Prošlo je točno pet mjeseci od nezapamćenog zločina u kojem je u beogradskoj Osnovnoj školi ‘Vladislav Ribnikar‘ trinaestogodišnji K.K. hicima iz očevog vatrenog oružja ubio devetero učenika i čuvara škole pritom teško ranivši nastavnicu i još petero đaka.
O najstrašnijem danu u svom životu u emisiji Labirint HRT-a po prvi put su hrabro progovorili roditelji jedanaestogodišnje stradale djevojčice Ane Božović. Anin otac Ivan Božović prisjetio se tog jutra kada je po posljednji puta svoju djevojčicu zagrlio, poljubio i ispratio u školu.
Ana u suknji koju je kupila u Solunu i prsluku koji je obukla jer je on to tražio - to je posljednja njezina slika koju pamti. Majka Ninela Radičević kaže kako roditelji misle kako je škola sigurno mjesto.
- Poslala sam dijete u školu. I vi nekako uvijek mislite da je škola sigurno mjesto. Onog trenutka kada dijete uđe u školu ti kažeš - dobro, sad je sigurno, govori majka.
No onda je stigao poziv. Otac ističe kako im je danas najveća utjeha što znaju da su svojoj Ani neprestano govorili koliko je vole i koliko im znači.
- To nam pruža utjehu jer znamo da smo joj svaki dan iskazivali ljubav i podršku, čak i kad nas je zvala da joj donesemo novac za užinu, rekao je Ivan Božović.
A da je Ana stvarno bila posebna djevojčica svjedoče riječi njezine majke, koja ističe kako je ona bila veselo i neopterećeno dijete koje je uvijek širilo sreću i ljubav prema drugima.
- Ona je tako unosila neku sreću, neku toplinu. Stalno je bila vesela, stalno se borila za neku pravdu, stalno je štitila slabije od sebe, kaže Ninela Radičević.
- Njena soba još je ostala ista, nismo ništa mijenjali, kad uđem, još sve miriši na nju, priča.
Na kraju svega ostaje pitanje - zašto se ova tragedija dogodila, kako se dogodila i kako je uopće došlo do toga da dječak od 13 godina izvrši ovakvo masovno ubojstvo. U potresnom istupu Anine je roditelje vodila samo jedna misao - da se to nikad nigdje više ne dogodi.