Bezuvjetna podrška američkog predsjednika Joea Bidena izraelskom premijeru Bibiju Netanyahuu za odmazdu na brutalno-bolesni teroristički napad Hamasa 7. listopada probudio je pokret otpora u američkoj administraciji jer je do danas prebrojeno više od 11.000 mrtvih Palestinaca te više od 25.000 ranjenih. Stotinu dužnosnika State Departmenta potpisalo je memorandum koji žestoko kritizira politiku Bijele kuće prema Gazi, a osoblje koje radi za predstavnike Demokratske stranke u Kongresu prosvjeduje zbog prešutnog toleriranja ratnih zločina protiv civila.
S obzirom na to da slike ponekad govore više od riječi (i statistika), kao i zbog punog razumijevanja konteksta, bitno je pogledati potresnu fotoreportažu Reutersa o stradanju civila, a posebice djece u Gazi (fotografije su uznemirujuće!).
Geneza revolta u američkoj administraciji leži ponajviše u zapanjujućem broju ubijene djece u Gazi; još prije tjedan dana Ministarstvo zdravstva Hamasa konstatiralo je smrt više od 4100 djece, a prema službenim podacima UN-a još 1200-1300 djece vodi se nestalim te se strahuje da su im tijela zarobljena ispod ruševina. Vrlo visok udio djece među stradalima posljedica je činjenice da je 47 posto palestinske populacije u Gazi mlađe od 18 godina, o čemu očigledno predstavnici onih četrnaest zemalja koje su u UN-u glasale protiv humanitarne rezolucije za prekid vatre nisu previše razmišljali. Među tih 14 država su se zbog geostrateških interesa i povijesnog saveza s Izraelom našle Sjedinjene Države, ali i (iz nepoznatog razloga) Republika Hrvatska. Otprilike svakih 10 minuta umire jedno dijete u Gazi, upozorio je šef Svjetske zdravstvene organizacije. Niti u jednom konfliktu od 2019. nije stradalo više djece. Usporedbe radi, u ukrajinskom sukobu visokog intenziteta lani je poginulo 477 djece, a ove godine 83, što je otprilike 7 do 8 puta manje dječjih žrtava nego u 5 tjedana obračuna izraelskih oružanih snaga s Hamasom.
Osim užasnog broja mrtve ili ranjene djece, kao i one koja su ostala bez roditelja, sveukupni razmjeri humanitarne katastrofe toliki su da ne čudi da je oko stotinu zaposlenika State Departmenta i USAID-a potpisalo memorandum na pet stranica koji je skicirao jedan mlađi američki diplomat, a u kojem se američki predsjednik optužuje za širenje dezinformacija o ratu u Gazi, tvrdi da je Izrael odgovoran za ratne zločine, čiji je Biden sudionik. Dokument, o kojem je prvi pisao Axios, svjedoči o dubini podjela u američkoj diplomaciji, koje su se počele pretvarati u svjetonazorski rat.
Broj poginule djece u Palestini, Izraelu, Ukrajini i ostatku svijeta (izvor CNN)
Memorandum koji je potpisao troznamenkasti broj dužnosnika State Departmenta dodatno je učvrstio uvjerenje velikog broja američkih progresivnih aktivista o nužnosti prosvjeda, ali je produbio i sukob unutar Demokratske stranke oko toleriranja nasilja prema Palestincima. Osim što proziva Bidena za dezinformiranje američke javnosti, memorandum sugerira kako bi američke vlasti podjednako trebale podržavati oslobađanje kako talaca otetih tijekom napada terorista 7. listopada, kao i oslobađanje tisuća Palestinaca kojima je potom bez optužnice ograničena sloboda kretanja u Izraelu. U dokumentu se tvrdi da su isključivanje električne energije te prekid opskrbe vodom, protjerivanje stotina tisuća, kao i neselektivni dalekometni napadi ‘ratni zločini ili zločini protiv humanosti prema međunarodnim zakonima‘.
- Ipak, nismo uspjeli preispitati naš stav prema Izraelu. Udvostručili smo našu nepokolebljivu vojnu pomoć (izraelskoj vladi) bez jasnih ili djelotvornih crvenih linija - piše u memorandumu.
Nadalje, kritizira se Bijela kuća i Vijeće za nacionalnu sigurnost jer su demonstrirali zanemarivanje života Palestinaca, nesposobnost strateškog predviđanja i nespremnost na deeskalaciju. Memorandum je također kritizirao Bidena zbog ‘dovođenja u pitanje broja smrtnih slučajeva‘ u Gazi.
Memorandum koji kritizira Bijelu kuću prema Gazi procurio je s posebnog internog kanala koji je State Department otvorio za kritiziranje službene američke politike još u vrijeme Vijetnamskog rata. Iako je pravilo da ta komunikacija ostane tajna, povremeno kritike s kanala dođu do javnosti. U 2016. objavljen je dopis 51 diplomata koji je kritizirao politiku Obame prema Siriji, a u 2021. je zbog memoranduma o američkom povlačenju iz Afganistana izbio obračun između Kongresa i State Departmenta.
New York Times zabilježio je i pobunu više od stotinu zaposlenika koji rade za demokratske zastupnike u Kongresu koji su ogorčeni jer su izabrani predstavnici Demokrata, za koje rade, zanemarili humanitarno pravo zbog podrške izraelskom pravu na odmazdu. Evo kako njihov prosvjed opisuje vjerojatno najutjecajnija novina u Sjedinjenim Državama:
- Karanfili su stigli kolicima. Krvavocrvene, ružičaste, narančaste i žute, više od 10.000 stabljika bilo je položeno na stepenicama u podnožju Kapitola naspram vedrog plavog neba. Svaki je trebao predstavljati civilni život izgubljen u ratu Izraela i Hamasa mjesec dana kasnije, obuhvaćajući podjednako izraelski i palestinski narod. Dovelo ih je više od 100 članova osoblja Kongresa, svi su nosili maske kako bi sakrili svoj identitet, kako bi prošlog tjedna prošli tjedan odali počast civilima ubijenim u sukobu i pozvali na prekid vatre i oslobađanje više od 200 talaca koje je oteo Hamas . ‘Mi smo kongresno osoblje na Capitol Hillu i više nam nije ugodno šutjeti‘, izjavila su tri suradnika, od kojih su svi odbili dati svoja imena, dok se kupola Capitola uzdizala iza njih. ‘Naši birači mole za prekid vatre, a mi smo osoblje koje odgovara na njihove pozive. Većina naših šefova na Capitol Hillu ne sluša ljude koje predstavljaju. Zahtijevamo od naših čelnika da progovore: Pozovite na prekid vatre, oslobađanje svih talaca i trenutnu deeskalaciju.‘
Značajni dio prostora američki i europski mediji posvećuju rastu antisemitizma. Nije neočekivano da uzavrele strasti antisemiti koriste za poturanje svojih bolesnih i apsolutno gadljivih ideja, ali olako izjednačavanje humanitarnih prosvjeda s perfidnom zaštitom terorista odnosno antisemitizmom može se - uz podatak o više od 4100 mrtve djece - prepoznati kao politički cinizam koji bi mogao imati dugoročne toksične posljedice na globalnu političku scenu.