Stanovnici najvećih ruskih gradova godinama su uglavnom bili pošteđeni izravnih posljedica rata u Ukrajini. No sada, sa sve učestalijim ukrajinskim napadima dronovima duboko unutar ruskog teritorija, mnogi Rusi prvi put osjećaju da se sukob približava njihovim domovima, piše CNN.
Elena Vladimirovna probudila se oko četiri sata ujutro kada je iznad njezine zgrade u Zelenogradu, u moskovskoj regiji, začula glasno zujanje dronova. Pogledala je kroz prozor i ugledala nekoliko letjelica na nebu. Nakon nekog vremena buka je utihnula pa je pomislila da je opasnost prošla, no ubrzo je uslijedila snažna eksplozija.
„Ispod našeg balkona nalazi se nadstrešnica. Dron je pao na nju, a zatim se zapalio. Pojavio se crni dim.“
Požar je zahvatio jednu prostoriju njezina stana na petom katu. 56-godišnja majka dvoje djece i njezin sin pokušali su ugasiti vatru koristeći kante i posude s vodom. Međutim, nakon još jedne eksplozije shvatili su da moraju pobjeći.
„Uzeli smo psa i istrčali van“, prisjetila se.
Njezina zgrada bila je jedna od brojnih meta tijekom velikog vala ukrajinskih napada 17. svibnja. Prema ruskim vlastima, tog je dana prema Rusiji lansirano više od 500 dronova, a u moskovskoj regiji poginule su najmanje tri osobe. Dron koji je pogodio Eleninu zgradu prouzročio je štetu na više katova, no srećom nije bilo težih ozljeda.
Nekoliko dana kasnije posljedice su i dalje bile vidljive. Na mjestu prozora zjapila je velika rupa, a obnovljeni zidovi još su bili nedovršeni.
„Nadam se da više nijedan neće doći. Još smo živi i to je najvažnije“, rekla je Elena. „Nadam se da će rat uskoro završiti.“
Ukrajinski napadi i nestašica goriva
Dok Ukrajina sve češće koristi dronove dugog dometa za napade na rusku infrastrukturu i vojne ciljeve, stanovnici velikih gradova suočavaju se s novom stvarnošću. Osim fizičke prijetnje, rastu problemi s opskrbom gorivom zbog napada na ruske rafinerije, a sve više građana žali se na ograničenja interneta, blokade aplikacija za komunikaciju i pojačani državni nadzor.
Napadi nisu zaobišli ni Sankt-Peterburg, drugi najveći ruski grad i rodni grad predsjednika Vladimira Putina. Samo nekoliko sati prije početka važnog gospodarskog foruma SPIEF, ukrajinski dronovi pojavili su se iznad grada, a gusti crni dim nadvio se nad gradom dok su sudionici pristizali na događaj.
Nekoliko dana kasnije uslijedio je novi napad, nakon kojeg su vlasti građanima preporučile da ostanu u svojim domovima.
Stanovnica Kronštata, lučkog grada nedaleko od Sankt-Peterburga, ispričala je da je od tri sata ujutro slušala zujanje dronova.
„Bilo je nemoguće spavati. Zujanje je bilo toliko glasno da sam se bojala da bi naša zgrada mogla biti pogođena.“
Čula je i djelovanje ruskih protuzračnih sustava koji su pokušavali srušiti letjelice.
„Moglo se čuti kako pokušavaju oboriti dronove, ali činilo se da promašuju mete.“
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski napade na ruski teritorij opisao je kao opravdane.
„Ovaj put naši dalekometni udari dosegnuli su moskovsku regiju i šaljemo jasnu poruku Rusima: njihova vlada mora okončati ovaj rat.“
Privid normalnosti
Iako se rat sve više osjeća u Rusiji, mnogi analitičari ističu da su stanovnici Moskve i drugih velikih gradova godinama živjeli relativno normalno, daleko od razaranja kojima su svakodnevno izloženi Ukrajinci.
Ruska antropologinja Alexandra Arkhipova smatra da je nakon početka invazije 2022. između vlasti i stanovnika velikih gradova stvoren svojevrstan nepisani društveni ugovor.
„Poruka je bila: ‘Za vas nema rata, dragi Moskovljani’“, kaže Arkhipova.
Prema njezinim riječima, gradske vlasti ulagale su velike napore kako bi život u Moskvi izgledao što normalnije.
„Gradonačelnik Moskve učinio je mnogo kako bi se stvorio dojam da rata nema. Poruka građanima bila je: ‘Živite svoje živote, rat nije za vas.’“
No, smatra da taj pristup sve teže funkcionira. Posljednjih mjeseci ruske vlasti dodatno ograničavaju pristup internetu, blokiraju popularne aplikacije poput WhatsAppa i Telegrama te postupno uvode državnu komunikacijsku platformu MAX.
Zbog straha od nadzora dio građana traži načine kako zaobići nova pravila. Neki koriste posebne aplikacije koje prikazuju da imaju instaliran MAX, dok drugi kupuju dodatne telefone kako bi razdvojili privatnu komunikaciju od službene.
Među njima je i Elenin susjed Maksim.
„Pogledajte, sada imam čak dva telefona – jedan za MAX, a drugi samo za mene.“
VIDEO Dron pogodio luksuzni neboder u Moskvi, udaljen je samo sedam kilometara od Kremlja
U trenutku napada nalazio se na svojoj vikendici izvan grada. Kada se vratio kući, dočekalo ga je neugodno iznenađenje – vlasti su provalile u njegov stan kako bi procijenile štetu.
„Tko im je rekao da to mogu učiniti?“, pita se.
Osim zbog štete, frustriran je i zbog sporosti obnove te stalnog ulaska radnika u njegov stan. Ipak, najveći problem za njega nije materijalna šteta.
„Ja sam napola Litavac. Cijela moja obitelj u Litvi jednostavno je šokirana činjenicom da Ukrajinci i Rusi ginu. To je najvažnije.“
„Slaveni ubijaju Slavene. Želim da ovo završi. Što prije, zaboga“, kaže Maksim.
Ljudi umorni od rata
Istraživanja javnog mnijenja u Rusiji teško je tumačiti zbog zakona koji kažnjavaju kritiziranje vojske, no neovisni Centar Levada u travnju je objavio anketu prema kojoj 62 posto ispitanika podržava mirovne pregovore, dok samo 27 posto smatra da bi vojne operacije trebalo nastaviti.
Takvi rezultati upućuju da su ljudi sve umorniji od rata, osobito stanovnici velikih gradova koji sada sve češće osjećaju njegove posljedice.
Jedan od primjera je grad Himki, sjeverozapadno od Moskve, gdje je tijekom svibanjskih napada dron pogodio stambeni neboder. Nekoliko dana kasnije na vrhu zgrade još se vidjela velika rupa nastala nakon udara.
Nadežda, koja se tada nalazila u blizini, prisjetila se trenutka kada je dron preletio iznad nje.
„Došla sam po majku koja živi u blizini. Dron je preletio točno iznad mene. Sekundu kasnije čula sam udarac.“
Njih dvije pokušale su prići mjestu udara kako bi pomogle, ali su ih spasilačke službe zaustavile.
Iako nitko od njezinih poznanika nije ozlijeđen, iskustvo je ostavilo dubok trag.
„Sada se trgnem na sve, čak i kad tinejdžeri bacaju petarde. Stalno sam napeta.“
Sličan osjećaj dijeli i Jelena, koja je sa svojim desetogodišnjim sinom te noći slušala neprekidno zujanje dronova iznad grada.
„To je trajalo i trajalo“, kaže.
Na kraju je izrazila želju koju danas dijele mnogi stanovnici s obje strane granice:
„Voljela bih da je mir. Želim da sve ovo uskoro završi.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....