Prema izvještajima sa Zapada, broj ruskih vojnika koji su tijekom rata u Ukrajini poginuli ili ranjeni uskoro će preći 200 tisuća. Smatra se da je samo poginulih otprilike 40 tisuća. Ti su gubici gotovo deset puta veći od onih koje je Moskva pretrpjela tijekom Sovjetsko-afganistanskog rata koji je trajao od 1979. do 1989. godine. Unatoč velikim gubicima, ruska javnost većinom šuti.
Podrška za Vijetnamski rat počela je padati kada su mediji počeli pisati o stradalima. S druge strane, ruski državni mediji rijetko kada pričaju o broju stradalih u "specijalnoj vojnoj operaciji" u Ukrajini i nije poznato što ruska javnost o njoj uopće zna. Foreign Policy navodi da se gubici poput onih koje Rusija trpi neće još dugo moći skrivati. Ranjeni ruski vojnici već se sada vraćaju kući i svojim obiteljima govore što su na frontama doživjeli. A tu su i oni koji se u domovinu vraćaju u ljesovima.
Što gubici u ratu budu veći, to će ga ruski predsjednik Vladimiru Putin teže pravdati.
Istraživanja o reakciji naroda na stradanja u ratovima nema mnogo, no to malo što ih ima i povijest autoritarnih režima sugeriraju da će se Kremlj uskoro naći u problemima.
Putin možda je autokrat, međutim, takvim je liderima lakše vladati kada su omiljeni. Ruski predsjednik, kao i mnogi drugi autokrati, istovremeno mora namirivati i svoje ortake i običan puk. Porast broja žrtava, neovisno o tome kako ih ruski mediji prikazuju, otežat će mu oba ta posla.
Mnogi ruski vojnici koji su stradali u Ukrajini dolaze s društvenih margina. Plaćenička vojska Wagner svoje je redove tijekom rata pojačala zatvorenicima te zbog činjenice da se radilo o pretežno o diletantima bez ikakve obuke pretrpjela velike gubitke. Najveći dio vojnika u ruskoj vojsci potječe iz manjih mjesta. Jedna procjena kaže da je u ratu do sada stradalo 118 građana Moskve, grada u kojem živi otprilike 10 milijuna ljudi. Za razliku od toga, u ratu je do sada poginulo više od 590 žitelja Republike Burjatije, republike u sastavu Ruske Federacije u kojoj živi blizu milijun stanovnika. Kako vojni gubici budu rasli, to će se više Rusa pitati imaju li te žrtve smisla. Da bi ih smirio, Putin će možda osjetiti potrebu da poveća davanja za te slojeve društva. To znači da bi se državnim službenicima mogle povećati plaće, ali i da će poslovi s državom od kojih žive elite postati bitno unosniji. S obzirom na to da je Rusija pod sveobuhvatnim sankcija, pitanje je koliko će dugo moći izdržati takav financijski pritisak.
Rusija pojedince iz marginalnih skupina sve teže nagovara da idu u rat, a Kremlj je navodno zabranio daljnje novačenje zatvorenika. To znači da će moguće buduće žrtve Putinova rata biti pripadnici dobrostojećih obitelji i politički moćnijih grupa. Ruralno stanovništvo sada zna da rat vrlo ozbiljna stvar, a ne "šetnja".
Osim kadrovskih problema, Kremlj bi se uskoro mogao suočiti i s problemom percepcije rata. Znanstvenici su otkrili da su Amerikanci bili spremni tolerirati žrtve sve dok su znali ili mislili da će Sjedinjene Države ostvariti svoj cilj. Teško je reći što bi ruska javnost mogla smatrati uspjehom u ratu u Ukrajini, pogotovo zato što je u Rusiji trenutno maltene nemoguće provesti valjane ankete o javnom mnijenju.
Skoro je tri četvrtine Rusa u svibnju 2022. reklo da "specijalna vojna operacija" dobro napreduje. Nakon prisilne mobilizacije rezervista u rujnu 2022. i povlačenja iz Hersona u listopadu, potpora za rat pala je na 54 posto. Čim je Rusija prošle zime stabilizirala svoje pozicije na istoku Ukrajine, potpora je porasla na 63 posto.
Potpora bi se ponovno mogla strovaliti ako se prolongira pozicijska faza koja je nastupila prije nekoliko mjeseci. Foreign Policy navodi da je sve više Rusa koji su, suprotno rezultatima anketa, ambivalentni prema ratu. Jedna nedavno objavljena analiza anketa o ratu provedenih u Rusiji pokazala je da je Putin uspio održati "nametnuti konsenzus" oko rata, ali da je potpora za rata među biračima "kontradiktorna, nestabilna i nekonsolidirana". Jedna je pak anketa pokazala da 37 posto ispitanika ne zna jasno reći zašto se uopće vodi rat u Ukrajini.
Za razliku od javnosti, elite čvrsto stoje iza Putina. Niti jedan visoko pozicionirani dužnosnik nije u znak protesta podnio ostavku, a eventualne kritike na račun invazije nikad se nisu bavile gubicima ljudstva i mehanizacije već su uglavnom bile usredotočene na seciranje vojne strategije i nedostatka resursa. Kritičari rata ne žele da on prestane već žele da se Ukrajinu napadne još jače, pa i pod cijenu još većih gubitaka. Istovremeno, Kremlj je elitama počeo oduzimati putovnice, što znači da Putin i njegovi najuži suradnici misle da bi se neki od njih mogli pokušati pobjeći i onda iz inozemstva istupiti protiv invazije.
Najvažnije, oponenata rata nema u javnom prostoru jer je Kremlj takve istupe učinio ilegalnima, a one koji su se drznuli kontrirati mu već strpao u zatvor. Novinarka Maria Ponomarenko koja je pisala o raketiranja kazališta u Mariupolju mogla bi u zatvor na devet godina, a student koji je širio "fake news" o ruskoj vojsci na osam. Nobelovom nagradom nagrađena organizacija za zaštitu ljudskih prava Memorial optužena je za "rehabilitiranje nacizma" te promptno zatvorena. Tako stroga represija vrlo je skupa i moderni autokrati nastoje za njom ne posezati. Ona traži znatna ulaganja u sigurnosne resurse, što može autokrata učiniti ovisnim o njima. Povrh toga, represija često ne riješi problem koji je doveo do izbijanja prosvjeda, što javnih, što skrivenih.
Putin, čini se, razumije koliko su stradali politički riskantan teritorij. Jedva je pristao na prošlogodišnju mobilizaciju koja mu je donijela 300 tisuća novih vojnika, a o novoj za sada ne razmišlja iako Rusi na bojištu ne stoje dobro. Ruski se predsjednik s razlogom boji nove mobilizacije. Kada je zadnji puta pokušao riješiti probleme ljudstva u vojsci, Rusiju je napustilo više od 200 tisuća ljudi. Tada je brigu zbog opće mobilizacije pokazalo 65 posto Rusa.
Na kraju krajeva, Rusija je autokracija. Je li zaista bitno podržava li javnost rat u Ukrajini? Autokrate je teško smijeniti, pogotovo za vrijeme rata, a autokrati poput Putina čak ni nakon poraza u ratu ne napuste tron. Sadam Husein preživio je vojne neuspjehe u ratovima protiv Irana i Kuvajta, Josif Visarionovič Staljin preživio je poraz u Sovjetsko-finskom ratu, a sirijski predsjednik Hafez al-Asad Jomkipurski rat. Kako su se autokrati i prije upuštali u dugačke ratove s mnogo mrtvih, nije za očekivati da će veliki gubici dovesti do pada Vladimira Putina. Međutim, svakako će mu posao ostanka na vlasti učiniti bitno težim.