U nizu izvještaja i analiza koje pokušavaju rasvijetliti pozicije Vladimira Putina nakon što je njegov višedesetljetni poslušnik i saveznik Prigožin poslao svoje plaćenike prema Moskvi, pomalo je nezapaženo prošlo da je ruski predsjednik prvi put javno rekao kako je Wagner grupa kompletno financirana od strane države. Ta izjava ima visoku težinu s obzirom na ono što se zbivalo u prošlosti, a vjerojatno i za rasplet ‘afere Prigožin‘, koja je pretežito klasificirana kao pokušaj državnog puča.
Putin je poručio da je samo u razdoblju ožujak 2022. do svibnja 2023. Wagner financiran sa 196 milijardi rublja, što iznosi oko 2,26 milijardi dolara. Od tog iznosa 86 milijardi rublja bila su direktna plaćanja, dok se 110 milijardi rublja odnosilo na isplate osiguranja. Uz to, Rusija je financirala Prigožinovu kompaniju za usluge cateringa s još 80 milijardi rublja, što znači da je prema raznim biznisima ratnog zločinca i sadista Prigožina u kratkom razdoblju otišlo oko 3 milijarde dolara. Pri tome je Putin komentirao: „Nadam se da nitko nije ništa ukrao, ili nije ukrao puno, sve ćemo to utvrditi“.
S obzirom na to kako je dugo javna tajna da su internacionalne operacije Wagnera bile oslonjene na razne tajnovite izvore financiranja vezane uz ruske izvozne poslove (nafta, plin, metali, rude…), bilo je jasno kako je takav mutni biznis mogao odobriti jedino Putin. Isto tako, otvoreno je pitanje u kojoj mjeri su pojedinci, uključivši Putina, uspijevali izvlačiti koristi iz mutnog financiranja Wagner grupe, a što sad Putin očigledno namjerava koristiti za progon i obračune.
Klasična politička istraga
Putinova poruka o financiranju Wagnera i provjeri ‘tko je krao‘ klasični je primjer ruske političke istrage s ciljem obračuna, iako je za prljave financije Wagnera sigurno najodgovorniji u državi.
Ne treba vjerovati da će Putinova istraga o tome je li netko nešto ukrao kod velikih financijskih transfera Wagneru biti objektivna i pravedna tj. da će se nakon nje znati istina o putevima krvavog novca, ali je apsolutno jasno da je Putin našao novi mehanizam za prijetnje svima koji su na bilo koji način bili uključeni u Wagnerove operacije, i to bez obzira na kojoj su strani bili tijekom „puča“.
Putinova istraga sasvim sigurno obuhvatit će javno Prigožina i njegove ljude, ali isto tako i visoke dužnosnike, časnike i ministre. Čak se otvara pitanje je li moguće da u nekom trenutku Putin u javnom nastupu potvrdi stare Prigožinove optužbe vojnog vrha za korupciju te tako ‘aferu Prigožin‘ odvede u sasvim drugom smjeru od neuspjelog vojnog puča? To je teško pitanje, ali kad Putin nalaže i provodi istrage, u Rusiji drhte čak i oni koji su sigurni da s ‘teškim zločinima‘ protiv države nisu imali ništa.
Pitanje Prigožinove sudbine je, uostalom, nebitno, jer se radi o profilu čovjeka koji je cijelo vrijeme služio Putinu za prljave poslove te se uvijek činilo kako ga se spreman odreći, a sasvim sigurno neće dopustiti da mu poslovanje Wagner grupe uništi reputaciju na predsjedničkim izborima 2024. godine. Upravo suprotno; lukavi Putin na tome će pokušati skupiti poene, iako je preko glave upleten u poslove Wagnera.
Pripreme za građanski rat?
Kojim smjerom bi mogli ići obračuni u Rusiji možda će biti jasnije nakon što se vidi kakva će biti sudbina notornog ruskog generala Sergeja ‘Armagedon‘ Surovikina, koji je održavao dobre odnose s Prigožinom, a nije javno viđen sve od subote ujutro kada je tijekom pobune wagnerovaca snimljen video nalik otmici (piše FT). Treba voditi računa da je Putin pokrenuo proces oduzimanja teškog naoružanja Wagner grupi, te s artiljerijom i tenkovima oprema Nacionalnu gardu pod vodstvom Viktora Zolotova, što se doima kao poruka da je spreman na građanski rat.
Službeno Kremlj odbacuje teze da je Surovikin znao za Prigožinovu namjeru da pošalje jedinice prema Moskvi, iako više izvora upozorava kako je za Prigožinovu ideju pobune/obračuna protiv ministra obrane Sergeja Šojgua i glavnog zapovjednika Valerija Gerasiova znalo više ljudi u sigurnosnim službama. Prigožin je pohod na Moskvu nazvao „marš za pravdu“.
Intrigantno je da Peskov kao glasnogovornik Putina sada brani Sorovikina, visokog časnika koji je bio glavna spona između moskovskog vojnog vrha i Prigožina, baš kao što je neobično da su bez obzira na brojna ubojstva ruskih vojnika i časnika wagnerovci dobili amnestiju, a Prigožinu je praktično dogovoren bijeg u Bjelorusiju. Tko ima ovlasti za tako nešto osim Vladimira Putina?