Rade smjene od 24 sata, u bolnicama ih je ostala nekolicina: ‘Najteže je kad nam na stol dođu poznata lica‘

Samo nekoliko dana nakon ruske invazije, ukrajinskom kardiokirurgu Jaroslavu Bohaku zazvonio je telefon. Na drugoj strani linije bio je njegov prijatelj i kolega iz bolnice na istoku. "Ne mogu više amputirati ruke mladićima", rekao mu je. Bohak se nalazio na zapadu Ukrajine, u relativnoj sigurnosti, kamo su počele bježati tisuće Ukrajinaca iz nesretnijeg dijela zemlje. Među njima je bilo i liječnika. Bolnice na istoku zemlje punile su se ranjenicima, a praznile od osoblja. Nitko im je nije zamjerao, ali trebala im je pomoć jer su mnogi ranjenici možda mogli sačuvati udove.

Tri mjeseca kasnije ne prestaje pritisak pacijenata na bolnice u blizini ratišta, piše u reportaži New York Timesa, čiji je autor nedavno posjetio grad Kramatorsk i razgovarao s doktorom Bohakom i njegovim ko...