Plan je bio jednostavan, ali iznimno opasan. Tri stotine dobrovoljaca s teškim naoružanjem ući će u Venezuelu sa sjevera. Putem će pljačkati vojne baze i izazvati revoluciju koja će završiti uhićenjem predsjednika Nicolasa Madura. Što može poći po zlu?
Ispostavilo se - sve.
Kolovođa pobune završio je u američkom zatvoru zbog trgovine drogom, američke i kolumbijske vlasti istražuju i njegovog savjetnika, bivšeg pripadnika američkih Zelenih beretki, a deseci očajnih boraca skrivaju se u tajnim kampovima te su posve nezaštićeni u vrijeme pandemije koronavirusa koja je u međuvremenu izbila. Pokazalo se da je "puč" propao zbog lošeg i preambicioznog planiranja, međusobnih svađa oporbenih političara i gotovo nikako uvježbanih boraca koji nisu imali nikakve šanse suprostaviti se vojsci.
Središte "otpora" u - hotelu
Opsežnu, dosad neispričanu bizarnu priču o propaloj mini-revoluciji u Venezueli, državi s najvećim zalihama sirove nafte na svijetu, objavio je Associated Press nakon razgovora s više od 30 pripadnika tajnog pokreta koji su većinom progovorili pod uvjetom anonimnosti.
- Ne možeš se boriti protiv Madura sa 300 neuvježbanih, gladnih boraca - rekao je Ephraim Mattos, bivši američki marinac koji je venezuelanske mini-revolucionare podučavao osnovama prve pomoći.
Prve naznake da je "revolucija" bila u planu objavljene su u državnim medijima u Caracasu prošlog mjeseca, a Madurova državna televizija okarakterizirala ih je kao pokušaje CIA-e da destabilizira zemlju. AP-ova istraga nije pronšla nikakve dokaze američke službene umiješanosti u slučaj, ali je pronašla određene informacije da su venezuelanski oporbeni čelnici, koje SAD podržava, znali za postojanje plana.
Planiranje puča počelo je krajem ožujka 2019. nakon što se dio vojnika okrenuo od Madura i podržao opozicijskog čelnika Juana Guaidoa kojeg legitimnim predsjednikom Venezuele smatra SAD i još 60-ak država, uključujući Hrvatsku. Suprotno američkim očekivanjima, ključni Madurovi ljudi nisu se okrenuli protiv njega i pobuna je brzo ugašena. Krucijalni dionici pobune - vojnici i političari uključeni u planiranje ustanka - pobjegli su u Kolumbiju, u Bogotu, gdje su se nastanili u hotelu JW Marriot. Bio je to centar venezuelanskog "egzila".
Jedan od njih novinarima je otkrio da je to izgledalo kao "Star Wars konvencija anti-Madurovskih luđaka", okupljanje vojnih dezertera optuženih za šverc droge, sumnjivih financijera i bivših Madurovih dužnosnika koji traže iskupljenje.
Među njima u predvorju hotela bio je i Jordan Goudreau, Amerikanac i trostruki dobitnik Brončane zvijezde za hrabrost u Iraku i Afganistanu, gdje je bio na bojišnici kao liječnik specijalaca.
Optužen za pronevjere
AP je razgovarao s vojnicima koji su ga upoznali. Opisuju ga kao domoljuba i zaljubljenika u slobodu, ali i plaćenika kojeg su ratovi bespovratno oštetili. Dva bivša pripadnika specijalnih snaga rekla su da je uvijek bio "top klasa", vrhunski poznavatelj resursa, sjajan strijelac koji je predano radio na brušenju svojih borilačkih vještina, a kosu je uvijek šišao iznimno kratko. Karijeru je ovaj rođeni Kanađanin neslavno završio 2013. pod optužbama da je pronevjerio 62 tisuće dolara američke vojske.
Otišao je u Portoriko gdje je 2016. postao privatni sigurnosni stručnjak nakon uragana Maria, a 2018. pokrenuo je Silvercorp USA, privatnu zaštitarsku tvrtku na Floridi. Kompanija se reklamirala snimkama na kojima Goudreau puca iz automatskih pušaka, bez majice trči po piramidi, leti u privatnom zrakoplovu i u ruksaku uvijek ima uredno složenu zastavu SAD-a.
Silvercorp se hvalio operacijama u više od 50 zemalja, a savjetnici su im bili "bivši diplomati, iskusni vojni stratezi i vodeći ljudi multinacionalnih kompanija koji su vodili međunarodne sigurnosne timove i za predsjednika SAD-a", no nisu ih imenovali.
U veljači 2019. Goudreau se počeo zanimati za Venezuelu, nakon koncerta koji je na kolumbijsko-venezuelanskoj granici organizirao britanski multimilijarder Richard Branson kako bi dao podršku Guaidóu i oporbi. Goudreau je bio zadužen za sigurnost.
- Kontroliram kaos na venezuelanskoj granici - pohvalio se na društvenim mrežama.
Prijatelji kažu da je oduvijek bio takav i koliko god si mu prijatelj ne možeš ne shvatiti da on ne živi u stvarnosti.
Mutni general
Kako navodi njegova bivša suradnica Drew White, Goudreau se vratio s tog koncerta pokušavajući smisliti način kako da kapitalizira sve veću zainteresiranost Trumpove administracije za oporbu u Venezueli. Tako je preko zaštitarskih kanala upoznao Keitha Schillera, Trumpova dugogodišnjeg tjelohranitelja. On je u ožujku 2019. sudjelovao na tribini gdje su se u Washingtonu okupljali potencijalni sponzori za projekt rušenja režima u Venezueli. Goudreau je nakon toga sa Schillerom otišao u Miami gdje su se trebali sastati s predstavnicima oporbe.
Razvila se tada rasprava o potrebi da se poveća razina sigurnosti Juana Guaidóa. To nije dobro prošlo, jer je Schiller smatrao da je Goudreau naivan i ne živi u realnosti te je odustao od daljnjih kontakata. No, Goudreau se već počeo povezivati s protivnicima režima te se u Bogoti sastao s bivšim venezuelanskim vojnim dužnosnikom, a sada predvodnikom šumskih gerilaca, Cliverom Alcaláom i Guaidóovim suradnikom Lesterom Toledom.
Umirovljeni general ne djeluje baš kao heroj koji će spasiti naciju. Još 2011. SAD ga je stavio pod sankcije zbog navodne prodaje oružja FARC-ovim gerilcima u Kolumbiji, koje je opskrbio raketama zemlja-zrak u zamjenu za kokain, a američke vlasti smatraju ga jednim od arhitekata Madurove "narkoterorističke zavjere" tijekom koje se u SAD svake godine slalo 250 tona kokaina. General se predao 2018. u Kolumbiji te se sada nalazi u zatvoru u New Yorku gdje mu treba početi suđenje, no dok je još bio na slobodi, od Madurova saveznika prometnuo se u njegova žestokog protivnika.
Toledo, Alcalá i Goudreau sada su bili saveznici i krenulo je planiranje u spomenutom hotelu Marriot.
General Alcalá izabrao je 300 ljudi među nižerangiranim vojnicima koji su prebjegli u Kolumbiju. Nekoliko desetaka njih već je živjelo u tri kampa koja su postavili na poluotoku između Kolumbije i Venezuele. Među njima je bio i čovjek kojeg se tereti za sudjelovanje u napadu dronom na Madura 2018.
Računali troškove
General je ljude izabrao, a Goudreau je tvrdio da ih može podučiti borbi preko svoje kompanije. Naoružavanje i opremanje mini-vojske, izračunali su, koštalo bi oko 1,5 milijuna dolara. Goudreau je tvrdio da ima dobre veze u Bijeloj kući koji bi mogli pomoći u prikupljanju sredstava, no nije otkrio detalje.
Iako su naizgled djelovali zajedno, među saveznicima je tinjao raskol. Dio uključenih u pripreme sumnjao je u Goudreaua, što će se kasnije pokazati opravdanim, dok je drugi dio sumnjao da nije dobro uključiti Alcalú zbog njegovih sumnjivih veza s Madurom te zbog činjenice da mu je brat i dalje venezuelanski veleposlanik u Iranu. Pojavila se i zabrinutost kako će na akciju reagirati kolumbijski saveznici i SAD.
Goudreau je pak besprijekorno vjerovao i poštovao generala. Smatrao je da je general u pravu kada ne vjeruje venezuelanskoj oporbi koju je smatrao korumpiranom. Još važnije, cijenio je njegove vojničke vještine i poznavanje terena. Usto, ekipi je bio potreban netko tko "čudovište", odnosno Madura i režim, poznaje iznutra.
Došlo je do prvog raskola. Guaidóovi suradnici nakon sastanka u Bogoti zaustavili su sve kontakte s "pobunjenicima", vjerujući da se radi o loše planiranoj samoubilačkoj misiji. Revolucionare to nije pokolebalo, Goudreau i četiri suradnika, bivša američka vojnika, otišli su u Kolumbiju i počeli raditi na provedbi ideje u djelo. Vojnicima nisu mnogo govorili. No, svojim bliskim suradnicima ispričali su kako bi izgledao plan munjevite vojne akcije. Konvoj s 300 vojnika oboružan čak i artiljeijom ušao bi u Venezuelu iz Kolumbije, a zatim bi žestoko udarili na Madurove gladne i demoralizirane vojnike. Oni bi se, bio je plan, pridružili revoluciji i već za 96 sati vojska bi upala u Caracas.
- Nije bilo nikakve šanse da plan uspije bez umiješanosti američke vojske - rekao je Mattos, vojni stručnjak s početka priče koji je u kampu proveo dva mjeseca.
Kaže da je, kada je stigao u kamp, bio iznenađen katatrofalnim uvjetima. Nije bilo tekuće vode, ljudi su spavali po podovima, obroci su bili neredoviti, a umjesto s jurišnim puškama, "vojnici" su vježbali s metlama. Pet belgijskih ovčara koji su trebali biti obučeni da njuše eksploziv su bili neuhranjeni i morali su biti uspavani da ne umru od gladi.
Mattos kaže kako se naježio kad je čuo vojnike kako ushićeno pričaju da im je Goudreau govorio o svom čuvanju Trumpa te da se priprema velika isporuka oružja i angažira zračna potpora za slučaj žešćeg otpora. Dobrovoljci su Mattosu pokazali i popis potrebne opreme. Uključivala je 320 jurišnih pušaka M4, protutenkovski raketni bacač, brodove, vrhunske naočale za noćno promatranje te milijun dolara u gotovom novcu.
Plan iznio obavještajcima
AP opetovano tvrdi kako nisu pronašli nikakve znakove da bi Trumpova administracija bila uključena u planiranje tajne operacije, no kolumbijske vlasti su za nju svakako znale, kao i neki od prominentnih opozicijskih političara u Venezueli.
Za to je dijelom zaslužan Alcalá koji je planove otvoreno iznio upravi kolumbijske obavještajne službe tražeći njihovu pomoć, a tada se hvalio i svojim odnosima s Goudreauom, kojeg je opisao kao bivšeg agenta CIA-e. Kolumbijska obavještajna služba te je navode krenula provjeriti kod svojih veza i ustanovilo se da bivši pripadnik Zelenih beretki nikada nije bio u Agenciji.
Nejasno je kako su i koliko novca pobunjenici nabavili. Među potencijalnim financijerima spominje se Roen Kraft, ekscentrični nasljednik ugledne obitelji proizvođača sira koji je bio na sastancima venezuelanskih oporbenjaka i pobunjenika u Miamiju i Washingtonu.
Kraft je navodno prikupljao novac među svojim prijateljima za, kako im je rekao, "privatni državni udar" koji će izvesti korporacija Silvercorp USA. Zauzvrat, kada revolucija uspije, Kraft će sponzorima omogućiti bolje pozicije u pregovorima za korištenje energije i rudnih bogatstava Venezuele. Neki od sponzora davali su i šesteroznamenkaste iznose.
U telefonskom razgovoru za AP Kraft je priznao da se s Goudreauom sastao tri puta. Rekao je da nikad nisu poslovali već da su razgovarali o dostavljanju humanitarne pomoći te da su prekinuli kontakt kada je shvatio da on ima planove za vojnu akciju. Dodao je i da mu nikad nije davao novac.
Za to vrijeme, u Kolumbiju je dolazilo sve više dobrovoljaca, a obećanog novca nije bilo nigdje. Goudreau im je ipak osigurao uniforme i rekao da budu spremni jer bi borba mogla početi svaki tren. Goudreau je djelovao kao da potpuno vjeruje u svoj plan.
Mnogo ljudi znalo za planove
- On je veći venezuelanski domoljub nego brojni Venezuelanci - kaže Hernán Alemán, jedan od rijetkih političara koji je otvoreno prigrlio ideju bizarne operacije. U razgovoru je rekao da niti SAD niti Kolumbija nikada nisu bile umiješane. Tvrdi da je s Guaidóom više puta pokušao govoriti o operaciji, no da oporbeni čelnik nije pokazao interes.
- Mnogo je ljudi znalo za planove, no nisu nas podržali. Bojali su se - rekao je.
Čini se da je baš ta činjenica što je previše ljudi znalo za zavjeru presudila prije nego je plan uopće priveden kraju. Početkom ožujka jedan od dobrovoljaca uhićen je dok se šuljao granicom. Kolumbijska policija nedugo nakon toga zaustavila je kamion pun oružja i taktičke opreme vrijedne oko 150 tisuća dolara. Unutra je bilo 26 američkih automatskih pušaka izbrisanih serijskih brojeva, naočale za noćno promatranje, radio-stanice... U kamionu se nalazilo i petnaest smeđih šljemova proizvedenih u tvrtci High-End Defense Solutions. Riječ je o proizvođaču vojne opreme iz Miamija čiji je vlasnik imigrantska obitelj iz Venezuele.
Izvori tvrde da je upravo s tom kompanijom pregovarao Goudreau. Vlasnik tvrtke Mark Von Reitzenstein nije htio razgovarati s novinarima.
Nedugo prije nego što se predao, general Alcalá vlastima je rekao da je oružje njegovo, ali da pripada narodu Venezuele. U rijetkom javnom istupu general je optužio Guaidóa da je prekršio dogovore s američkim saveznicima, što je oporbeni lider oštro demantirao.
Alcalá nije predočio nikakav dokaz da bi takav ugovor postojao.
Revolucija se tako raspala. Goudreau je "nestao", a borci su se razbježali. Većina je potpuno siromašna, i dalje žive u neljudskim uvjetima u jadnim bivšim kampovima, mnogi su pod istragom kolumbijskih vlasti, a sve je dodatno pogršala i pandemija.
A onda, kao u kakvom političkom trileru, zanimljiv obrat. Diosdado Cabello, drugi najmoćniji čovjek Venezuele i šef Madurove obavještajne zajednice daje izjavu.
- Vlada je sve znala mjesecima. Inflitrirali smo se u redove unutar opreacije. Neke smo sastanke mi čak i financirali - zaključio je.
Goudreau je odbio dati intervju. U pisanoj izjavi korporacija Silvercorp kratko je priopćila da zbog prirode svog posla ne mogu otkrivati nikakve detalje, kao ni potvrditi ili demantirati da su ikada bili dio ikakve operacije.