Video koji se ovog vikenda pojavio na društvenim mrežama prikazuje ruskog vojnika i plaćenika Wagnera kako zajedno stoje u uništenom ukrajinskom gradu Bahmutu i mašu ruskom i Wagnerovom zastavom. I Vladimir Putin i šef Wagnera Jevgenij Prigožin proglasili su da je grad osvojen, piše britanski Telegraph.
Iako Moskva redovito iznosi neistine o ratu u Ukrajini, čini se da je ipak točno da su njezine snage konačno zauzele Bahmut - uz ogromnu cijenu u ljudstvu i opremi. A ako je doista istina, to je vjerojatno uspjeh grupe Wagner poznate po brutalnosti, ali i učinkovitosti na bojnom polju.
Grupa Wagner ima posebnu ulogu: njeni vojnici samo napadaju i napadaju. Svoju su taktiku prilagodili tijekom višemjesečnog iscrpljujućeg ratovanja, a unatoč sukobima između Prigožina i ruskih vojnih zapovjednika, očito imaju dobru komunikaciju s topničkim jedinicama regularne vojske.
Grupa Wagner uvijek koristi isti obrazac. Dobro opremljeni jurišni timovi sačinjeni od tri do pet ljudi, napadaju jako utvrđene obrambene ukrajinske položaje na kojima je obično čitav vod. Wagnerovci ‘zarobe‘ Ukrajince vatrom i lociraju im položaj, a zatim stižu granate. Iza jurišnih timova su iskusnije jedinice za ‘blokiranje‘, koje pucaju na svakoga iz vlastitih redova tko se pokuša povući - što je turobni podsjetnik na doktrine iz sovjetske ere koje još uvijek postoje u ruskoj vojsci.
No između plaćenika Wagnera i njihovih kolega iz regularne vojske, koji su u zadnje vrijeme najčešće loše obučeni dječaci, postoji velika razlika. Dok su jedno mladići dovedeni direktno s ulice koji zapravo ne žele ratovati, bolje uvježbanim Wagnerovcima ne nedostaje motivacije za borbu. Ovi vojnici su okorjeli kriminalci. Ubojice, silovatelji i naoružani razbojnici, izvučeni iz ruskih zatvora kojima je obećano pomilovanje ako se budu borili.
Kada je prvi jurišni tim pobijen, Wagnerovi zapovjednici šalju sljedeći. I sljedeći. I sljedeći. Imaju značajnu brojčanu prednost i ne boje se to iskoristiti. Za njih su životi, baš kao i granate, samo resurs koji treba potrošiti. Iz zapadne perspektive ovo je apsolutno suludo: u našim strategijama, meta veličine voda bila bi napadnuta od strane satnije, a omjer napadača i vojnika koji se brane bio bi oko 3:1. Ipak, čini se da je Wagnerova taktika, koju nije briga za ljudski život, upalila. Malo po malo, oni melju ukrajinsku obranu.
I kao i uvijek u industrijaliziranim kopnenim bitkama, na vrhu je topnička vatra regularne vojske. Sposobnost da se i dalje upotrebljavaju goleme količine topništva, ostala je središnja točka ruske doktrine - to je prije svega topnički dominantna vojska. No iako je sâm broj granata koje je u stanju ispaliti impresivan, upitno je koliko dugo može održati tu razinu jer su zapadne sankcije počele nagrizati kapacitet ruske industrije.
Ovaj brutalni rat dosad je uglavnom bio rat iscrpljivanja. U Bahmutu je cilj bio jednostavno nanijeti što je moguće više gubitaka neprijateljskim snagama. Osuđenici Wagnerove skupine, istovremeno prekaljeni i potrošni, savršeni su vojnici za takve bitke.
Ratovanje izgleda ovako još od velikih bitaka na Zapadnom frontu prije više od stotinu godina. Prvo ide topništvo i zračni napadi, zatim se šalje pješaštvo da juriša na rovove i branjene položaje. Na koncu konca, u kopnenim bitkama pobjeđuje onaj tko uspije zauzeti i zadržati položaj. Ovako se dobivaju ratovi. U prvom Zaljevskom ratu 1991., pa čak i u invaziji na Irak 2003., britanska vojska je jurišala na iračke rovove. Takve borbe su brutalne, neugodne i snažan podsjetnik da, dok se društvo u mnogočemu razvilo u posljednjih sto godina, ratovanje je ostalo onakvo kakvo je oduvijek bilo.
Rat i dalje karakteriziraju muškarci koji ubijaju druge muškarce, koji jurišaju pištoljima na obrambene položaje pretijesne da bi se u njima učinkovito rukovalo puškom i koji se nerijetko bore prsa o prsa s lopatama, noževima i šakama - sve kako bi zauzeli i zadržali neko područje.
Od razorenog grada do obrambene linije, taktika grupe Wagner bila je dobro prilagođena bitci za Bahmut. U ovom dugom ratu, gotovo ćemo sigurno vidjeti ponavljanje naučenih lekcija u borbama za zauzimanje drugih važnih gradova. Koliko god se grupa Wagner zapadnim promatračima mogla činiti suludom, ona bi Putinu ipak mogla donijeti pobjedu uz golemu cijenu ruskih života. Bila bi to cijena koju je Putin i više nego spreman platiti.