U jeku globalne recesije koju je izazvala pandemija koronavirusa teško je pomaknuti fokus s neposrednih problema koje u ekonomiji izaziva ta bolest. Pa ipak, dobri su izgledi da će utjecaj virusa oslabiti već tijekom sljedeće godine. U trenutku dok ovo čitate, barem dvadesetak dobro financiranih istraživačkih timova na četiri kontinenta vodi bespoštednu utrku u proizvodnji komercijalnog cjepiva protiv Covida.
Cjepiva se razvijaju na tri platforme, što jamči da bi već početkom sljedeće godine na tržištu mogla biti dostupna široka paleta proizvoda, od masovno dostupnih cjepiva s kratkotrajnijim djelovanjem do onih kompliciranijih, s duljom trajnošću stvorenog imuniteta. Istodobno, medicinska znanost praktički na dnevnoj bazi producira studije temeljene na novim saznanjima o bolesti te mogućim terapijskim metodama. Na kraju, za razliku od proljeća, kad je pandemija eskalirala, međunarodni epidemiološki protokoli detaljno su razrađeni, a proizvodni kapaciteti i opskrbni kanali zaštitne opreme znatno ojačani.
Metaforički rečeno, iako će u mnogim sektorima gospodarstva ova recesija izazvati ozbiljnu bol, već je sad poprilično izvjesno da će ona jenjati. Kako ulagači i tržišta zaziru od neizvjesnosti, a nagrađuju izvjesnost, opisana situacija vjerojatno je razlog zašto je prekjučer “benchmark” indeks američkog dioničkog tržišta dosegao svoju najveću vrijednost u povijesti, te je sukladno tome potrebno i zapitati se postoje li događaji i trendovi koji su, iz perspektive kretanja globalne ekonomije, važniji od epidemije Covida? Jedan takav ovih dana odvija se u SAD-u, gdje se razbuktao rat između vodećeg svjetskog proizvođača videoigara - kompanije Epic - i tehnoloških giganata Applea i Googlea.
Povod je, dakako, novac, no konzekvence spora daleko su ozbiljnije od omjera raspodjele naplate u Epicovim igrama, koje se “skidaju” preko servisa AppStore i Google Play. U središtu spora nalazi se Epicova igra Fortnite, trenutačno najpopularnija igra na svijetu, s više od 350 milijuna aktivnih igrača. Kompanija je tu igru razvila tako da je ona u startu za igrače besplatna, no profit se ostvaruje kroz naplatu raznih dodatnih sadržaja, opcija i modula u samoj igri. Model se pokazao kao veliki uspjeh, no ne i profitabilan koliko je mogao biti.
Razlog tome su pravila koja su Apple i Facebook propisali za svoje platforme za prodaju aplikacija, među kojima je i ono da zadržavaju 30 posto novca koje korisnici potroše u aplikacijama “skinutim” preko njihovih platformi. Epic je godinama prigovarao zbog visine te posredničke naknade te pokušavao stvoriti alternativni način naplate za korisnike. Kad je u tome ostvario određeni uspjeh, imperiji su uzvratili udarac pa zaprijetili izbacivanjem Fortnitea iz svojih “virtualnih dućana”. Epic nije želio odustati pa je spor eskalirao, a tvorac Fortnitea na kraju podnio tužbu protiv Applea, te zahtjev da sud privremeno kompaniji zabrani uklanjanje igre iz AppStorea. Također, u svojoj tužbi Epic tvrdi kako im je Apple zaprijetio i ukidanjem “developerske dozvole”, što znači da ta kompanija, niti itko drugi tko koristi njihovo programsko rješenje (a radi se o najpopularnijem takvom softveru u gamerskoj industriji) više ne bi mogla svoje proizvode nuditi preko AppStorea.
Za Epic, kao i za bilo kojeg drugog developera aplikacija na svijetu, takav razvoj događaja značio bi bankrot, te će sud morati odlučiti predstavlja li takva Appleova praksa nedozvoljenu formu monopolizma. Na prvu, odgovor se čini dosta očitim. U 2018. godini u svijetu je napravljeno oko 194 milijarde “downloada” aplikacija za mobilne uređaje, od čega na AppStore i Google Play otpada 105 milijuna. No, ako se iz tog broja izuzme Kina, gdje ova dva servisa nisu dostupna, ispada da kumulativno u ostatku imaju udjel veći od 90 posto. Toliki tržišni udjel jak je argument za tumačenje prema kojem se ta dva servisa trebaju smatrati kritičnom infrastrukturom, što, pak, sugerira potrebu za državnom regulacijom, koja bi svim korisnicima osigurala slobodan pristup. U tom slučaju, tvrtke vlasnici izgubile bi pravo da same određuju cijenu korištenja, već bi to činio neovisni regulator, a cijena bi se vjerojatno određivala po transparentnoj formuli, koja bi zbrajala operativni trošak, trošak odobrenih investicija i razumnu stopu profita vezanu s nekim općeprihvaćenim benchmarkom tržišta kapitala, kao što je - primjerice - kamata na jednogodišnje američke trezorske zapise.
U svakom slučaju, bilo bi daleko ispod sadašnjih 30 posto. Kompanije i njihovi dioničari tome će se žustro protiviti, no s obzirom na sve veći pritisak kojem su izloženi u SAD-u, možda zapravo za njih to i ne bi bio tako loš scenarij. Uvođenje regulacije i manjih profitnih marži trajno bi uništilo bilo kakav poticaj za ulazak novih konkurenata u taj sektor. Apple i Google dobili bi izvjesnu budućnost skromnih, ali pouzdanih profita zauvijek, a ulagači, ponovimo to još jednom, nagrađuju izvjesnost.