S Robertom Barićem, profesorom na odsjeku za međunarodnu politiku i sigurnost na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i Hrvatskom vojnom učilištu, razgovarali smo o drugom danu ruske invazije na Ukrajinu.
Prva pretpostavka je bila da ruske vojne snage neće ulaziti u velike gradove te da se neće dati uvući u urbano ratovanje jer ne žele velik broj civilnih žrtava. Međutim ruski tenkovi su na kijevskim ulicama. Kako to komentirate?
- Uz ogradu da svi ovi izvještaji s terena koje dobivamo nisu dovoljno detaljni i ne znamo koliko su pouzdani, rekao bih da je ulazak ruskih tenkova u Kijev dio brze ruske strategije napada. Prvo što žele je izbjeći dugotrajnu urbanu borbu jer je to jako skup način ratovanja i za napadača i za onoga tko se brani, uz ogromne civilne žrtve. Prva faza ruskog napada bila je okružiti gradove, u ovom slučaju Kijev. Zato je i došlo do borbe oko Černobila. Rusi su ga osvojili ne zato jer je u Černobilu nuklearka koja je uništena, nego zato što je to najbliža komunikacija od Bjelorusije do Kijeva, a teren je baš na tome potezu jako nepovoljan za ratovanje jer su na tome području šume, močvare i rijeke.
Zato je Rusima jednostavnije uraditi sljedeće - kontrolirati taj komunikacijski pravac kako bi lakše dopremili svoje snage s bjeloruskog teritorija do Kijeva. U ovom trenutku (petak oko podneva op.a) Kijev je ili okružen ili skoro gotovo u okruženju. Rusi su zatim u Kijevu razvili taktiku djelovanja oklopljenih postrojbi u urbanim naseljima s tim da to djelovanje bude što je moguće kraće. Amerikanci su tu taktiku primijenili kod osvajanja Bagdada 2003. a očito je da su je razvili i Rusi.
U toj taktici u formaciji imate tenkove, borbena vozila pješaštva i vojnike koji ih štite uz potporu zračnih snaga, posebno helikoptera i preciznih topničkih udara. Primjenom te taktike Rusi mogu napravit doslovno nagli prodor određenom gradskom avenijom, razbiti ukrajinsku obranu koja se vjerojatno nije konsolidirala, doći do cilja, osvojiti ga i odmah napredovati dalje. Sasvim je moguće da su ovi izvještaji o napredovanju ruskih snaga u Kijevu i opkoljavanje zgrade vlade točni, iako se, ponavljam, sva izvješća koja dobivamo s obje strane moraju uzeti s rezervom.
To da ruske snage idu prema zgradi vlade s ruske pozicije je logično jer Putin, odnosno ruska strana želi izbjeći dugotrajnu urbanu borbu i ovo što prije završit kako bi mogli reći da ovo nije bio napad protiv ukrajinskog naroda nego protiv korumpirane političke elite. I zato Rusi idu na ono što smatraju najbezbolnijim i najbržim rješavanjem problem. Koliko će u tome uspjeti -vidjet ćemo
Ako je točno da ruske vojne snage u Kijevu opkoljavaju zgradu ukrajinske vlade, što bi po Vašem predviđanju mogli napraviti?
- Krajnji cilj je da se predstavnici ukrajinske vlasti formalno obavežu da Ukrajina neće pristupiti NATO savezu i da će provesti unutarnji preustroj po receptu Minsk 2 tj da će se iznutra federalizirati, a zatim bi Rusija zadržala utjecaj u Ukrajini. To je krajnji cilj. Hoće li to potpisati Volodimir Zelenski ili neki njegov nasljednik kojeg će oni odabrati, Rusima je manje važno. Za rusku bi stranu, naravno bilo propagandno povoljnije da Zelenski potpiše taj ugovor o kapitulaciji. Ne mislim da će ga Rusi likvidrati, ako to odbije učiniti jer bi to za njih bilo nepovoljno. Kapitulaciji može potpisati i njegov odabrani nasljednik.
Volodimir Zelenski, međutim, šalje posve suprotne poruke od ovoga na što Vaša analiza upućuje. Proglasio je opću mobilizaciju, traži do Ukrajinaca da se bore, ostao je s obitelji u Kijevu. Sve da ga Rusi nekako i prisile da potpiše kapitulaciju, mislite li da će i on i ukrajinske snage tu moguću iznuđenu kapitulaciju i poštovati?
- A što mislite, da će Putin dopustiti da mu Ukrajina nakon pobjede ponovo isklizne iz ruke? Neće. To je ključna razlika u odnosu na bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča. Jer Janukoviču je dopušteno da radi doslovno što hoće i to se pokazalo kao najveća ruska pogreška nakon što je 2010. ponovo dobio vlast i svojom politikom izazvao revlolt ukrajinskog naroda.
Tada je stanje u Ukrajini bilo gore nego u Rusiji devedesetih - ekonomska pljačka, politička nestabilnost i doslovno likvidacije novinara i političkih protivnika. Kad se sada potpiše ono što Rusi žele, Rusija će se pobrinuti da se osiguraju mehanizmi kojim će se ono što žele i provesti. Na ukrajinsku žalost. Žao mi je zbog toga, ali Ukrajinci su, bojim se, dobili jako loše karte. Ne znam tko im može pomoći. To nije rezultat koji bih ja želio vidjeti, ali takva je situacija i pitanje je što će uslijediti nakon ovoga što gledamo.
Iz ovoga što ste rekli čini se da ne vjerujete u širi i dugotrajniji ukrajinski oružani otpor? Zašto ste tako sigurni u to?
- Kao prvo, opća mobilizacija se ne provodi kad je već izbio rat i kad je protivnik ušao na tvoj teritorij jer je za to prekasno. Zelenski to nije napravio na vrijeme i nije to radio jer Ukrajina uopće nema ekonomske resurse da bi se dugotrajno mogla braniti. On se očito očajnički, kao i mnogi na zapadu, nadao da će Putina ipak nekako umiriti minijaturnim ustupcima, ali to nije prošlo. A kad govorimo o organizaciji borbenih postrojbi, kako će se Ukrajina organizirati bez vanjske pomoći? To je u stvari američka ideja gdje se reklo -idemo naoružati Ukrajinu kao Afganistan.
Međutim, velika je razlika između Ukrajine i Afganistana. Prvo, Ukrajina je odmah uz rusku granicu. i ona ima vojnim strateški i sirovinski značaj za Rusiju. Drugo ako Amerika doista i naoruža Ukrajinu, moramo se upitati što će onda biti ruski odgovor. Hoće odgovor biti opći napad na američku infrastrukturu. Upravo su o tome počele rasprave u Woshingtonu i vidi se da bi to bio prokleto kontroverzan potez u ovom trenutku. Taj američki potez bi imao smisla ako bi se uključio u neku širu dugoročnu strategiju zapada protiv Rusije, a kad kažem dugoročnu mislim na nekih 20 do 30 godina. Jednostavno ne možete Ukrajini podijeliti dva milijuna kalašnjikova i reći -hajde, sad borite se. Ne ide to tako.
Pobunjenički otpor se treba organizirati, ali nemojte misliti da ruska strana nema iskustva u gušenju takvog otpora. Od 1946. do 1953. izbili su pobunjenički pokreti od Baltika do Kavkaza, financirani i potpomagani od strane Britanaca i zapada i sovjeti su ih sve ugušili. Naravno, sovjetska pacifikacijska taktika bila je ekstremno brutalna, ali nemojte misliti da bi ruska bila nježna. Ruska vojska ima iskustvo od skoro dva stoljeća u protu-pobunjeničkom, protu-gerilskom ratovanju i ja to ne bih podcijenio jer oni ne zaboravljaju te lekcije.
Mediji javljaju da su ruski tenkovi u Odesi. Možete i prokomentirati tu vijest?
- Jesu li u Odesi ili u predgrađima Odese ne znamo pouzdano, ali poanta je da je to je dio ruskog ograničenog prodora do Dnjepra i crnomroske obale. Kad to stave pod kontrolu, tada su ekonomski osakatili Ukrajinu jer će njezine ključne ekonomske resurse staviti pod svoju kontrolu. Imamo li na umu da Ukrajina proizvodi hranu, u izvozu kukuruza je u svjetskom vrhu, da ima metale i rudu, nije čudo da je Hitler 1941. na putu prema Moskvi najprije skrenuo u Ukrajinu zbog njezinih ekonomskih potencijala. A Ukrajina bez svoje istočne polovice i crnomorske obale ekonomski nije održiva država. I Rusi na to također računaju.