Prva analiza BBC-ija nakon zapaljive Trumpove retorike: ‘Ovaj put, nije sigurno da će plan saveznika uspjeti!‘

Već prvoga dana dao je svijetu do znanja što slijedi, piše BBC u svojoj prvoj analizi nakon Trumpove presice pred put u švicarski Davos.

„Ništa nam neće stati na put“, poručio je predsjednik Donald Trump uz gromoglasan pljesak, završavajući inauguracijski govor u hladnoj zimi Washingtona, na današnji dan prošle godine, na početku svoga drugog mandata.

Je li svijet to shvatio dovoljno ozbiljno?, pita se u tekstu Lyse Doucet, glavna međunarodna dopisnica BBC-a.

U govoru se, podsjeća, pojavila referenca na doktrinu „manifestne sudbine“ iz 19. stoljeća – ideju da su Sjedinjene Države božanskom voljom predodređene širiti svoj teritorij i američke ideale preko kontinenta.

U tom je trenutku Panamski kanal već bio u njegovu fokusu. „Vraćamo ga natrag“, objavio je Trump.

Danas je ista ta izjava, izrečena s apsolutnom odlučnošću, usmjerena prema Grenlandu.

„Moramo ga imati“ postala je nova mantra.

Kako nadalje piše Doucet – američka povijest prepuna je spornih i sudbonosnih invazija, okupacija i tajnih operacija usmjerenih na rušenje vladara i režima. No u proteklih sto godina nijedan američki predsjednik nije zaprijetio oduzimanjem teritorija dugogodišnjem savezniku i vladanjem protiv volje njegova naroda.

Nijedan američki čelnik nije tako brutalno pogazio političke norme i zaprijetio savezima koji su od završetka Drugog svjetskog rata nosili svjetski poredak.

Trumpa se, piše Lysa Doucet, sve češće opisuje kao možda „najtransformativnijeg“ američkog predsjednika: slavljenog među pristašama kod kuće i u svijetu, a s nelagodom posmatranog u mnogim prijestolnicama pa i u Moskvi i Pekingu gdje ga se promatra s opreznom šutnjom.

„To je pomak prema svijetu bez pravila, u kojem se međunarodno pravo gazi, a jedini zakon koji vrijedi jest zakon jačega, uz povratak imperijalnih ambicija“, upozorio je francuski predsjednik Emmanuel Macron s pozornice Ekonomskog foruma u Davosu, ne spominjući Trumpa imenom.

Raste zabrinutost zbog mogućeg bolnog trgovinskog rata, ali i strah – barem u nekim krugovima – da bi 76 godina star NATO savez mogao biti ugrožen ako bi, u najgorem scenariju, američki vrhovni zapovjednik pokušao silom preuzeti Grenland.

Nadalje, ističe Doucet, i Trumpovi branitelji sve snažnije staju iza njegove politike „Amerika na prvom mjestu“, suprotstavljajući se poslijeratnom multilateralnom poretku.

Na pitanje BBC Newshoura bi li zauzimanje Grenlanda predstavljalo kršenje Povelje UN-a, republikanski kongresnik Randy Fine odgovorio je: „Mislim da su Ujedinjeni narodi potpuno podbacili kao institucija koja podupire mir u svijetu i, iskreno, vjerojatno je ispravno učiniti suprotno od onoga što oni misle.“

Fine je prošlog tjedna u Kongresu predstavio prijedlog zakona nazvan „Zakon o aneksiji Grenlanda i njegovu proglašenju saveznom državom“.

Kako shvatiti Trumpa?

Protekla godina obilježena je nizom diplomatskih akrobacija i fraza kojima se pokušava opisati kako se nositi s nepredvidivim američkim predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom.

„Treba ga shvaćati ozbiljno, ali ne doslovno“, poručuju oni koji vjeruju da se sve još može riješiti dijalogom.

To je donekle funkcioniralo u pokušajima stvaranja jedinstvenog europskog odgovora na brutalni ruski rat u Ukrajini – ali samo do određene mjere.

Trump često mijenja smjer: iz tjedna u tjedan približava se ruskim stavovima, zatim se naginje Ukrajini, pa se opet vraća Moskvi.

„On je trgovac nekretninama“, kažu oni koji u Trumpovim maksimalističkim pozicijama vide stare pregovaračke taktike iz njegovih njujorških dana.

Sličan se obrazac nazire i u njegovim ponovljenim prijetnjama vojnom akcijom protiv Irana – iako je jasno da su vojne opcije i dalje na njegovu, ionako pretrpanom, stolu.

„Ne govori kao tradicionalni političar“, objašnjava njegov glavni diplomat, državni tajnik Marco Rubio, suočen s pitanjima o Trumpovim metodama. „On kaže – i onda to učini“, i to je najveća pohvala predsjedniku, nasuprot, kako kaže, bijednom naslijeđu prethodnika.

Rubio je bio među onim ključnim glasovima koji su pokušali ublažiti Trumpove prijetnje prema Grenlandu, naglašavajući da ga predsjednik želi kupiti, a ne napasti.

Podsjetio je da Trump još od prvog mandata razmatra kupnju najvećeg otoka na svijetu kako bi suzbio prijetnje iz Kine i Rusije.

„On je čovjek transakcija i sirove moći, mafijaške moći“, kaže glavna urednica Economista Zanny Minton Beddoes. „Ne vidi korist u savezima, ne vidi Ameriku kao ideju i skup vrijednosti – to ga uopće ne zanima.“

I to ne skriva.

„NATO se Rusije ili Kine uopće ne boji. Ni najmanje“, rekao je Trump nedavno New York Timesu. „Ali nas se jako boje.“

Ako je sigurnost u pitanju, SAD već ima snage na Grenlandu i, prema sporazumu iz 1951., može poslati dodatne trupe i otvoriti nove baze.

No ipak, „moram ga posjedovati“, kaže Trump bez okolišanja.

Reakcije europskih čelnika

U pismu norveškom premijeru Jonasu Gahru Støreu Trump je pokazao i svoju opsesivnu ogorčenost zbog toga što nije dobio Nobelovu nagradu za mir, podsjeća BBC-ijeva dopisnica.

„Više se ne osjećam obveznim razmišljati isključivo o miru“, napisao je, „iako će on uvijek biti važan, nego mogu razmišljati o onome što je dobro i ispravno za Sjedinjene Američke Države.“

Norveška je mirno, ali čvrsto, stala u obranu Grenlanda, Danske i kolektivne sigurnosti Arktika.

S druge strane, Macron prijeti aktiviranjem europske „trgovinske bazuke“ – protumjera i ograničavanja pristupa unosnom tržištu EU-a.

Talijanska premijerka Giorgia Meloni govori neodređeno o „problemu nerazumijevanja i loše komunikacije“.

Britanski premijer Keir Starmer snažno je branio teritorijalni integritet Grenlanda, ali nastoji očuvati osobni odnos s Trumpom izbjegavajući carinske odmazde.

Trump je skinuo rukavice, objavljujući privatne poruke svjetskih čelnika koji starim diplomatskim alatima pokušavaju privoljeti njegovu nježniju stranu.

„Hajdemo večerati u Parizu u četvrtak prije nego što se vratiš u SAD“, poručio mu je Macron, dodavši: „Ne razumijem što radiš s Grenlandom.“

„Jedva čekam da se vidimo“, napisao je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, koji je Trumpa lani nazvao „taticom“ zbog njegova čvrstog vođenja 12-dnevnog rata između Irana i Izraela.

Rutte i drugi tvrde da su Trumpove prijetnje natjerale članice NATO-a na znatno povećanje obrambenih izdvajanja.

S druge strane Atlantika, Kanada – zemlja koja desetljećima živi u sjeni SAD-a – pokušava naći drukčiji put, podsjeća britanska novinarka.

„Moramo prihvatiti svijet kakav jest, a ne kakav bismo željeli da bude“, rekao je kanadski premijer Mark Carney tijekom posjeta Kini prošlog tjedna – prvog takvog posjeta od 2017.

Trumpova prijetnja aneksijom sjevernog susjeda ponovno se javila ovoga tjedna, na društvenim mrežama, uz kartu zapadne hemisfere prekrivene američkim zvijezdama i prugama.

Kanađani znaju da i oni mogu biti sljedeći.

Carney, bivši guverner središnje banke, na vlast je došao uvjerenjem da je najbolje pripremljen za suočavanje s Trumpom.

Odgovorio je „dolar za dolar“, uvodeći protucarine – sve dok operacija nije postala prebolno za manju kanadsku ekonomiju, koja više od 70 posto trgovine ostvaruje s SAD-om.

U Davosu je Carney upozorio: „Američka hegemonija pružala je globalna javna dobra – otvorene pomorske rute, stabilan financijski sustav, kolektivnu sigurnost i mehanizme za rješavanje sporova.“

Zatim je dodao: „Nalazimo se usred puknuća, a ne tranzicije.“

U srijedu će, u Davosu, Trump govoriti s iste pozornice kao Carney.

Na pitanje New York Timesa što ga može zaustaviti, Trump je odgovorio: „Samo moja vlastita moralnost. Moj vlastiti um. To je jedino što me može zaustaviti.“

Upravo zbog toga se čitava armija saveznika danas trudi – nagovarati ga, laskati mu, pritiskati ga – da promijeni mišljenje.

Ovaj put nije sigurno da će uspjeti, zaključuje Lyse Doucet s BBC-ija.