Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu presudio je da je Mjanmar počinio genocid nad muslimanskom manjinom Rohindža.
Riječ je o povijesnoj odluci jer je prvi put neki međunarodni sud utvrdio odgovornost države za počinjenje genocida.
Predsjednik najvišeg suda Ujedinjenih naroda, Yuji Iwasawa, izjavio je da su mjanmarske vlasti djelovale s „namjerom uništenja” znatnog dijela populacije Rohindža te da su sustavno uništavale dokaze kako bi prikrile počinjene zločine.
Presuda se odnosi na vojnu operaciju provedenu 2017. godine u saveznoj državi Rakhine, tijekom koje su ubijene tisuće pripadnika muslimanske manjine, a više od 700.000 ljudi bilo je prisiljeno pobjeći u susjedni Bangladeš.
Mjanmar, nekada poznat kao Burma, tijekom postupka odbacivao je optužbe za genocid, tvrdeći da su njegove sigurnosne snage odgovarale na napade naoružanih pobunjeničkih skupina.
Ubijeno oko 10.000 ljudi, stotine tisuća protjerane
Sud je u četvrtak zaključio da je „genocidna namjera jedini razuman zaključak koji proizlazi iz izvedenih dokaza”.
Odluka je donesena većinom od devet glasova prema šest, a suci su utvrdili i da je Mjanmar prekršio nekoliko drugih odredaba Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine.
Postupak je pokrenula Gambija, a u njegovu su središtu bile takozvane operacije čišćenja koje je mjanmarska vojska započela 2017. u saveznoj državi Rakhine, gdje je živio velik dio Rohindža.
Nasilju su prethodili napadi pripadnika pobunjeničke skupine Arakan Rohingya Salvation Army (ARSA) na više od 30 policijskih postaja. Mjanmarska vojska, uz potporu lokalnih budističkih skupina, odgovorila je opsežnom vojnom operacijom koja je prerasla u sustavni progon civilnog stanovništva.
Preživjeli su svjedočili o spaljivanju čitavih sela, masovnim ubojstvima civila te silovanjima i seksualnom zlostavljanju žena i djevojčica.
Prema zaključcima ICJ-a, tijekom operacije nasilno je ubijeno približno 10.000 Rohindža, dok ih je više od 700.000 kopnom i morem pobjeglo u Bangladeš. Sud je utvrdio da je različitim oblicima progona bilo izloženo oko 815.000 ljudi.
Sustavno uništavali dokaze
Predsjednik suda Iwasawa naveo je da su mjanmarske snage provodile neselektivna ubojstva, pogubljivale muškarce, počinile rašireno seksualno nasilje te primjenjivale iznimnu brutalnost prema djeci.
Vojska je, prema sudskim zaključcima, napadala Rohindže čak i dok su pokušavali pobjeći preko granice u Bangladeš.
Sud je također utvrdio da su mjanmarske vlasti poduzele opsežne mjere za prikrivanje zločina. Tijela žrtava spaljivana su ili uklanjana, uništena sela dodatno su spaljivana i sravnjivana sa zemljom, a odgovorni za nasilje nisu kazneno procesuirani.
ICJ je pritom upozorio na povezanost vojne operacije s prethodnom kampanjom govora mržnje protiv Rohindža, u kojoj su pripadnici te manjine prikazivani kao manje vrijedni ljudi i nasilna prijetnja ostatku stanovništva.
Takva propaganda, zaključili su suci, pridonijela je stvaranju okolnosti u kojima je masovno nasilje postalo izglednije.
Obrana Mjanmara nije prihvaćena
Mjanmarske vlasti tijekom postupka tvrdile su da je vojna operacija bila usmjerena protiv terorističkih i pobunjeničkih prijetnji.
Predstavnik vlade Ko Ko Hlaing u siječnju je poručio da država „nije bila dužna mirno promatrati i dopustiti teroristima da neometano djeluju”.
Nakon objave presude odbio ju je komentirati.
Sud je, međutim, odbacio argument da se razmjeri i karakter vojne operacije mogu opravdati borbom protiv terorizma.
Suci su razmatrali i dugogodišnju diskriminaciju Rohindža prije početka vojne operacije. Među ostalim, utvrdili su da su mjere poput ograničavanja broja djece bračnih parova na dvoje bile diskriminatorne i usmjerene na sustavno ograničavanje prava te zajednice.
Mjanmar je, prema presudi, dužan isplatiti razmjernu odštetu žrtvama, no njezina će se visina odrediti naknadno.
„Desetljećima smo čekali pravdu”
Presuda je izazvala snažne reakcije među Rohindžama, osobito u izbjegličkim kampovima u bangladeškom Cox‘s Bazaru, gdje danas živi približno milijun izbjeglica.
Mnogi su odluku pratili na velikim ekranima postavljenima u kampovima.
– Ovo je svojevrsno službeno priznanje naše patnje. Rohindže desetljećima čekaju pravdu – izjavio je Mohammed Nowkim, koji je 2017. protjeran iz Rakhinea, a danas živi u Kanadi.
Organizacija Human Rights Watch ocijenila je presudu dugo očekivanim priznanjem stradanja Rohindža.
Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Türk izjavio je da su patnja, bijeda i poniženje kojima je taj narod bio izložen „mrlja na savjesti čovječanstva”.
Naglasio je da se sudska odluka sada mora pretočiti u konkretne postupke.
Prvi put u povijesti
Presuda predstavlja važnu prekretnicu u međunarodnom pravu.
Kako bi utvrdio odgovornost Mjanmara za genocid, sud nije morao dokazati samo da su počinjeni masovni zločini, nego i da su državne institucije ili njihovi predstavnici djelovali s namjerom potpunog ili djelomičnog uništenja određene nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine.
Upravo je dokazivanje takve namjere jedan od najzahtjevnijih elemenata postupaka za genocid.
ICJ je od donošenja Konvencije o genocidu nakon Drugoga svjetskog rata samo dvaput ranije odlučivao o odgovornosti država za genocid. U oba slučaja zaključio je da nema dovoljno dokaza za pripisivanje samog počinjenja genocida državi.
Iako su međunarodni kazneni sudovi tijekom desetljeća osudili brojne pojedince za genocid, utvrđivanje odgovornosti države zahtijeva drukčiji i posebno zahtjevan dokazni postupak.
Britansko-francuski odvjetnik Philippe Sands, jedan od pravnih stručnjaka koji su sudjelovali u pokretanju postupka, presudu je opisao kao povijesnu.
U razgovoru za BBC Radio 4 usporedio je njezino značenje s nekim od najvažnijih trenutaka međunarodnog pravosuđa, uključujući Nürnberški proces protiv nacističkih čelnika nakon Drugoga svjetskog rata.
Presuda koja bi mogla utjecati i na slučaj protiv Izraela
Odluka ICJ-a mogla bi imati dalekosežne posljedice i za druge postupke koji se vode pred tim sudom, uključujući tužbu Južnoafričke Republike protiv Izraela zbog navodnog genocida tijekom rata u Pojasu Gaze.
Sands je rekao da je upravo taj postupak bio „slon u sobi” tijekom rasprava o Mjanmaru.
Prema njegovim riječima, presuda protiv Mjanmara ne znači da će sud jednako odlučiti u slučaju Izraela. Ipak, smatra da bi odbacivanje odgovornosti Mjanmara praktički dovelo u pitanje izglede za uspjeh južnoafričke tužbe.
Izrael odbacuje optužbe za genocid i tvrdi da su potpuno neutemeljene.
Antonia Mulvey, izvršna direktorica organizacije Legal Action Worldwide, istaknula je da je sud odbacio mjanmarsko opravdavanje vojnih operacija borbom protiv terorizma te, prema njezinu tumačenju, prvi put utvrdio da silovanje i seksualno nasilje mogu predstavljati čin genocida.
Takva pravna stajališta mogla bi biti važna i u budućim postupcima.
London protjeruje mjanmarskog vojnog atašea
Unatoč povijesnom značenju presude, njezina provedba ostaje otvoreno pitanje.
Međunarodni sud pravde nije kazneni sud i nema ovlasti izricati zatvorske kazne vojnim zapovjednicima ili političkim dužnosnicima. Provedba njegovih odluka uvelike ovisi o Vijeću sigurnosti UN-a i međunarodnom političkom pritisku.
Američki State Department priopćio je da proučava presudu kako bi procijenio njezine posljedice, naglašavajući važnost pravilnog tumačenja Konvencije o genocidu i sprječavanja politizacije međunarodnog pravosuđa.
Washington je ponovio zabrinutost zbog nastavka kršenja ljudskih prava Rohindža i drugih manjinskih skupina u Mjanmaru te istaknuo da su Sjedinjene Države vodeći donator humanitarne pomoći izbjeglicama.
Britanska vlada reagirala je konkretnim diplomatskim mjerama.
Ministar vanjskih poslova Ed Miliband objavio je da je naredio protjerivanje mjanmarskog vojnog atašea te pozvao otpravnika poslova Mjanmara na razgovor.
Najavio je i dodatne mjere u sljedećim danima kako bi odgovorni za zločine bili pozvani na odgovornost, nakon što je skupina britanskih zastupnika iz različitih stranaka zatražila ponovno uvođenje sankcija mjanmarskoj vojsci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....