U poslu borbe, vojska nikada nije previše marila za mostove. Teško ih je uništiti, teško ih je obraniti, teško ih je izgraditi ili zamijeniti, a mnogi ljudi obično umiru na njima ili u njihovoj blizini. Ali "premošćivanje" je ključno za vojsku - i to je bila jedna od značajki koje su definirale rat u Ukrajini.
Dok se 3000 Starlink satelita Elona Muska pokazalo ključnim u uspjesima Kijeva, isto je učinila i sposobnost svladavanja osnova: završne faze većine bitaka često se odlučuju relativno malim, nasilnim nadmetanjima između uplašenih ljudi. No najveći dio svake pobjede gotovo uvijek se svodi na logistiku koja je uspostavila te opake male sukobe - i, gotovo uvijek, na mostove.
Kroz Ukrajinu teku teku transeuropske rijeke kao što su Dunav, Dnjestar i Severski Donjec. A moćni Dnjepar opisuje veliki luk od sjevera prema jugu koji dijeli zemlju na istočnu trećinu i zapadne dvije trećine koje - uglavnom zbog Dnjepra - imaju različite povijesne korijene. Ukrajina je superproizvođač hrane djelomično zato što posvuda postoje delte, pritoke i niske močvare.
S namjerom da brzo manevriraju golemim dijelovima ukrajinskog teritorija u ranim fazama svoje invazije, ruski zapovjednici preuzeli su ogromne rizike u svojoj sposobnosti da kontroliraju ključne mostove i prijelaze. Njihove oklopne kolone bile su spore u približavanju Kijevu tijekom prvih dana rata dijelom i zbog toga što nisu uspjele zauzeti dovoljno netaknutih mostova prije nego što ih Ukrajinci dignu u zrak.
Ali vježbanje i prava borba su različiti svjetovi. A u svakom ratu, mostovi preko ključnih plovnih putova bojna su polja koja čekaju da se dogode. Čak i kada su otvoreni, mostovi i prijelazi su opasna mjesta za vojsku; usporavaju snage, stvaraju uska grla, zagušenja i lake mete. Suvremeno precizno oružje, kao što je Himars, kojim se Ukrajinci tako učinkovito koriste — dalekometne, višestruke rakete s velikom preciznošću - mogu izazvati kaos na svakom mostu.
Jasan je Putinov bijes
Više nego u većini sukoba, ovaj rat mostova postao je vitalni podzaplet glavne bitke koja se odvija u Ukrajini. Ruske snage provele su 100 dana pokušavajući zauzeti Severodonjeck, napravivši katastrofalan pokušaj prijelaza rijeke Severski Donjec sjevernije kako bi okružile grad. No njihov pontonski most bio je trom, a gomila ljudi i vozila koja su čekala da prijeđu bili su kao glineni golubovi. Rusi su izgubili čitavi bataljun tenkova i ljudi.
Ukrajinske snage bile su ovisne o četiri glavna mosta koji povezuju grad s Lisičanskom na zapadnoj strani Siverskog Donjeca. Rusko topništvo već je napalo sve mostove. Ali ruski inženjeri su otvorili južni prijelaz koji je njihovim snagama dao prednost. Ukrajinske trupe morale su se povući s dobrih obrambenih položaja na Lisičanskoj strani rijeke ili riskirati da budu potpuno okružene.
Bila je to mala pobjeda u širem ratu mostova koji Rusi od tada gube. Što je još značajnije, mnogo prije nego što su pokrenuli svoju toliko najavljivanu protuofenzivu, ukrajinske snage provele su tjedne napadajući ključne mostove u regiji Herson kako bi ometale rusku opskrbu i logistiku. Glavni most M-14 Antonovsky preko široke rijeke Dnjepar, koji povezuje Herson na zapadnoj obali s Oleškijem nasuprot, bio je posebna meta — dugačak, uzdignuti most koji je najveća opskrbna arterija Hersona.
Ukrajinski napadi nisu uništili most ali su nanijeli dovoljno štete da onemoguće cestovni i željeznički prolaz i prisile Ruse na gradnju pontonskog mosta kojeg nemilice napadaju. Ali neki mostovi imaju istu političku težinu kao i vojna tonaža koju nose. Krimski most, koji povezuje pripojeni Krim s Rusijom preko 12 milja Kerčkog tjesnaca, bio je ponos i dika predsjednika Putina — on ga je otvorio 2018. i hvaljen je kao "pothvat stoljeća."
Kijev nije preuzeo izravnu odgovornost, ali Putin nije imao dvojbi i odmah je pokrenuo novu zračnu kampanju protiv ukrajinskih civila i kritične infrastrukture.
Jasan je bijes što Putina što njegovih zapovjednika. Bit će potrebno neko vrijeme da se sanira šteta, a vojne zalihe su Hersonu hitno potrebne.