S obzirom na više od 50 civila i daleko više vojnika koji su ubijeni u borbama za vlast između suparničkih vladajućih frakcija koje au izbile u Sudanu tijekom vikenda, nema ispravne strane u ovoj bitki. No, kao i s mnogim drugim sukobima u Africi i na Bliskom istoku posljednjih godina, ono što se zna jest da ruski ‘troublemakeri‘ nisu daleko od događanja.
Borbe u Khartoumu i drugdje u zemlji potaknute su sukobima između generala Abdela Fattaha al-Burhana, čelnika sudanskih oružanih snaga, i generala Mohameda Hamdana Dagala, poznatijeg kao Hemedti. Burhan i Hemedti izveli su državni udar 2021. godine, preuzevši vlast od prijelaznog vijeća koje je uspostavljeno nakon svrgavanja islamističkog diktatora Omara al-Bashira. Hemedti je zapovjednik Snaga za brzu potporu (RSF), paravojne skupine formirane iz milicija Janjaweeda, koje su pod Bashirom pomogle u provođenju genocida u Darfuru u kojem su, prema procjenama, ubijene stotine tisuća ljudi u zapadnom Sudanu.
Veze RSF-a i grupe Wagner
Nekako ne iznenađuje, navodi u svojoj analizi u The Telegraphu Richard Kemp, da je RSF povezan s grupom Wagner Jevgenija Prigožina, koja im je navodno pomogla u obuci i opremanju. Vjeruje se da je rusku plaćeničku skupinu u Sudan doveo Bashir kako bi mu pomogla ojačati njegov posrnuli režim pomogao u jačanju njegovog posrnulog režima 2017. godine, nakon sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom tijekom kojeg je Bashir obećao da će zemlju učiniti ruskim "ključem za Afriku". U njegovim planovima bila je baza na Crvenom moru za rusku mornaricu u Port Sudanu, što je projekt koji je podržavala skupina Wagner.
Sve od tada Wagner je Sudanu isporučivao velike količine oružja i opreme, što je uključivalo vojne kamione, amfibijska vozila i dva transportna helikoptera. Nakon Bashirovog pada, ruska plaćenička skupina priklonila se Burhanu, a posebno Hemedtiju. I dalje je upravljala tvrtkom Meroe Gold, koja navodno eksploatira sudanske rudnike i krijumčari goleme količine zlata iz zemlje, puneći Prigožinove džepove i uskraćujući prijeko potreban prihod Sudanu. Putinu bi to predstavljalo pomoć u naporima da izbjegne zapadne sankcije, što bi mu omogućilo da i dalje financira svoj ilegalni rat u Ukrajini.
Sada, s bogatstvom u gotovini i teško naoružani, RSF mogao bi izazvati pustoš u sjevernoafričkoj regiji. Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi stabilan režim u Khartoumu vidi kao vitalni interes svoje zemlje. Njemu nije ‘sjelo‘ zarobljavanje egipatskih snaga u Sudanu u subotu od strane RSF-a (egipatske oružane snage objavile su priopćenje kasno u subotu u kojem je stajalo da su njihove snage bile tamo kako bi "izvele zajedničku obuku sa svojim sudanskim kolegama", op.a.), čak i ako Hemedti osigura njihov siguran povratak u nekom trenutku u budućnosti. U Kairu će također doći do paljenja ozbiljnog alarma zbog mogućeg utjecaja ove borbe za moć na projekt Velike etiopske renesansne brane, za koji je potrebna potpora Khartouma kako bi se odgovorilo na strahove Egipta oko opskrbe vodom kroz Nil (Sudan i Egipat zemlje su u nižem vodotoku Nila te se pribojavaju da bi etiopska brana mogla prouzrokovati velike probleme u opskrbi vodom, op.a.).
U konačnici, to je toliko važno strateško pitanje da bi, ako sukob izmakne kontroli, Egipat mogao osjetiti potrebu da silovitije naglasi što su njegovi interesi, kao što bi to mogla učiniti i Etiopija.
Posljedice za cijelu Sjevernu Afriku
Čad, Eritreja i Južni Sudan mogli bi se suočiti s golemim valom izbjeglica, što bi dodatno pojačalo borbe koje se vode na njihovom unutarnjem planu, a vakuum moći omogućit će ekstremističkim skupinama diljem regije da iskoriste situaciju. Na kraju krajeva, u Sudanu je Osama bin Laden živio pet godina, između 1991. i 1996, napominje Kemp. Otvaranje golemih prostranstava pustinje za idućeg Bin Ladena nešto je što bi također potkopalo britansku i američku sigurnost.
Tako je Vladimir Putin, slučajno ili planirano, pomogao da se pokrene val nasilja koji bi mogao imati katastrofalne posljedice ne samo za Sudan i Sjevernu Afriku, već i za cijeli svijet. Njegova neuspješna invazija na Ukrajinu osnažila je Wagnerovu skupinu koja koristi svoj utjecaj za pljačku afričkih naroda i izazivanje problema. Njegova očajnička potreba za novcem otkad je Zapad uveo ozbiljne sankcije učinila je podršku ruske države takvim nezakonitim radnjama nužnom. A sve to će, kako se navodi, imati visoku cijenu.
Sudan bi mogao biti tek prva afrička nacija koja se urušila pod ruskim utjecajem. U Srednjoafričkoj Republici, Mozambiku, Libiji i Maliju, ruski plaćenici radili su na eskalaciji postojećih sukoba, podupiranju despotskih režima, suzbijanju demokratskih napora, pljačkanju prirodnih resursa, osiguravanju strateške prednosti za Moskvu i uklanjanju utjecaja Zapada. A snage oslobođene njihovim naporima, zaključuje se u analizi, neće biti lako obuzdati.
