Iako je Austrija poduprla Ukrajinu značajnom humanitarnom pomoći, prihvatila desetke tisuća izbjeglica, podržala sankcije Europske unije protiv Rusije i javno kritizirala Vladimira Putina zbog kršenja međunarodnih normi, trgovinske veze Beč-Moskva ostaju netaknute, osobito u područjima energetike i financija. A kad je austrijski kancelar Karl Nehammer u travnju prošle godine odlučio biti prvi europski čelnik nakon invazije koji će letjeti u Moskvu i susresti se nasamo s Putinom, pokušao je to prodati kao misiju mira, no skeptici su primijetili da je ruski plin nastavio teći u Austriju, dok je, recimo, prekinut dotok u Njemačku.
Gornji dio je uvod u opširan članak u kojem je Politico raščerečio dvoličnu politiku Austrije i suradnju s Kremljem u analizi pod brutalnim naslovom "Kako je Austrija postala Putinova Alpska tvrđava", što je aluzija na Hitlerov plan iz 1945., o stvaranju nacističke "Alpske tvrđave", koja bi bila neosvojiva za saveznike.
Zapadni partneri Austrije dugo su tolerirali njezine poslove s Rusijom, ali rat u Ukrajini podigao je uloge, a kritičari kažu da austrijski srednji pristup krizi predstavlja duboko ukorijenjeni cinizam, ali i značajnu prijetnju europskom jedinstvu oko Ukrajine. Na drugoj strani, Alexander Schallenberg, austrijski ministar vanjskih poslova, inzistira da su takve optužbe neistinite.
Da bi se razumjeli korijeni austrijskog stava prema Rusiji, treba se vratiti u 1955. godinu. Desetljeće nakon završetka Drugog svjetskog rata zemlja je ostala pod okupacijom četiriju savezničkih sila i podijeljena na zone. Kako bi uvjerili Sovjete da im vrate potpuni suverenitet, Austrija je morala pristati upisati neutralnost u svoj ustav, što se u to vrijeme smatralo nužnim zlom. I tako, Sovjeti nisu izvršili invaziju na njihovu državu, a iz SSSR-a je nastavio stizati plin i za većinu Austrijanaca to je bila pouka koja je glasila: neutralnost je dobra za poslovanje i štiti nas.
Dogovor o plinu pokazao se blagotvoran za energetsku grupu OMV, čime je Austrija postala jedan od primarnih kanala za ruski plin namijenjen zapadnoj Europi. Međutim, najupečatljiviji aspekt političkih veza između Austrije i Rusije su one koje se protežu preko stranačkih linija. Gotovo svaki bivši austrijski kancelar, nakon što je napustio dužnost, radio bi za Ruse. Wolfgang Schüssel, bivši kancelar Narodne stranke desnog centra, pridružio se upravnim odborima ruskog operatera mobilnih telekomunikacija MTS i naftnog diva Lukoila. Njegov socijaldemokratski nasljednik, Alfred Gusenbauer, otišao je raditi za "Istraživački institut za dijalog civilizacija", proruski think tank koji je osnovao Putinov prijatelj. Christian Kern, još jedan socijaldemokrat, postao je član uprave ruske državne željeznice.
Rusija je i dalje drugi najveći investitor u Austriji nakon Njemačke, s ukupnim izravnim stranim ulaganjima od 25 milijardi eura na kraju prošle godine, a za usporedbu, američka ulaganja iznose 13 milijardi eura, a ulaganja susjedne Italije oko 11 milijardi eura. Stotine austrijskih tvrtki koje su posljednjih godina ulagale u Rusiju i dalje su tamo aktivne. Naftni i plinski konglomerat OMV, najveća austrijska tvrtka, ostaje glavni igrač u ruskom energetskom sektoru. Raiffeisen Bank International u austrijskom vlasništvu najveći je strani zajmodavac aktivan u Rusiji i stup financijskog sustava zemlje. Čak i Red Bull sa sjedištem u Salzburgu nastavlja prodavati svoja energetska pića u Rusiji. OMV tvrdi da je obvezan nastaviti kupovati najmanje 6 milijardi kubika ruskog plina godišnje do 2040. godine - što je rezultat ugovora koji su 2018. u Beču potpisali Putin i tadašnji kancelar Sebastian Kurz.
Odjel za provedbu sankcija Ministarstva financija SAD-a poslao je Raiffeisen banci katalog pitanja u vezi s njezinim ruskim operacijama, što je potez koji su neki promatrači vidjeli kao otvorenu poruku iz Washingtona Beču da dovede u red svoju politiku. A prošloga tjedna, Europska komisija prozvala je Austriju da ne čini dovoljno da se odvikne od ruskog plina. Dok je ostatak Europe smanjio svoju ovisnost o ruskom plinu za više od polovice u 2022. na 19 posto, Austrija je kupila 60 posto plina iz Rusije, u usporedbi s 80 posto prije prošlogodišnje invazije, i Rusima platila 7 milijardi eura. Raiffeisen banka ima sličnih problema s rješavanjem ovisnosti o Rusiji. RBA je prošle godine u Rusiji zaradila više od 2 milijarde eura, što je više od polovice ukupne dobiti, ali zbog međunarodnih sankcija protiv Rusije, banka, čija je vrijednost na burzi oko 5 milijardi eura, ne može vratiti tu dobit. Austrijski bankari tvrde da žele izaći iz Rusije, ali tek trebaju pronaći izlaz.
Ali s obzirom na to koliko su ruski interesi duboko ukopani u politiku i gospodarstvo Austrije, raspetljavanje austro-ruskih odnosa možda više nije niti moguće. Ekstremno desna, proruska Slobodarska stranka, koja želi ukinuti sve sankcije protiv Rusije, vodi u nacionalnim anketama od studenoga, u prosjeku s oko 28 posto, nekoliko bodova ispred svog najbližeg suparnika, Socijaldemokrata lijevog centra.
Na pitanje Politica vidi li Austriju i dalje kao "most" prema Moskvi, što ponavljaju generacije austrijskih političara, Schallenberg je rezolutno odbio tu tezu. Ipak, Politico pesimistički zaključuje kako "dosad promjena retorike nije rezultirala velikim zaokretima u politici - a s obzirom na prevladavajuće političke vjetrove, do takvih zaokreta možda nikada neće doći".