Nakon više od godinu dana od početka invazije, čini se da čak i najvatreniji prokremaljski propagandisti i dalje imaju problema s objašnjavanjem prilično mutnog cilja ruskog predsjednika Vladimira Putina o "demilitarizaciji i denacifikaciji Ukrajine".
Dok ruska ratna nastojanja na bojištu uglavnom propadaju ili su posve zapela, proputinovski televizijski voditelji muku muče oko toga da se slože kako zapravo izgleda i što je "ruska pobjeda", a državna televizija pritom obiluje kolizijama i proturječjima u propagandnom narativu, ocjenjuje u svojoj analizi Julia Davis, kolumnistica The Daily Beasta i osnivačica Russian Media Monitora (neovisan projekt medijskog opismenjavanja i izvještavanja o vijestima, koji je nastao 2014. godine u svrhu borbe protiv ruske propagande, op.a.), koja prati i analizira te redovito na Twitteru objavljuje posebno zanimljive isječke iz ruskih političkih showova.
Tako u emisiji popularnog showa Mjesto susreta u ponedjeljak nitko od sudionika nije imao jasnu predodžbu o krajnjim ciljevima Moskve u ratu, a kamoli o tome kako bi se oni mogli postići. “U posljednjih godinu i dva mjeseca, otkako je započela specijalna operacija, proputovao sam zemlju desetke puta... Svaki put me pitaju: ‘Zašto traje tako dugo, zašto nije odlučnije?‘.? otvorenije rečeno, zašto ih ne uništimo kao štakore?", rekao je voditelj Andrej Norkin.
No, nije trebalo dugo da se taj komentar voditelju vrati kao bumerang. "Znate, ako kažete da vas vaša publika, vaši gledatelji, pitaju zašto ne prelomimo, zašto ih sve ne satremo, ja bih im postavio pitanje: ‘Jeste li spremni da sva vaša djeca poginu i budu smrvljena u rovovima? Želite li da svi tamo završe?‘", rekao je politolog Viktor Olevič obraćajući se domaćinu.
Orvelovske ‘dvomisli‘
"Postavljaju to pitanje jer ne žele... a tko je rekao bombardiraj, bombardiraj i još bombardiraj?", odgovorio je Norkin, referirajući se na Olevičeve ranije komentare. Stručnjak je, pak, jednostavno zaključio da njegove ranije primjedbe o paklenom bombardiranju Ukrajine više nisu relevantne jer, kako je rekao, Rusiji trenutačno nedostaju resursi da preuzme kontrolu nad Ukrajinom i neće ih ni imati u bliskoj budućnosti".
To nije bila jedina točka neslaganja u emisiji. Koristeći pravu orvelovsku ‘dvomisao‘, zastupnik Državne dume Aleksandar Kazakov izjavio je da rat mora završiti samo potpunom pobjedom Rusije. "Ja sam za mir, ja sam protiv rata. Ja sam za mir nakon naše pobjede", rekao je. "Što prije ovaj užas završi, to će biti bolje i za Ukrajince i za Ruse", dodao je.
Na pitanje koja je njegova točna definicija pobjede, zadubio se u fantaziju. "Ako vojnim ili diplomatskim naporima dođemo do granica NATO-a, Ukrajina će nestati s političke karte", rekao je Kazakov. "Kao rezultat toga, Sjedinjene Države se povlače iz Euroazije, a zajedno s Kinom, Indijom i drugim vodećim državama na ovom kontinentu, mi ćemo stvoriti vlastita pravila". Bogdan Bezpalko, član kremaljskog Vijeća za međuetničke odnose, koje Putinu služi kao savjetodavni odbor, imao je mnogo jasniju definiciju ruske pobjede. Opisao je to jednostavno kao "uništenje ukrajinske nacionalnosti".
Suvoditelj Ivan Truškin odbacio je odgovore svojih gostiju, narugavši im se kao "pozivu na predaju", prije nego što je ponudio vlastitu posve nejasnu ideju o tome kada Moskva može službeno proglasiti trijumf. Pobjeda Kremlja, kako je rekao, bila bi "eliminacija prijetnje... Kako god to izgledalo, bilo da dosegnemo određene granice ili potpišemo nekakav sporazum, trebali bismo prestati osjećati egzistencijalnu prijetnju našoj naciji. To bi bila pobjeda", rekao je Truškin.
Drastičan pad gledanosti
Slični se razgovori vode na svim državno financiranim informativnim mrežama. Ranije ovog mjeseca Andrej Guruljov, član Državne dume, vrijeđao je stručnjaka Dmitrija Abzalova jer je priznao kako nije voljan poginuti u nuklearnom ratu i pozvao da se ruska "operacija" dovrši što je prije moguće. Emisija u ponedjeljak također je ponudila rijedak trenutak brutalne iskrenosti na ruskoj državnoj televiziji, kada je jedan sudionik iznio posebno sumorno proročanstvo o ishodu rata.
"Kako bi izgledala pobjeda? Vidimo to kada pogledamo Bahmut, grad u kojem je živjelo 70.000 ljudi s djecom i vrtićima. Jednostavno je izbrisan s lica zemlje. Svi koji su bili u mogućnosti odande pobjeći, učinili su upravo to”, ljutito je rekao bivši zastupnik Državne dume Boris Nadeždin. "Ako pobjeda znači osvajanje ruševina bez ljudi, ne znam kome treba takva pobjeda... Ponestaje im ljudi u nekim ruskim gradovima", dodao je. "Što prije ovaj užas završi, to će biti bolje i za Ukrajince i za Ruse", zaključio je.
Istovremeno, kako piše Newsweek, čini se da je ruska televizijska publika već umorna od retorike koja joj se svakodnevno na državnim kanalima servira o ratu u Ukrajini, barem sudeći prema broju gledatelja nekih od popularnih informativnih programa u zemlji. Tijekom trajanja "specijalne vojne operacije" zabilježena su dva velika skoka u gledanosti ruskih informativnih emisija - kada je počeo rat u veljači 2022. i nakon što je ruski vođa najavio "djelomičnu mobilizaciju" u rujnu.
No, u ljeto prošle godine i tijekom posljednjih nekoliko mjeseci gledanost je pala, kaže Maksim Aljukov s Kraljevskog instituta za Rusiju u Londonu koji također istražuje kremaljsku propagandu. "Ljudi su prilično umorni od propagande, a poruke Kremlja na televiziji manje su popularne", rekao je on za Newsweek.
‘Propagandistima ponestaje ideja‘
Relativno malo poznati izvan Rusije prije invazije punog opsega na Ukrajinu, propagandisti Kremlja stekli su slavu zahvaljujući viralnim isječcima njihovih žestokih ispada na društvenim mrežama. Svake večeri na kanalu Rusija 1 Vladimir Solovjov opisuje rat u Ukrajini kao "sveti", a Olga Skabejeva, suvoditeljica emisije 60 minuta sa svojim suprugom Jevgenijem Popovom redovito govori o ratu kao o civilizacijskom sukobu između Rusije i Zapada. Voditelji koji uzvikuju borbene pokliče dominiraju i na drugim glavnim državnim kanalima, NTV i Kanal 1.
No, entuzijazam za slanje poruka sve je manji. Prema podacima Mediascopea, agenciji koja mjeri gledanost, u tjednu koji je završio 21. svibnja, 60 minuta je bila 16. najpopularnija informativna emisija u Rusiji, što je znatan pad s osmog mjesta koje je zauzimala u rujnu. Prošlog tjedna, Solovjovljev večernji program bio je na 36., a njegov nedjeljni program na 27. mjestu, što je pad s 12, odnosno 15. pozicije u rujnu. "Ljudi ne mogu stalno konzumirati agresivnu propagandu. To prirodno dovodi do umora", tumači Aljukov.
U međuvremenu, mnogi se Rusi okreću društvenim mrežama - vojni proratni blogeri na Telegramu daju neuljepšani pogled na neuspjehe na bojnom polju. "Mnogi ljudi u Rusiji su kritični prema načinu na koji se rat vodi jer smatraju da ne postiže svoje rezultate", kaže Jade McGlynn, znanstvenica koja istražuje rusku propagandu i medije te utjecaj propagande Kremlja na stanovništvo, dodajući da vojni blogeri ljudima pružaju ventil kroz koji mogu izbaciti dio nakupljenog bijesa.
No, čini se da se i među ruskim građanima javlja zamor od rata. Anketa neovisne agencije za istraživanje javnog mnijenja Levada u ožujku, pokazala je da samo jedna petina, odnosno 21 posto ljudi, pomno prati ratna događanja, u usporedbi s 29 posto prije godinu dana. Gotovo polovica, odnosno 47 posto, uopće ne obraća pozornost na sukob. Istovremeno, usred rastuće apatije i nezadovoljstva, propagandisti pokušavaju osmisliti uvjerljive narative. "Pokušavaju sa svim vrstama narativa i mnogi od njih ne uspijevaju, ne funkcioniraju ili ih javnost ne razumije", kaže Aljukov. "Definitivno im ponestaje ideja", zaključio je.