Ruske podmornice su aktivne u sjevernom Atlantiku otkad ih Moskva ima i one predstavljaju najveću prijetnju danas, piše Telegraph.
Nuklearna prijetnja je nezamisliva, no katastrofalna bi mogla biti i sabotaža. Otprilike 95 posto svih međunarodnih podataka putuje kroz optičke kablove na morskom dnu, zajedno s ključnim vezama za naftu, plin i električnu energiju. Takvo je okruženje bogato ciljevima za ruske podmornice koje putuju morima mapirajući potencijalne akcije.
Novinar Telegrapha piše kako je 2012. godine bio kapetan fregate koja je za cilj imala ometanje takvih aktivnosti. Obavještajna sredstva, sateliti, podvodni senzori, zrakoplovi s fiksnim krilima, fregate, helikopteri i podmornice Zapada tvorile su mrežu ispod oceana. Zadatak je bio jednostavan: uklopiti se u tu mrežu, a zatim otkriti, odvratiti i ako treba poremetiti Putinove podmornice, držeći ih podalje od ključnih kabela.
Održavanje posade budnom i motiviranom bio je izazov, no razdvajanje mreže nešto sasvim drugo: izvori obavještajnih podataka uvijek zahtijevaju dekodiranje, ali kada su visoko klasificirani i zaštićeni od strane vlasnika, to je posebno izazovno. Dodatna je poteškoća bilo samo more, ali najveći je izazov, piše novinar Telegrapha, bila vještina ruskih podmorničara. Godine teško stečenog iskustva i vrhunske opreme učinile su ih strašnim protivnikom. Otkriti ih je bilo jako teško.
Ponekad se ovakve misije dovode u pitanje: ako se ne puca, čemu uopće sve to? Ali tu je činjenica da podmornice zapravo služe utjecaju. U većini slučajeva dovoljno je dati potencijalnim protivnicima do znanja da ste u tijeku s njihovim postupcima i da možete djelovati ako bude potrebno. U svakoj prilici kada su Rusi znali da su otkriveni, otišli su.
Ruske su podmornice prvoklasne i njima se upravlja izuzetno dobro, stoga je sposobnost Zapada obuzdavanja njihove prijetnje važnija nego ikad prije.