"Dođi malo ovdje”, nimalo nježno za lakat me povlači visoki štrkljavi 25-godišnjak u zelenom dresu saudijske reprezentacije, dok s fotoreporterom obilazim stadion Princa Faisala tražeći zanimljivu priču uoči utakmice.
Drugi dan smo u Rijadu, a prva iskustva nam uopće nisu blistava, skoro smo se počupali s nekim predatorom koji se predstavlja kao taksist, zbog čega neznanca dlanovima ipak zadržavam na distanci. Može li grljenje malo pričekati, upoznali smo se prije samo trideset sekundi?
”Želiš li naučiti arapski?”, unosi se zatim u lice ne mareći za moj oprez. Iz džepa je već izvukao mobitel, gura mi zaslon pod nos. Na njemu YouTube stranica Hessa Arabia.
Možda pronađem vremena u sljedećem životu, pomislim u sebi, ako će tada na svijetu...