Ruska vlada odustat će od strožih ograničenja kretanja kapitala i umjesto toga pripremiti preporuke za izvoznike kako bi ih nagovorila da predaju više svojih inozemnih prihoda kako bi pomogla stabilizaciji rublje. Nakon sastanka u srijedu između predsjednika Vladimira Putina i najviših dužnosnika, vlasti sada izrađuju neformalne mjere kontrole kapitala, kako navode tri izvora upoznata s tim raspravama, javio je u četvrtak Bloomberg, kako je prenio The Guardian. U međuvremenu, nakon najavljenog pritiska na izvoznike, rubalj je ojačao na 93,8 rubalja za jedan dolar.
Smjernice za velike izvoznike pripremaju se za svaku pojedinačnu tvrtku i ići će dalje od obavezne prodaje inozemnih prihoda kako bi uključile transfere u čvrstoj valuti kao što su isplate dividende i zajmovi, navode izvori koji su željeli ostati anonimni kako bi govorili o raspravama koje nisu javnost.
Putin je o planovima obaviješten na sastanku na kojem su sudjelovali guvernerka središnje banke Elvira Nabiullina i ministar financija Anton Siluanov, piše ruski poslovni dnevnik Vedomosti. Unatoč ovotjednom rastu, ruska valuta je još uvijek među tri najslabije na tržištima u razvoju, oslabivši oko 22 posto od početka godine.
Rusija tako zasad neće pooštriti kontrolu kapitala nakon što su dužnosnici postigli neformalni dogovor s izvoznicima o prepuštanju većeg dijela svojih inozemnih prihoda, izvijestio je Bloomberg, pozivajući se na ruski poslovni dnevnik Vedomosti. Vlasti su zasad odlučile nadzirati izvoznike, umjesto da nametnu stroža ograničenja prodaje prihoda u stranoj valuti.
Analizirajući izdvojeno situaciju s rubljima, Bloomberg ocjenjuje da zapadne sankcije nisu narušile rusku ekonomiju, ali su pod njezine temelje postavile tempiranu bombu. U 18 mjeseci, koliko Rusija ratuje protiv Ukrajine, zapadne su zemlje Moskvi uvele više od 13.000 sankcija, ali rusko gospodarstvo ne pokazuje znakove kolapsa. Naprotiv, prognoza Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) za ovu državu je rast od 1,5 posto ove godine, što je više od gospodarstva Njemačke ili Velike Britanije.
Promjena strukture tržišne potražnje
Kremlj se voli hvaliti da sankcije ne funkcioniraju, a slične rezerve sve češće izražavaju i zapadni promatrači. Ipak, rubalj koji ubrzano pada, a koji je u kolovozu postala valuta s najlošijim rezultatima među zemljama u razvoju, ukazuje na suprotno. Banka Rusije čak je bila prisiljena povećati ključnu kamatnu stopu s 8,5 na 12 posto u jednom danu tijekom hitnog sastanka u utorak. Ovaj potez vjerojatno ima za cilj ukrotiti inflaciju koja će biti potaknuta slabljenjem rublja.
Iako ne treba očekivati da će ovo prisiliti Vladimira Putina da zaustavi svoj katastrofalan rat, pritisak sankcija pokazao se učinkovitim za barem jedan cilj - smanjenje dotoka sredstava u rusko gospodarstvo. Kremlj nema druge mogućnosti nego preusmjeriti novac u ratni stroj, postavljajući tako gospodarstvo na sve neodrživije temelje. Zapad bi, prema tome, kako piše Bloomberg, trebao nastaviti opstruirati izvore prihoda Kremlja, uključujući snižavanje gornje granice cijene nafte, uvođenje sličnih mjera na drugi ruski izvoz i zatvaranje rupa u sankcijama.
Fluktuirajući tečaj rublja (koji je pao sa 53 rublja za jedan dolar u lipnju 2022. na nedavnih 100 rubalja godinu dana kasnije) pokazatelj je dubljih ruskih problema. Neposredan okidač za pad rublja u srpnju bila je gotovo sigurno kratkotrajna pobuna koju su krajem lipnja organizirali Jevgenij Prigožin i njegova privatna plaćenička vojska Wagner, što je dodatno potaknulo unutarnju nestabilnost - nešto što nije ozbiljno utjecalo na tečaj rublja još od masovnih uličnih prosvjeda 2011-2012 - u smjeru rizika s kojima se Rusija suočava i koji utječu na tečaj.
No, temeljni razlozi fluktuirajućeg tečaja rublja povezani su s promjenama u strukturi tržišne potražnje, prije svega smanjenim prihodima od izvoza nafte i plina zbog embarga Europske unije na uvoz ruske nafte i naftnih proizvoda, ograničenjem cijena koje je nametnuo G7 i naknadnim preusmjeravanjem te robe na druga tržišta.
Iako je Moskva uspjela preusmjeriti značajne količine svoje nafte iz Europe na azijska tržišta, transakcijski troškovi su porasli budući da se radi o tankerskom prijevozu, a zamjene za europsko tržište plina nema. Vjerojatnost da će se gornja granica cijene još više sniziti i stroža provedba usklađenosti kada su sankcije u pitanju, znače da su izgledi za ruski izvoz loši. Iako rusko gospodarstvo trenutačno izgleda uvjerljivo, srednjoročno će pad prihoda od izvoza dovesti do još većeg slabljenja rublja i, kao posljedicu toga, inflacije.
‘Vojni kejnezijanizam‘
Rubalj sada zamjenjuje strane valute u prihodima od izvoza i trenutačno čini 39 posto, smanjujući neto priljev deviza u zemlju. No, tu je i neravnoteža u potražnji za valutama - dok izvoznici trebaju kineski juan, kamo sada idu goleme količine ruskih energenata, uvoznici žele dolare i eure. Prethodnih godina, kada je vrijednost rublja značajno pala, strani fondovi i globalne investicijske banke krenuli su u akciju kako bi profitirali na toj situaciji. Njihova prisutnost također je ujednačila tržišne fluktuacije.
Njih sada više nema, a to znači da su buduće promjene tečaja sigurne. Ova povećana volatilnost slabi funkciju plaćanja i štednje valute pa će građani i tvrtke smanjiti troškove i odgoditi ulaganja.
Dakako, Putin uvijek može pribjeći svojoj prijašnjoj taktici pozivanja glavnog izvršnog direktora Rosnjefta Igora Sečina i drugih izvoznika i zahtijevanja od njih povrat čvrste valute, no ručno upravljanje tečajem rublja neće suštinski riješiti situaciju.
Glavni protivnik rublja je zapravo sama ruska država, koja aktivno troši proračunska sredstva. Njegova visoka volatilnost i činjenica da mu se vrijednost prepolovila u manje od godinu dana, posljedica su nove ekonomske politike koju su oblikovali rat i sankcije. Ono što Kremlj naziva "strukturalnom transformacijom gospodarstva" poznatije je kao ‘vojni kejnezijanizam‘ (prema slavnom engleskom ekonomistu Johnu Maynardu Keynesu) - poticanje gospodarskog rasta kroz povećanje vojne potrošnje.
"Strukturalna transformacija" gospodarstva zapravo se svodi na golemo povećanje izdataka za obranu. Kao i u sovjetska vremena, rat je iznjedrio čitave grupe korisnika - vojno-industrijski kompleks i s njim povezanu proizvodnju, kao i vojno osoblje i njihove obitelji, koji su svi dio državnog sektora.
Potrošnja za obranu porasla je za 9,2 posto prošle godine na 86,9 milijardi dolara, prema procjenama SIPRI-ja (Stockholm International Peace Research Institute - međunarodni institut koji pruža podatke, analize i preporuke za oružane sukobe, vojne izdatke i trgovinu oružjem). U prvoj polovici ove godine već je daleko prekoračila proračun, iznoseći više od 72,2 milijarde dolara. U kombinaciji sa socijalnom potrošnjom (za koju je ove godine u ruskom proračunu predviđeno više od 75 milijardi dolara), to zajedno čini više od jedne trećine ukupne državne potrošnje, dvostruko više nego prije invazije na Ukrajinu.
Nema pomoći za rubalj
Obrambena industrija povlači za sobom druge industrije, potičući potražnju za uvozom, održavajući BDP i puneći džepove običnih Rusa. Realni prihodi porasli su u regijama u kojima se odvija vojna proizvodnja - prema navodima državne službe za statistiku - i u kojima živi velik broj profesionalnih vojnika, poput Čečenije. Obrambena industrija radi danonoćno, odvlačeći ljude iz civilnog sektora ponudom visokih plaća i izuzećem od mobilizacije. A da bi zadržali radnike, i drugi sektori moraju povećati plaće, što znači da je položen temelj za galopirajuću inflaciju.
Značajan dio državne i osobne potrošnje odnosi se na uvoz, a povratak ruskog uvoza na prijeratnu razinu potiče potražnju za čvrstom valutom. Sve dok vlada ne smanji ili uspori potrošnju koja potiče uvoz, tečaj rublje, ističe Bloomberg, ostat će slab. Istovremeno, povjerenje u ruski financijski sustav ubrzano se smanjuje, što dokazuje i stalni odljev kapitala - devizni depoziti u ruskim bankama u lipnju su pali za 9,1 milijardu dolara na 152,4 milijarde dolara, dok je od početka 2022. do svibnja 2023. volumen depozita ruskih građana u inozemstvu (najviše u Armeniji, Gruziji i Kazahstanu) porastao za 43,5 milijardi dolara.
Bloomberg stoga zaključuje kako nema nadolazeće pomoći za rubalj - odluka središnje banke o zamrzavanju kupovine čvrste valute od kolovoza do kraja godine više je, kako se navodi, palijativna mjera nego bilo što drugo.
Putinov katastrofalan rat protiv Ukrajine i sankcije koje su uslijedile nisu narušili rusku ekonomsku utvrdu, ali su, kako se ocjenjuje, pod njezine temelje postavili tempiranu bombu. Bilo kakvo smanjenje potražnje na tržištu čini se malo vjerojatnim dok bjesni rat i zemlja se sprema za predsjedničke izbore. Zbog sankcija zemlja nije u stanju sama proizvoditi određene složene visokotehnološke proizvode, što znači da će - upravo suprotno od toga da bude samodostatnija - ovisnost Rusije o uvozu samo rasti.
Nestabilan i sve slabiji tečaj rublja dokaz je u kojoj je mjeri je Kremlj dopustio da gospodarstvo postane neuravnoteženo i da se ono već sada jedva nosi s izazovima. Kad rat završi, iznenadni pomak potražnje s napuhanog obrambenog sektora natrag na civilni sektor bit će snažan šok koji će biti nemoguće apsorbirati bezbolno. To se uostalom pokazalo nemogućom misijom i za rusku prethodnicu - Sovjetski Savez.