New Orleans - British Petroleum postigao je prvi uspjeh, iako djelomičan, u obuzdavanju najveće ekološke katastrofe u povijesti SAD-a. Robotizirane podmornice te naftne kompanije u četvrtak navečer su, naime, uspjele postaviti kupolasti nastavak na odrezani cjevovod Deepwater Horizona.
Oštećenu bušotinu time su spojili s tankerom koji bi, ako sve bude po planu, trebao crpiti većinu nafte koja i dalje curi u Meksički zaljev. BP-jevi su inženjeri nekoliko sati kasnije objavili kako kontejner trenutno usisava oko barel nafte dnevno - što je manje nego djelić od 12.000 do 19.000 barela koliko se procjenjuje da svaki dan istječe iz bušotine.
Stanje sve gore
U mjesec i pol dana otkako se nesreća dogodila u moru je završilo između 22 i 36 milijuna galona nafte. Mrlja pred američkom obalom narasla je na površinu polovice Jadrana. Stanje u najpogođenijoj saveznoj zemlji Louisiani svakim satom sve je gore.
Guste naftne naslage zagadile su preko 200 kilometara obale te savezne države, a slike koje iz nje stižu sve su dramatičnije.
Životinje se doslovce kupaju u masnom pokrivaču i na nekim fotografijama gotovo je nemoguće razabrati o kojoj se vrsti životinje radi.
Kritike Obami
Mrlja je nadomak obala Alabame, Mississippija i Floride. Američki predsjednik Barack Obama zbog svega toga je ponovno odgodio posjete Australiji i Indoneziji i treći put dolazi u Louisianu.
I dalje pod pritiskom javnosti, predbacuje mu se da nije dovoljno zainteresiran za katastrofu te da se ‘ne ljuti dovoljno’ na krivce.
- Volio bih da mogu provoditi više vremena vičući na ljude, no nisam zbog toga na svom položaju. Moj je posao da riješim problem - poručio je Obama kritičarima u izjavi za CNN dodajući da je bijesan zbog situacije. Znanstvenici pak upozoravaju da se najveća drama događa ispod površine.
- Javnost vidi samo mali dio ovog kaosa. Većina nafte je ispod površine i posljedice tih podvodnih mrlja osjećat će se godinama - istaknuo je Larry Schweiger iz Federacije za očuvanje prirode. Brojni stručnjaci su, naime, upozorili da bi podvodne mrlje mogle dovesti do stvaranja tzv. mrtvih zona bez kisika i izazvati poremećaje i ugibanje morskog svijeta.