U građanskim ratom poharanom Sudanu prijeti glad, a građani izmučene zemlje svjedoče o strahovitim zločinima nad stanovništvom. Novinarska ekipa BBC-a uspjela je doći do prve linije borbi u blizini glavnog grada Khartouma, dok su im civili vrlo slikovito pričali šokantne priče o silovanjima, pogubljenjima i etničkom nasilju.
Najviši dužnosnici Ujedinjenih naroda ističu da je sukob doveo zemlju u "jednu od najgorih humanitarnih noćnih mora u novijoj povijesti" te da bi mogao izazvati najveću svjetsku krizu gladi. Također, postoji strah da bi se u Darfuru, na zapadu zemlje, moglo ponovno početi događati ono što su SAD prije 20 godina nazvale genocidom.
Ekipa BBC-a iz prve je ruke svjedočila i minobacačkom napadu na ulicu u gradu Omdurmanu. Ljudi su vrištali i trčali na sve strane vičući jedni drugima da se sklone jer će doći do nove eksplozije. Samo nekoliko trenutaka ranije ulica je bila prepuna ljudi koji su kupovali rižu, kruh i povrće u trgovinama koje su se tek nedavno ponovno počele otvarati, da bi potom bila razorena.
Pištolj u glavu
Sredinom veljače sudanska vojska ponovno je preuzela grad, jedan od njih tri smještenih uzduž rijeke Nil, koji tvore proširenu prijestolnicu Sudana, Khartoum. Civili su se počeli vraćati u grad, ali projektili i dalje svakodnevno padaju. Nekoć užurbano središte Omdurmana pretvoreno je u rijetko naseljenu pustoš. U nemilosrdnoj borbi za moć između vojske i njezinog bivšeg saveznika, paravojne skupine Snage za brzu potporu (RSF), ubijeno je najmanje 14.000 ljudi diljem zemlje, a moguće je da ih je zapravo mnogo više.
Gotovo godinu dana borbe traju oko Khartouma i obližnjih gradova. RSF je preuzeo kontrolu nad područjima južno od glavnog grada, kao i nad velikim dijelovima Darfura, koji je već godinama nemiran zbog nasilja između različitih afričkih i arapskih zajednica. Žene koje su pobjegle iz Darfura u susjedni Čad pričaju da su ih pripadnici milicije silovali, ponekad i više puta. Muškarci u logorima svjedoče kako su izbjegli ulična pogubljenja i otmice.
Na prvoj crti bojišnice s vojskom u Omdurmanu, kretanje novinarske ekipe bilo je pažljivo kontrolirano - imali su čuvara i nije bilo dopušteno snimati vojne aktivnosti jer vojne snage strahuju da bi mogle procuriti informacije o njezinim aktivnostima. Svjedoče kako su snimatelja, kada je počeo snimati, okružile naoružane osobe u civilu, a jedna od njih uperila mu je pištolj u glavu. Ispostavilo se da se radi o pripadnicima vojne obavještajne službe, ali to samo pokazuje kolika je razina napetosti.
Unatoč tome što je vojska osvojila Omdurman, s vremena na vrijeme i dalje se čuje razmjena vatre, a dio linije bojišnice sada ide uz Nil, koji odvaja Khartoum na istočnoj strani od Omdurmana, koji je zapadno od rijeke. Snajperisti RSF-a stacionirani su u stambenim blokovima preko puta položaja sudanske vojske u teško oštećenoj zgradi parlamenta. Stara tržnica u Omdurmanu je sada ruševina, trgovine su poharane, a većina vozila na cestama su vojna.
Tabu, stigmatizacija, marginalizacija
Više od tri milijuna ljudi napustilo je Khartoum u proteklih 11 mjeseci, ali neki stanovnici Omdurmana odbili su otići. Većina su starije osobe. Otvoreni prostor preko puta džamije prekriven je improviziranim grobovima - humcima obilježenim slomljenim ciglama, daskama i betonskim pločama. Sudansku vojsku kritizira se zbog intenzivnog zračnog bombardiranja, što uključuje i civilna područja u kojima se skrivaju borci RSF-a, dok vojne snage tvrde da poduzimaju "nužne mjere opreza" kako bi zaštitili civile.
Stanovnici smatraju obje strane odgovornima za razaranja u glavnom gradu i oko njega, no mnogi optužuju RSF za pljačke i napade u vrijeme kada su kontrolirali to područje. "Očistili su kuće od stvari, krali su automobile, televizore, tukli su stare ljude, čak i žene", kaže mještanin Muhammad Abdel Muttalib. "Ljudi su umirali od gladi, neke sam izvukao iz kuća da tijela ne istrunu unutra", dodaje. Kaže kako je "opće poznato" da su žene silovane u svojim domovima.
Afaf Muhammad Salem, žena u svojim kasnim pedesetima, živjela je sa svojom braćom u Khartoumu kada je izbio rat. Kaže da se preselila preko rijeke u Omdurman nakon što su ih napali borci RSF-a. Kaže da su opljačkali njihovu kuću i upucali joj brata u nogu. "Tukli su žene i starce i prijetili nevinim djevojkama", kaže ona. To je prikrivena referenca na seksualno nasilje, koje je u Sudanu tabu tema. "Uvreda časti čini više štete nego otimanje novca", dodala je.
Žrtve silovanja mogu se cijeli život suočavati sa stigmom i marginalizacijom od svojih obitelji i zajednica. Mnogi ljudi u Omdurmanu ne žele pričati o tome. No, više od 1000 kilometara zapadno, u velikim izbjegličkim kampovima preko granice, u Čadu, otvorenost je veća. Amina, čije je ime promijenjeno zbog zaštite identiteta, došla je u privremenu kliniku koju vodi dobrotvorna organizacija Liječnici bez granica tražeći pobačaj. Ta 19-godišnjakinja, koja je pobjegla iz Darfura u Sudanu, ne podiže pogled. Tek je dan ranije doznala da je trudna. Očajnički se nada da njezina obitelj nikada neće saznati. "Nisam udata i bila sam djevica", kaže.
U studenom su je pripadnici milicije uhvatili, zajedno s njezinom tetkom i rođacima, dok su bježali iz svog rodnog mjesta Ardamata u obližnji grad Geneina. "Ostali su pobjegli, ali su mene držali cijeli dan. Bila su dvojica, a jedan me silovao više puta prije nego što sam uspjela pobjeći", svjedoči Amina.
Silovanje kao oružje osvete
Sve veća dominacija RSF-a u Darfuru, uz potporu savezničkih arapskih milicija, donijela je sa sobom i porast etnički motiviranih napada na crnačku afričku populaciju, posebno na etničku skupinu Masalit. Aminina priča samo je jedno od mnogih svjedočanstava o napadima na civile koji su se dogodili oko 4. studenog kada su RSF i njegovi saveznici zauzeli sudanski vojni garnizon u Ardamati. Nedavno izvješće UN-a, u koje je BBC imao uvid, kaže kako se vjeruje da je više od 10.000 ljudi ubijeno u tom području od prošlog travnja.
UN je dokumentirao oko 120 žrtava seksualnog nasilja povezanog sa sukobom diljem zemlje, no kažu kako to nema veze sa stvarnim brojkama. Navode da su osobe u uniformama RSF-a i naoružani ljudi povezani s tom skupinom odgovorni za više od 80 posto napada, no bilo je i izvješća o seksualnim napadima počinjenim od strane vojnih snaga.
Ispred istog kampa, koji se nalazi u pograničnom gradu Adréu, oko 30 žena i djevojaka sastaje se u kolibi u podne. Ružičasti i plavi baloni vise im iznad glava s rukom pisanim bilješkama. "Silovanje nije sudbina, to je praksa koja se može prekinuti", stoji na jednom od njih. Suze im teku dok pričaju o svojim iskustvima fizičkog i seksualnog nasilja.
Maryamu - čije je ime također promijenjeno - kaže da su je u studenom u njezinu domu u Geneini silovali naoružani muškarci koji su nosili pokrivala za glavu u stilu turbana, tipična za arapske borce u tom području. Poslije je, govori jecajući, teško hodala. Potom je uslijedio bijeg. "Ljudi su trčali, ali mi nismo mogli jer moja baka ne može trčati. Ja sam krvarila".
I Amina i Maryamu su iz crnačkih afričkih zajednica, a Zahra Khamis, socijalna radnica koja je i sama izbjeglica te vodi grupu, kaže da su oni, etnička skupina Masalit, meta napada u Darfuru.
Tijekom rata u Darfuru prije 20 godina, bivši predsjednik Omar al-Bashir mobilizirao je arapsku miliciju nazvanu Janjaweed - u kojoj RSF ima svoje korijene - da slomi pobunu nearapskih etničkih skupina. UN navodi da je ubijeno 300.000 ljudi, a silovanje se naširoko koristilo kao način teroriziranja crnačkih afričkih zajednica i njihovog prisiljavanja na bijeg. Međunarodni kazneni sud je optužio neke vođe Janjaweeda i Bashira za genocid i zločine protiv čovječnosti, no optužbe su odbačene i nitko nije osuđen.
Zahra Khamis smatra da se silovanje koristi u ovom sukobu "kao oružje osvete". "Oni to rade ženama jer silovanje ostavlja utjecaj na društvo i obitelj", dodaje ona.
‘Ako si Masalit, automatski te ubijaju‘
U jednom rijetkom uvidu u stavove koji potiču nasilje nad ženama, jedan pripadnik RSF-a, koji sebe opisuje kao "terenskog zapovjednika" objavio je video snimku na društvenim mrežama u studenom. "Ako vam silujemo kćer ili djevojku, to je oko za oko. Ovo je naša zemlja i ovo je naše pravo i smo si ga uzeli", navodi on u snimci koja je sada izbrisana.
U odgovoru na pitanja BBC-ja o silovanjima i drugim napadima, RSF svaljuje odgovornost na vojsku i navodi da sudanska vojna obavještajna služba "novači ljude da nose odjeću RSF-a i počinjaju zločine protiv civila, tako da bi se moglo reći da RSF čini zločine, seksualno zlostavljanje i etničko čišćenje". "Možda su jedan ili dva incidenta počinili borci RSF-a i oni su za to odgovarali", rekao je za BBC Omran Abdullah Hassan iz savjetodavnog ureda čelnika RSF-a.
Prošle godine RSF je priopćio da će pokrenuti proces za istraživanje navodnih kršenja ljudskih prava od strane svojih snaga, ali UN kaže da nisu pružili nikakve detalje.
U drugom skloništu u istom kampu, Ahmatove ruke se tresu dok uzima telefon i gleda video snimku, koju je potvrdio BBC, a koja prikazuje pet nenaoružanih muškaraca poredanih na ulici u Ardamati u studenom. "Dokrajčit ću ih", viče glas na arapskom, prije nego što su muškarci iz neposredne blizine zasuti rafalnom paljbom iz jurišne puške. "Ovo je Amir, a ovo je Abbas...", kaže Ahmat, dok mu suze teku niz lice.
To je prvi put da je ovaj 30-godišnjak, čije ime je također promijenjeno, vidio snimku trenutka u kojem je upucan. Snimila ju je očito jedna od naoružanih osoba 5. studenog - dan nakon što je RSF zauzeo područje - i postavila na internet. Ahmat kaže da su njegov rođak Amir i njegov prijatelj Abbas odmah umrli, a on i druga dvojica su preživjeli.
Veliki ožiljak na njegovim leđima označava izlaznu ranu gdje mu je metak probio rame. Kaže da je prije rata bio učitelj i da su sva petorica bili civili. "Legli smo kao da smo mrtvi. Sjećam se da sam se molio. Mislio sam da je to kraj".
Ahmat priča da su ga pripadnici RSF-a i njihovi saveznici oteli u blizini kuće. Muškarci na video snimci odjeveni su u stilu uobičajenom za pripadnike tih snaga.
Na rubu gladi
Dvojica drugih muškaraca novinarskoj ekipi detaljno su opisali kako su ih u istom razdoblju u Ardamati oteli i ozlijedili naoružani ljudi za koje vjeruju da su povezani s RSF-om. Jedan od njih, 55-godišnji Yussouf Abdallah, kaže da je uspio pobjeći nakon što su ga držali naoružani ljudi. Kaže da je vidio kako ubijaju majku i njezino novorođenče. "Pitali su jesmo li iz zajednice Masalit i, ako jesi, automatski te ubijaju", dodao je.
Sudan je ušao u novo razdoblje nestabilnosti 2019. godine, kada su ulični prosvjedi i vojni udar okončali skoro tri desetljeća dugu vladavinu Bashira. Uspostavljena je zajednička vojno-civilna vlada, ali je i svrgnuta u drugom puču vojske i RSF-a u listopadu 2021.
No, dva su se saveznika sukobila oko predloženog prelaska na civilnu vladavinu i toga da bi se RSF trebao integrirati u regularne oružane snage. Prošlog travnja, kada je RSF prerasporedio svoje pripadnike po zemlji, sudanska vojska je taj potez shvatila kao prijetnju i krenulo je nasilje, pri čemu se nijedna strana nije htjela odreći unosnih plodova moći.
Gotovo godinu dana kasnije, humanitarne agencije upozoravaju da humanitarna situacija izmiče kontroli, a UNICEF, UN-ova agencija za djecu, kaže da su neke zajednice na rubu gladi.
Trogodišnja Manasek jedno je od stotina tisuća djece koja već pate od teške pothranjenosti. Nema snage hodati i jedva drži glavu uspravno. Njezina majka Ikram lagano je ljulja u UNICEF-ovoj bolnici u Port Sudanu, gradu na Crvenom moru u kojem su tisuće ljudi bježeći od borbi u Khartoumu potražile utočište i u koji se preselila većina vladinih institucija i humanitarnih organizacija.
Ikram ne zna ima li Manasek neku bolest, a ne može platiti medicinska ispitivanja kako bi to otkrila. "Izgubili smo živote, izgubili smo posao", kaže ona, objašnjavajući da je njezin suprug otišao u sjeverni Sudan potražiti posao na farmi i kako su cijene hrane skočile preko svih granica. Potom saginje glavu i briše suze, nesposobna reći više.