Još prije samo nekih 15 mjeseci, kada je najmlađi francuski vladar od Napoleona Bonapartea Emmanuel Macron ušao u Elizejsku palaču, sve se činilo lijepo i bajkovito.
Mlad, zgodan, pametan i odlučan predsjednik postao je ubrzo ljubimcem Europe. Francuzi su u njemu vidjeli priliku za “revival” poljuljane velesile, a mnogi su mu tada tepali da bi on, nakon Brexita i problema koje je tada imala Angela Merkel sa sastavljanjem vlade, mogao postati novim liderom EU, pa i zaštitnikom Europe pred neobuzdanim i nepredvidivim Trumpom, što Francuzima već dugo nije uspijevalo. No, kratko je trajalo. Vrijeme trijumfa ubrzo je iscurilo, i Emmanuel Macron se suočio s nizom problema koji pomalo gase njegovu zvijezdu.
Pogreška
Prvo, i on je povjerovao da je respektabilnih 66 posto na izborima zalog njegove opće podrške, ne vidjevši da mu se tada prelio dobar dio glasova da na tron ne bi došla radikalna desničarka Marine Le Pen. Klasična pogreška mnogih političara. I tako se Macron posljednjih mjeseci suočio s nekoliko ozbiljnih afera koje su ga kompromitirale, potom zbog reformi radnog prava te imigrantske politike gubi partnere i s lijeva i s desna, ima probleme s okupljanjem “centrističkih snaga” u EU pred briselske izbore 2019. godine, a sad mu i ekonomske prognoze govore da ipak neće postići željeni rast. Sve to uzrokovalo je da je dostigao, sada, na kraju kolovoza, najniži rejting od svega 38 posto, što je rekordna nepopularnost za nekog francuskog predsjednika u tako kratkom roku predsjednikovanja.
Ostavka u eteru
Prvo je u svojim prijedlozima o davanju većih punomoći europskim strukturama te podršci proširenju EU te slaganju s imigrantskom politikom Angele Merkel preplašio potencijalne suradnike s desna, a onda je preliberalnim radnim pravom i zadiranjem u ostvarena socijalna prva zaposlenih odgurnuo od sebe ljevičare, pa i socijaliste. Tako da se već sada predviđa da Macronova stranka Naprijed republika! (La République En Marche!) neće imati prevelik izbor partnera na europskim izborima.
Nedavno ga je, i to posve šokantno, na dramatičan način, napustio jedan od najbližih suradnika, ministar ekologije Nicolas Hulot. Popularni ekolog, kojeg su inače zvali da preuzme taj resor i prijašnji francuski predsjednici, popustio je tek Macronu “kojem vjeruje”, ali ta se vjera istopila za ovih nešto više od 450 dana suradnje. A da stvar bude uzbudljivija, Hulot je ostavku dao u “live” intervjuu na radiju France Inter, a da za to nije znao ni njegov formalni šef, premijer Édouard Philippe. Hulot je razočaran potezima Macrona i više nije mogao izdržati.
Inače, Macron je velik udarac doživio u svibnju ove godine, kada je njegova prva godišnjica vladanja bila u znaku afere Benallagate.
Zataškavanje
Naime, njegov bivši tjelohranitelj u vrijeme kampanje, a potom pomoćnik šefa u predsjedničkom uredu, 26-godišnji Alexandre Benalla, snimljen je kako u policijskoj odori, koju nije smio nositi, mlati prosvjednike na pariškoj prvomajskoj manifestaciji. On se opravdavao da je samo pomagao policiji, a iz Macronova ureda reagirali su nespretno - da je Benalla tog 1. svibnja bio na slobodnom danu.
Problem je u tome da se sve pokušalo zataškati, a čovjek zadužen za sigurnost Macronove stranke optužen je da je i sam sudjelovao u napadu na prosvjednike te je pokušao ukrasti snimke nadzornih kamera. Aferu je razbuktao Le Monde objavivši fotografije Benalle u akciji. Oporba je u parlamentu zbog toga rešetala ministra unutarnjih poslova Gérarda Collomba, koji se opravdavao da je za to, zbog praznika, doznao koji dan kasnije.
Macron se morao riješiti Benalle. Vlada je bila na kušnji i svega s dva glasa viška prošla je glasanje o povjerenju. Macron nije baš dobar ni s vojskom. Ovo mu je ljeto, u znak neslaganja, ostavku podnio i zapovjednik oružanih snaga general Pierre de Villiers. Očito je zlatno doba Macrona završilo, a ne spašava ga ni odlučna politika prema Donaldu Trumpu.