Vladimir Putin želi do početka proljeća zauzeti cijeli Donbas, odnosno kontrolirati Donecku i Luhansku oblast koje je krajem prošle godine pripojio Rusiji. Stoga se može u sljedećih nekoliko tjedana očekivati velika ruska ofenziva na čak tri pravca: južnom, istočnom i sjevernom, kaže visoki dužnosnik ukrajinske vojne obavještajne službe Andri Černjak.
Riječ je o čak 11.300 četvornih kilometara ili 42 posto područja Donbasa koje Rusi ne kontroliraju, što je golem teritorij. Rusi se stoga žestoko bore za zauzmu Bahmut (koji Rusi u svojim izvješćima ponekad nazivaju Artjomovsk kako se zvao u vrijeme SSSR-a) i Kramatorsk, a ponovno su pokrenuli i ofenzivu na grad Liman koji su ukrajinske snage oslobodile još u studenome. Uzimajući u obzir kako se rat razvijao dosad, teško je očekivati da bi u tako kratkom roku ruske snage bile tako efikasne.
No, prema mnogim obavještajnim izvorima, ali i najavama koje se mogu iščitati iz ruskih izvora (o tome je govorio i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov), masovni ruski napad mogao bi se dogoditi oko godišnjice početka ruskog napada 24. veljače. I ukrajinski ministar obrane Oleksi Reznikov kaže da je Putin opterećen simbolikom te će ofenzivu najvjerojatnije početi na prvu godišnjicu rata.
‘Obrambene barijere‘
Putin je za tu veliku ofenzivu pripremio gotovo pola milijuna vojnika (neki izvori govore o "samo" 300 tisuća vojnika), podigao je borbenu gotovost te izdao naređenje o jačanju vojne infrastrukture i gradnji "obrambenih barijera" u regijama uz ukrajinsku granicu - Kursk, Brjansk, Belgorod te na anektiranom Krimu.
Prema navodima nekih analitičara, to radi iz dva razloga: bojazni da bi Ukrajinci mogli gađati ciljeve na ruskom teritoriju, ali i kako bi među ruskim stanovništvom stvorio dojam da Ukrajina predstavlja prijetnju Rusiji te im još jednom "dokazao" da je napad na Ukrajinu bio opravdan.
Analitičari američkog Instituta za ratne studije (Institute for the Study of War, ISW) smatraju da je za rusku stranu istočni pravac ključan te da će se na jugu koncentrirati da zaustave ukrajinsku ofenzivu kojom oni nakon vraćanja Hersona sada žele vratiti i dio obale Azovskog mora, a prije svega gradove Melitopolj i ključni Berdjansk, čijim bi se oslobađanjem presjekla kopnena veza Rusije s Krimom.
Doduše, moldavski obavještajni izori navode kako bi Putin mogao ponovno pokušati proboj prema Odesi, a time i spoj s moldavskom proruskom separatističkom paradržavnom tvorevinom Pridnjestrovljem. Konačno, Sergej Lavrov je prije nekoliko dana izjavio da je "Moldavija sljedeća Ukrajina". Nadalje, ISW ne isključuje, iako u to ne vjeruju u potpunosti, da bi Rusija preko Bjelorusije pokušala ponoviti napad na Kijev ili na zapad Ukrajine kako bi onemogućili dostavu zapadnog naoružanja koja se uglavnom odvija preko ukrajinsko-poljske granice.
Podsjetimo da su Nijemci konačno popustili te će uskoro isporučiti svoje tenkove Leopard, a Amerikanci tenkove Abrams. Italija i Francuska, pak, odobrile su slanje svoje najmodernije protuzračne opreme SAMP/T-Mamba i radarskog sustava MG 200.
Doduše, ISW navodi kako je cilj Rusa da razvuku Ukrajince što je više moguće, a oni bi se usredotočili najviše na istočnom pravcu, odnosno zauzimanju što više područja u Donbasu.
Sezona proljetnih kiša
Istodobno smatraju da se neće moći ostvariti zacrtani Putinovi planovi jer će se ofenziva morati usporiti ili čak završiti kada počne sezona proljetnih kiša na tom području koje bi mogle, s obzirom na trenutačnu meteorološku situaciju, doći i prije "roka".
S obzirom na to da se radi o uglavnom ravničarskom području, blatni teren mogao bi odigrati važnu ulogu u pokušaju napredovanja jer on više ide naruku braniteljima, nego napadačima.
No, iako se Putin, navodno, fokusira na osvajanje Donbasa, glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, kaže kako nema nikakvih naznaka da bi se Putin zadovoljio ili ograničio samo na zauzimanje istočnih regija. Naime, zapadne i ukrajinske obavještajne agencije, pozivajući se na izvore u Kremlju, tvrde da Putin još uvijek nije promijenio "ciljeve rata" te da su oni i dalje isti: instaliranje proruske vlasti u Kijevu i Ukrajina pod ruskom dominacijom.
To znači nastavak rata bez ikakvih ograničenja i ujedno je poruka da trenutačno niti jedna strana nije spremna na kompromis i pregovore. Neki ruski analitičari navode analogiju s Finskim ratom 1940. godine kada je SSSR tek prevagom u ljudstvu uspio poraziti Fince, anektiravši im više od deset posto teritorija. S druge strane, spomenimo Rusko-poljski rat u 20-im godinama kada je Crvena armija nakon početnih uspjeha ipak pretrpjela poraz i bila prinuđena povući se iz Poljske.
Na nedavnom summitu EU-Ukrajina u Kijevu donesena je deklaracija koja označava početak približavanja Ukrajine bruxelleskom klubu. Iako u deklaraciji nije definiran datum početka pregovora, većina analitičara smatra da je "proces već počeo" te da je Ukrajina u prednosti pred ostalim kandidatima.