Pred očima zapadne publike ruska invazija na Ukrajinu odvijala se kao niz brutalnih napada isprekidanih strateškim pogreškama. Ali na ruskoj televiziji, ti isti događaji prikazani su kao pozitivni, tumačenje potpomognuto brzom zbrkom mišljenja i laži. Velik dio ruskih medija čvrsto je pod kontrolom Kremlja, a državna televizija radi kao glasnogovornik vlade. Kritičko izvještavanje o ratu je kriminalizirano, a zamršeni i ponekad kontradiktorni narativi ruske televizije o ratu nemaju samo namjeru uvjeriti gledatelje da je njihova verzija događaja istinita. Jednako tako često cilj je zbuniti gledatelje i posijati nepovjerenje kako publika ne bi bila sigurna u što vjerovati.
New York Times pregledao je više od 50 sati televizijskih snimaka kako bi pokazao kako se rat predstavlja Rusima putem tamošnjih medija. Pritom su novinari NYT-a izdvojili najeklatantnije slučajeve manipulacija.
14. travnja
Rusija se suočila sa značajnim gubitkom kad je njezina vodeća raketna krstarica Moskva potonula nakon što je bila oštećena sredinom travnja. Ukrajinski dužnosnici rekli su da je brod pogođen dvjema protubrodskim raketama Neptun. New York Times je ovaj tjedan izvijestio da su Sjedinjene Države pružile obavještajne podatke koji su pomogli Ukrajini da locira i udari brod. Nezavisni ruski mediji sa sjedištem izvan zemlje izvijestili su da je oko 40 muškaraca poginulo, a još 100 ih je ozlijeđeno.
Međutim, u medijima pod kontrolom ruske države vijesti su umanjile značaj ukrajinskog strateškog napada s narativom koji se s vremenom promijenio. Isprva je rusko Ministarstvo obrane reklo da je brod oštećen nakon što je požar na brodu detonirao streljivo. Brod je tegljen natrag na obalu, a posada je sigurno evakuirana, nastavlja se u izvješću, da bi ruski mediji kasnije izvijestili da je brod potonuo dok su ga teglili tijekom oluje. U segmentu je također prikazana postrojba zdravih ruskih vojnika, opisujući ih kao posadu Moskve, žive i zdrave.
Za Kremlj, gubitak doprinosi rastućim izazovima u prenošenju pozitivnog dojma rata kod kuće. Dok su ruski mediji u više navrata odbacivali ili umanjili važnost ukrajinskih civilnih žrtava, ruske vlastite žrtve - i ožalošćene obitelji koje su ostale nakon njih - Kremlju je teže ignorirati. Rusija je prvi put u ožujku priznala ukupan broj mrtvih, dajući do znanja ruskim gledateljima da će rat uključivati i domaće gubitke. Ali čak su i ta izvješća podcijenila ruske žrtve, prema američkim stručnjacima. Iako je teško dobiti točne brojke o žrtvama tijekom rata, zapadne obavještajne agencije procjenjuju da bi ruski vojni gubici mogli iznositi čak 10.000 ubijenih i 30.000 ranjenih.
2. travnja - Masakr u Buči
Dok su se ruske snage povlačile iz regije oko Kijeva, kružile su grafičke fotografije koje prikazuju tijela mrtvih civila kako leže na ulicama. U Buči, predgrađu Kijeva, neki civili su pronađeni vezanih ruku ili s ranama od vatrenog oružja na glavi. Fotografije su potaknule ponovne pozive za podizanje optužbi za ratne zločine protiv Rusije.
Ali na ruskoj televiziji otkriće je umjesto toga prikazano kao obmana, s televizijskim voditeljima koji su analizirali fotografije i videa u potrazi za znakovima lažiranja. Na jednoj snimci ruski novinari su primijetili da je odjeća na nekim mrtvim civilima bila previše čista da bi danima bila na ulicama, što implicira da nisu mogli biti ubijeni tijekom ruske okupacije. U priopćenju Ministarstva obrane, emitiranom u noćnoj emisiji "Vremya", navodi se da na tijelima nema znakova raspadanja i da se krv u ranama nije zgrušala. "Sve je to nepobitni dokaz da su fotografije i videosnimke iz Buče još jedna inscenacija režima u Kijevu za dobrobit zapadnih masovnih medija", stoji u priopćenju ministarstva.
Nezamućene fotografije koje su objavili zapadni mediji, međutim, pokazuju da tijela imaju jasne znakove raspadanja.
Drugo izvješće vijesti pokazalo je da se na snimci iz Buče vide neka tijela koja se kreću, što je navedeno kao dokaz da su mrtva tijela montirana. Jedan isječak pokazao je tijelo u retrovizoru koje se činilo da se pomaknulo nakon što je automobil prošao. No nekoliko fotografija koje su na tlu snimili zapadni fotografi pokazuju da tijela u tom području imaju jasne znakove raspadanja. Činilo se da je dojam kretanja uzrokovan izobličenjem u zrcalu, a vidjelo se kako to utječe i na zgrade koje okružuju tijelo.
Tvrdnja da su tijela na ulicama bila dio inscenacije kasnije se sukobila s potpuno drugačijim narativom koji je gurnula ruska televizija: da su civili doista ubijeni, ali da su ih ubili ukrajinski vojnici. Kako bi to potvrdila, ruska državna postaja Channel 1 predstavila je zamršenu alternativnu vremensku liniju, odabravši snimke koji potkrepljuju tvrdnju da nitko nije ubijen do nekoliko dana nakon što su ruske trupe pobjegle iz regije.
Ruska alternativna vremenska linija:
30. ožujka
Ruske trupe napuštaju Buču.
31. ožujka
Gradonačelnik Buče se vraća i daje adresu, ali ne spominje mrtva tijela.
1. travnja
Ukrajinski vojnici stižu, ali, opet, nema tijela.
Od 31. ožujka do 2. travnja
Ukrajinske neonacističke brigade navodno ubijaju svakoga tko ne nosi proukrajinsku plavu vrpcu.
2. travnja
Na ulicama Buče pojavljuju se mrtva tijela.
Istraživači dezinformacija kažu da ovakvi raspršeni narativi mogu preplaviti gledatelje, sijući sumnje čak i ako publiku ne uvjeri neka posebna tvrdnja.
9. ožujka
Bombardirano rodilište u Mariupulju
Rusija je izazvala međunarodnu osudu nakon bombardiranja rodilišta u južnom lučkom gradu Mariupolju. Fotografije ozlijeđenih trudnica, nošenih po pougljenim bolničkim prostorima ili spuštanima niz izlupane stube jasno su zapadnoj publici dale do znanja civilnu cijenu rata. U Rusiji je, međutim, napad odbačen kao prijevara.
U naletu tvrdnji tijekom nekoliko dana, ruska televizija je secirala snimke i izazvala brojne sumnje u zapadnjački izvještaj, često koristeći iste slike viđene na Zapadu kako bi iznijela vrlo različite prikaze onoga što se dogodilo. Slike dviju žena posebno su bile široko rasprostranjene u zapadnim medijima. Jedna, influencerica po imenu Mariana Višemirskaja, preživjela je napad i kasnije rodila djevojčicu. Još jedna žena, koja nije identificirana, fotografirana je na nosilima, a kasnije je Associated Press izvijestio da je umrla. U jednom segmentu, ruski novinari su tvrdili da se radi o istoj ženi. Mariana Višemirskaja kasnije je zanijekala da je žena viđena na nosilima.
U drugom prilogu emitiranom na ruskoj televiziji, žrtve koje su odvozile iz bolnice opisane su kao vojnici ukrajinskog krajnje desnog bataljuna Azov, jedinice ukrajinske Nacionalne garde koja je povezana s neonacističkim pokretom u zemlji. Ali fotografije koje su snimili zapadni novinari pokazuju da su žrtve bile žene, a neke su nosile odjeću kaki boje koja je nejasno podsjećala na vojničke uniforme.
Ruski alternativni narativi:
Ruska tvrdnja: Civili su korišteni kao živi štit.
Ruska tvrdnja: Bomba ove veličine uništila bi zgrade.
Ruska tvrdnja: U bolnici nije bilo mrtvih tijela.
Ruska tvrdnja: Ista žena se može vidjeti na više mjesta.
Ruska tvrdnja: Ukrajinski vojnici su viđeni u uniformama.
Ruska tvrdnja: Šteta je nastala od dviju eksplozija, a ne od jednog ruskog zračnog napada.
Gospođa Višemirskaja kasnije je dala intervju Denisu Seleznjevu, ukrajinskom blogeru koji podržava separatistički pokret u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas. Dijelovi koji su emitirani na ruskoj televiziji nisu bili fokusirani na njezine ozljede, već na bojnu Azov, uz tvrdnje da je vojna skupina zauzela bolnicu prije napada.
Nije bilo dokaza koje su zapadni novinari na mjestu događaja izvijestili da je Azov zgradu koristio kao bazu, a travanjsko izvješće Organizacije za europsku sigurnost i suradnju klasificiralo je napad na bolnicu kao ratni zločin. U emitiranju intervjua gospođe Višemirskaje, uz video koji je objavila na Instagramu, ruski mediji usredotočili su se na njezin opis vojnika Azova, prikazujući ih kao ratoborne okupatore koji traže hranu.
"Rekli su da nisu jeli pet dana", rekla je.
- Odnijeli su nam hranu i rekli: 'Možeš kuhati više'.
Kremlj i ruski mediji često su se fokusirali na ukrajinski neonacistički pokret kao opravdanje za invaziju. Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da je jedan od njegovih središnjih ciljeva "denacifikacija Ukrajine".
Iako je bojnu Azov 2014. osnovala ukrajinska ultranacionalistička i neonacistička skupina, stručnjaci kažu da je skupina ugušila veći dio svoje ekstremističke strane pod pritiskom vlasti. Neonacistički pokret nije značajna snaga u Ukrajini, tvrde stručnjaci koji prate krajnju desnicu, koji kao dokaz ukazuju na ukrajinski izbor predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je Židov.
4. ožujka - Napadnuta nuklearna elektrana Zaporižje
Ruske snage napredovale su na najveću europsku nuklearnu elektranu početkom ožujka. Okršaj s ukrajinskim snagama završio je požarom na kompleksu, za koji je Volodimir Zelenski upozorio da bi mogao rezultirati "krajem Europe". Požar je kasnije ugašen, ali su ukrajinski dužnosnici optužili Rusiju za "nuklearni terorizam".
No ruskoj publici je ispričana druga priča: da su ukrajinski vojnici napali objekt, zapalivši zgradu prije nego što su pobjegli. Ruske snage su opisane kao obrane objekta od "ukrajinskih diverzanata", navodi se u priopćenju vlade ponovljenom u državnim medijima. Na snimci objavljenoj tjednima kasnije prikazano je kako elektrana normalno funkcionira, a snimke dronom prikazuju radnike kako dolaze do besprijekornog objekta i uredno prolaze kroz sigurnosne kontrolne točke.
"Dok je specijalna vojna operacija u tijeku, nuklearna elektrana nije prestala raditi ni na sekundu", rekao je Aleksej Ivanov, reporter "Vremya", večernje vijesti Channel 1. "A sad je čak i ojačala". Ivanov je također rekao da se ruski čuvari "ne miješaju u rad tvornice". Jedan vojnik intervjuiran u pogonu rekao je da "zaposlenici ove tvornice pokazuju određenu dozu poštovanja" i da radnici "održavaju red i disciplinu u svom radu".
Ideja da Ukrajini ide bolje pod ruskom kontrolom i dalje je česta tvrdnja na državnoj televiziji, potkrepljujući sumnjiv argument Putina da su ruske trupe poslane da zaštite ukrajinske građane.