Ruski predsjednik Vladimir Putin razgovarao je s kineskim Xi Jinpingom što je uobičajena praksa na kraju godine. Ali, kao i svaki put kad je riječ o razgovoru autokratskih lidera u Moskvi i Beijingu/Pekingu, usporedba objavljenih priopćenja pokazuje politička stajališta i razlike.
Putin je, kako prenosi Kremlj na službenoj stranici, rekao da očekuje Xija “sljedećeg proljeća u državnom posjetu Moskvi. To će cijelom svijetu pokazati koliko je snažno rusko-kinesko prijateljstvo, naše slaganje oko ključnih pitanja. Vaš će posjet postati glavni politički događaj godine u bilateralnim odnosima”. Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja, zasut pitanjima o očekivanom terminu Xijevog dolaska u Rusiju, odgovorio je (prenosi Interfax): “Ovi detalji još nisu utvrđeni. Bit će utvrđeni diplomatskim kanalima.”
Pusta želja
Da je to samo pusta želja Moskve potvrđuje priopćenje koje je nakon razgovora objavila Narodna Republika Kina u kojem se mogući posjet uopće ne spominje. Xiju je jasno da bi najavom dolaska u jeku rata dao pretjeranu podršku Putinu. Ako pak dođe do primirja, tada bi Xi razmislio jer bi posjet mogao donijeti političke koristi.
Kremlj će zatim objaviti sljedeće Putinove riječi: “Naravno, obrambena i vojno-tehnološka suradnja, koja pridonosi osiguranju sigurnosti naših zemalja i održavanju stabilnosti u ključnim regijama, zauzima posebno mjesto u cjelokupnom opsegu rusko-kineske suradnje i naših odnosa. Cilj nam je ojačati suradnju oružanih snaga Rusije i Kine.”
Beijing se na to nije ni riječju ni slovom osvrnuo iako je Putin bio toliko pažljiv da niti jednom nije spomenuo Ukrajinu u tekstu koji je objavio Kremlj. Xi tu temu izbjegava jer je svjestan da bi već i naznaka “vojno-tehnološke” suradnje kod SAD-a izazvala pravu uzbunu. Nedavno je održana zajednička vojna vježba s Rusijom i to je više nego dovoljno, zaključili su partijski stratezi. Kinesko priopćenje govori o strateškoj suradnji precizno navodeći da se ona odnosi na ekonomiju, trgovinu, financije, poljoprivredu, infrastrukturu i povezivost. Posebno se naglašava da “energetska suradnja i dalje služi kao sidro [ukupne suradnje]”. Beijing tako još jednom potvrđuje da je suradnja i partnerstvo primarno ekonomsko i da želi kupiti što više što jeftinijih energenata od Rusije. Dvije zemlje veže nesklonost prema međunarodnom poretku u kojem SAD ima vodeću ulogu, ali NR Kina vidi Rusiju primarno izvorom sirovina koje su joj toliko potrebne. Jeftinih, prije svega.
O Ukrajini
Xi je s javnosti odlučio podijeliti i dio razgovora o Ukrajini. “Dvojica predsjednika razmijenila su mišljenja o ukrajinskoj krizi. Predsjednik Xi je naglasio da je Kina primila na znanje izjavu Rusije da nikada nije odbila riješiti sukob diplomatskim pregovorima i Kina to pohvaljuje. Put mirovnih pregovora neće biti gladak, ali sve dok strane ne odustanu, uvijek će postojati izgledi za mir. Kina će nastaviti zauzimati objektivan i nepristran stav, raditi na izgradnji sinergije u međunarodnoj zajednici i igrati konstruktivnu ulogu kad je riječ o mirnom rješenju krize u Ukrajini.”
Sad je jasno i zašto Kremlj nema ni slova o Ukrajini: Xi je odlučno rekao da Putin treba pregovarati i da samo za to ima njegovu podršku. Da bi Beijing mirno objavio da Moskva dijeli stavove NR Kine o Tajvanu o čemu Kremlj šuti.
Kad je riječ o suradnji na financijskom planu, rusko Ministarstvo financija u petak objavljuje da nastavlja smanjivati udio valuta “neprijateljskih zemalja” u nacionalnom fondu. Dosad je moglo biti 30% kineske valute, renminbija, a sada se taj prag udvostručuje na 60%. Tako Moskva jednu ovisnost, o dolaru i stabilnim svjetskim valutama, zamjenjuje drugom, o nestabilnom renminbiju. Što je još jedna potvrda odnosa snaga u odnosima Rusije i Kine pri čemu ova prva postupno gubi stratešku autonomiju.
Nije baš savezništvo
Beijing ne želi odnos s Moskvom definirati savezništvom (o tome je prije tjedan dana govorio tada još ministar vanjskih poslova Wang Yi koji je rekao da je “nesavezništvo temelj suradnje”) jer mu odgovara ovakav odnos u kojem ostvaruje maksimalnu korist i minimalnu štetu. NR Kina, i zbog povijesne doktrine, ne sklapa savezništva jer bi to impliciralo da je neka država jednakovrijedna. Kao drugo najveće gospodarstvo na svijetu i država s nuklearnim oružjem, Kina je postala, kako je želio još Deng Xiaoping, sama po sebi pol. Bivši njemački kancelar Helmut Schmidt rekao je: "Vi (Kina) ste dovoljno veliki i moći ćete stajati sami." Otvarajući se prema svijetu koristili su prije svega geoekonomske mehanizme, među kojima je i projekt Pojas i put, kako bi ostvarili partnerstva i suradnju.
I tako sada Putin i Moskva znaju na čemu su. Xi će doći ako bude primirje, neće im slati vojnu pomoć, kupovat će jeftinu naftu i plin i sve to plaćati renminbijima. Toliko o “partnerstvu bez granica” u kojem granice definira Beijing.
Nije stoga čudno što je Aleksandar Novak, zamjenik ruskog premijera, poručio prije koji dan Europi da su spremni opet nam isporučivati plin.