Najdominatniji američki borbeni avion dobiva ključne nadogradnje: ‘Ovo je naš Raptor 2.0!‘

Američki vojnoindustrijski div Lockheed Martin pokazao je u javnosti maketu nadograđenog borbenog aviona pete generacije F-22 Raptor, piše specijalizirani portal The War Zone. Kako navode, kompanija je modernizirani F-22 nazvala "Raptor 2.0".

Na maketi su vidljiva dva ključna dodatka kojima Raptor, barem službeno, ranije nije bio opremljen. Riječ je o eksternim spremnicima goriva u stealth konfiguraciji i novom kontejneru sa senzorima. Konkretno, radi se o kontejneru ("podu") čiji je oblik također prilagođen za smanjeni radarski odraz, a u kojem se nalazi sustav IRST (Infrared Search & Track).

Oba dodatka su nužna kako bi F-22 mogao ostati jednako relevantan u modernom borbenom okruženju kao i prije 20 godina, kada je uveden u operativnu službu Zračnih snaga SAD-a. Prvo – novi tankovi sa smanjenim radarskim odrazom. Kako se Raptor ne diči suviše velikim borbenim doletom, eksterni spremnici goriva često su nužni kako bi izvršio svoje misije, poput presretanja i praćenja ruskih bombardera i borbenih aviona kod Aljaske.

Problem je u tome da dosad dostupni vanjski tankovi značajno povećavaju radarski odraz, što bi se s ovim novim dizajnom trebalo promijeniti. TWZ navodi kako će se i oni moći odbaciti u letu kako bi avioni iskoristili puni potencijal svojih performansi i time još umanjili radarski odraz. No, Lockheed Martin navodi kako će Raptori s tankovima moći i u borbu barem u nekim scenarijima.

IRST senzor

Drugi važan dodatak je "napredni senzorski pod/kontejner" s IRST sustavom, kojim je Raptor inače trebao biti opremljen u svojim serijskim inačicama, ali je na kraju ostao bez njega zbog previsokih troškova. I ti podovi/kontejneri imaju stealth dizajn, ali će sigurno u nekoj mjeri utjecati na radarski odraz prvog operativnog stealth lovca u povijesti. TWZ podsjeća kako je IRST senzor vrlo važan u detekciji potencijalnih suparnika sa smanjenim radarskim odrazom, poput kineskih borbenih aviona pete (i uskoro možda i šeste) generacije.

Ono što nije spomenuto su novi AIM-260 JATM zrak-zrak projektili dugog dometa, a koje Lockheed Martin navodno već proizvodi. Njegov domet trebao bi biti najmanje 200 kilometara, a uvođenje tog projektila na Raptore, F-35, te kasnije Super Hornete i F-15-ice, Pentagon smatra jednim od svojih prioriteta. Jesu li možda već integrirani na F-22, bilo na podvjesnim točkama (što bi uvećalo radarski odraz aviona) ili u unutarnjim spremnicima za projektile, nije poznato.

Na kraju, podsjetimo i na sam razvoj F-22 i njegovu dosadašnju operativnu povijest, a koju smo obradili u jednoj od epizoda podcasta Prva linija s analitičarem YouTube kanala Codex Militaria, Matijom Blaće.

- To je zrakoplov napravljen da uđe u središte borbe i pobijedi bilo što što protivnici mogu u zraku postaviti pred njega, vrhunski predator na nebu čije su karakteristike u ulozi zračne borbe praktički ispred svih drugih zrakoplova na svijetu trenutno, kaže Blaće na početku i potom iznosi glavne karakteristike Raptora:

- On je slabo vidljiv za radare, teže ga je opaziti, ima mogućnost superkrstarenja na brzini većoj od Mach 1.5, ima superokretnost, ima snažan radar, potpuno digitaliziran sustav upravljanja zrakoplovom, umrežen je s ostalim avionima u američkoj floti, nosi veliku količinu naoružanja, ima gornji plafon leta od 20 kilometara... Znači, po svojim karakteristikama nema premca u zračnoj borbi.

Važnost stealtha

Kao možda i ključnu karakteristiku koja F-22 izdvaja od borbenih aviona četvrte generacije treba izdvojiti "stealth", to jest slabu vidljivost za radare, zbog čega se Raptora često u medijima oslovljava i kao "nevidljivi zrakoplov".

- Njegov proizvođač Lockheed Martin je 2009. tvrdio da ovaj avion na udaljenosti od 100 km na radaru ima odraz "kao i golf loptica", a to je i jedini javno dostupni podatak o njegovoj vidljivosti na radaru. Ona se mjeri putem RCS-a (radar cross section), a to je radarski presjek zrakoplova. Upravo je cilj stealth dizajna smanjiti taj radarski odraz koliko god je moguće, a to se postiže na dva načina, objašnjava naš sugovornik.

- Prvi je tako da oblikujete trup zrakoplova i sve letne površine tako da nikad ne prezentirate ravnu površinu radaru, tako da se radarske zrake lome u bilo kojem smjeru osim prema njihovu pošiljatelju. Drugi način je pomoću materijala kojim se avion oblaže, a koji mogu apsorbirati određenu količinu elektromagnetskog zračenja. Ovaj zrakoplov nije nevidljiv, samo je teže vidljiv, na kraćim dometima nego što bi to bio standardni zrakoplov. Plus, treba dodati i da ne možete optimizirati avion da bude slabo vidljiv za sve frekvencije, objašnjava Blaće i dodaje kako radari za promatranje neba, koji imaju veliki domet, duge valne duljine i spori puls, mogu u principu otkriti stealth zrakoplov puno lakše nego visokofrekventni radari.

- On zbog toga ima enormnu prednost nad zrakoplovima četvrte generacije (poput F-15 ili F-16, op. a.), dok zrakoplovi 4+ generacije, poput Su-35 ili Rafalea, također imaju neke elemente smanjene vidljivosti. Što se tiče ruskog aviona pete generacije Su-57, za kojeg Rusi tvrde da ima stealth, on ipak ima elemenata koji nisu za to optimizirani, ističe Blaće, koji smatra da čak i nad tim avionom Raptor ima značajnu prednost.

(Pre)skupi čak i za SAD

U ostatku emisije Blaće je objasnio i ostale karakteristike F-22, pritom se osvrnuvši i na njegovu brzinu i superokretnost, ali i potentni arsenal oružja koje može nositi. Također, dosta vremena posvetili smo i samom nastanku ovog zrakoplova - od želje da se stekne ključna prednost pred Sovjetima, preko dva prototipa koja su bila u igri pa sve do drastičnog smanjenja broja letjelica koje su inicijalno bile planirane.

Amerikanci su u startu htjeli čak 750 Raptora koji bi zamijenili F-15-ice, da bi se taj broj smanjio na ukupno 187 serijski proizvedenih primjeraka. Faktori u toj odluci bili su pad SSSR-a i time nedostatak al pari suparnika, zatim sasvim drugačije potrebe rata protiv terorizma u koji se SAD upustio nakon napada 11. rujna 2001., i konačno - veliki trošak aviona. Ukupno je na njegov razvoj i proizvodnju potrošeno više od 67 milijardi dolara, što je po komadu aviona iznosilo čak 360 milijuna dolara.

- Trošak zadnjih aviona koji su proizvedeni 2011. iznosio je 150 milijuna $ po komadu. Dakle, kako je proizvodnja tekla dalje tako je cijena padala. Da je SAD ostao na inicijalnoj narudžbi, taj bi trošak sasvim sigurno bio još niži. Pomoglo bi i da je bio namijenjen za izvoz, no američki Kongres to je izričito zabranio zbog naprednih i tajnih tehnologija koje se u njemu nalaze, napominje Blaće.

Na kraju smo se osvrnuli i na budućnost Raptora, naročito u kontekstu činjenice da su neki sustavi u njemu, poput računala, zapravo već zastarjeli i nemaju mogućnosti kao što ih ima drugi američki borbeni avion pete generacije, F-35 (u sve tri verzije), ili čak i modernizirane F-16-ice.

- Čini mi se da su američke zračne snage čvrsto odlučile da se koncentriraju na F-35 i na čim brži razvoj šeste generacije aviona. Raptor će vjerojatno biti u službi i 2030-ih i još će ostati konkurentan u odnosu na protivnike, a nakon toga će polako biti zamjenjivan šestom generacijom aviona, zaključuje Blaće.