Rat u Ukrajini otvorio je Sjevernoj Koreji izvor prihoda i političkog utjecaja kakav režim Kim Jong Una godinama nije imao. Prodaja streljiva i oružja Rusiji, slanje vojnika, ruske isporuke energenata i hrane te mogući transferi vojne tehnologije ublažili su učinak međunarodnih sankcija i učvrstili Kimovu vlast – no koristi od tog novca i dalje uglavnom ostaju koncentrirane u Pjongjangu i državnom aparatu.
O tome piše Deutsche Welle, pozivajući se na procjene južnokorejskog Instituta za strategiju nacionalne sigurnosti, INSS-a, prema kojima je Pjongjang od vojne suradnje s Rusijom između kolovoza 2023. i kraja 2025. mogao ostvariti vrijednost od 7,7 do 14,4 milijarde dolara. Taj iznos treba čitati s oprezom: nije nužno riječ o gotovini koja je završila na računima režima, nego velikim dijelom o procijenjenoj vrijednosti oružja, usluga i roba razmijenjenih s Moskvom, prenosi Slobodna Dalmacija.
Streljivo za frontu, energenti za režim
Sjeverna Koreja Rusiji isporučuje ono čega Moskvi treba mnogo za dugotrajan rat iscrpljivanja: topničko streljivo, rakete, lansere, topništvo i balističke projektile. Prema procjeni južnokorejskih sigurnosnih službi koju navodi Poljski institut za međunarodne poslove, između kolovoza 2023. i veljače 2026. iz Sjeverne Koreje u Rusiju otpremljeno je oko 33.000 kontejnera robe, koja je mogla uključivati do 15 milijuna granata kalibra 152 milimetra.
Moskva zauzvrat ne plaća nužno samo dolarima. Velik dio odnosa temelji se na robnoj razmjeni: Sjeverna Koreja dobiva naftu i naftne derivate, hranu, sirovine te vojnu opremu i tehnologiju. Procjene govore da je Rusija od ožujka 2024. do lipnja 2025. Sjevernoj Koreji isporučila do 2,37 milijuna barela nafte, a službeni podaci bilježe najmanje 32.600 tona ruskih poljoprivrednih proizvoda – od brašna i šećera do ulja, svinjetine, soje i kukuruza. Stvarne količine mogle bi biti i veće.
Takva razmjena režimu donosi dvije ključne stvari. Prva je stabilnost: gorivo i žitarice smanjuju pritisak na gospodarstvo koje je godinama pogođeno sankcijama, slabom infrastrukturom i kroničnim manjkom deviza. Druga je strateška korist: pristup ruskim komponentama, znanju i vojnoj tehnologiji može ubrzati razvoj sjevernokorejskih dronova, projektila, protuzračne obrane i pomorskih kapaciteta.
Upravo je mogući tehnološki transfer za susjede Sjeverne Koreje možda dugoročno opasniji od samog novca. Pjongjang već raspolaže nuklearnim arsenalom i velikim brojem balističkih projektila, a suradnja s Rusijom mogla bi mu omogućiti pouzdanije sustave navođenja, bolju proizvodnju motora, modernije satelitske i pomorske sposobnosti te šire zaobilaženje sankcija.
Vojnici kao izvozni posao
Uz oružje, Pjongjang Rusiji šalje i ljudstvo. Prema navodima DW-a, između 16.000 i 22.000 sjevernokorejskih vojnika već je angažirano u operacijama povezanim s ruskom pograničnom regijom Kursk, uključujući borbe i kasnije razminiranje područja. Postoje i navodi o dodatnim raspoređivanjima, no takve brojke teško je neovisno provjeriti zbog zatvorenosti obaju režima i ograničenog pristupa bojišnici.
INSS procjenjuje da je Pjongjang od plaća za raspoređeno ljudstvo i naknada povezanih s poginulima mogao ostvariti oko 620 milijuna dolara. Prema toj procjeni, Rusija za vojnika mjesečno plaća oko 2800 dolara, za časnika oko 3000 dolara, dok se za poginule isplaćuje između 6000 i 10.000 dolara. No pitanje je koliko tog novca ikada dođe do obitelji vojnika: u sjevernokorejskom sustavu država kontrolira i raspoređivanje ljudi i većinu prihoda ostvarenih njihovim radom u inozemstvu.
Sjeverna Koreja već je desetljećima koristila slanje radnika u inozemstvo kao način pribavljanja deviza. U slučaju vojnih raspoređivanja, taj model dobiva znatno mračniju dimenziju: ljudski životi postaju dio ratne razmjene, a ekonomski interes režima isprepleće se s potrebama Rusije za ljudstvom i streljivom.
Pjongjang svjetliji, zemlja i dalje siromašna
Vidljivi znakovi novog priljeva resursa najviše se pojavljuju u glavnom gradu. Satelitske snimke, o kojima piše DW, pokazuju da se osvijetljena površina središta Pjongjanga od travnja 2020. više nego udvostručila, dok je intenzitet svjetla utrostručen. Režim istodobno ulaže u stambene blokove, monumentalne nebodere, bolnice, trgovine i turističke projekte.
Kim Jong Un je 2021. najavio gradnju 50.000 stanova u Pjongjangu, a režim razvija nove četvrti poput Hwasonga. Na istočnoj obali otvoreno je i turističko odredište Wonsan-Kalma, dugo oko pet kilometara, s kapacitetom za približno 20.000 gostiju. Sve to služi i kao domaća propaganda: Kim želi pokazati da je država, unatoč izolaciji, sposobna graditi, modernizirati se i osigurati stanovništvu vidljiv napredak.
Ali taj sjaj nije ravnomjerno raspoređen. Prema procjeni Banke Koreje, sjevernokorejsko gospodarstvo poraslo je 3,5 posto tijekom 2025., treću godinu zaredom više od tri posto. Rast se povezuje ponajprije s jačanjem trgovine s Rusijom i Kinom, prihodima radnika u inozemstvu te vojnom suradnjom s Moskvom. Ukupna vanjska trgovina, ne računajući odnose s Južnom Korejom, narasla je 16 posto, na 3,13 milijardi dolara.
Brojke ipak ne govore da je život većine Sjevernokorejaca postao lakši. Izvan Pjongjanga kućanstva se suočavaju s nestabilnim cijenama hrane, slabim pristupom devizama, neujednačenom opskrbom električnom energijom i ograničenim mogućnostima rada. U strogo hijerarhijskom sustavu privilegirani slojevi povezani s vojskom, partijom i državnim poduzećima prvi osjete koristi od novih tokova robe i novca, dok su provincije i dalje daleko od standarda koji režim prikazuje u glavnom gradu.
Savez koji ruši sankcije
Partnerstvo s Rusijom promijenilo je međunarodni položaj Kimova režima. Nakon godina gotovo potpune izolacije, Pjongjang se ponovno nametnuo kao važan dobavljač vojne opreme za veliku silu koja vodi rat. Rusija, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, sada ima konkretan interes da zaobiđe ili ignorira sankcije koje su bile uvedene baš zbog sjevernokorejskog nuklearnog i raketnog programa.
To potkopava glavni cilj sankcija: ograničiti prihode, energente i tehnologiju koji bi mogli pomoći Pjongjangu da razvija oružje. Analitičari procjenjuju da je tek manji dio naknade Sjeverna Koreja dobila u izravnim robama, hrani i gotovini, dok bi između 80 i 96 posto vrijednosti moglo biti vezano uz osjetljivu vojnu tehnologiju, precizne komponente i specijalizirane materijale.
Kimov odnos s Putinom zato nije samo kratkoročna trgovina granatama za gorivo. Riječ je o savezu interesa u kojem Rusija dobiva streljivo, projektile i ljude za rat protiv Ukrajine, a Sjeverna Koreja dobiva resurse, političku zaštitu i potencijalno tehnologiju koja može mijenjati vojnu ravnotežu na Korejskom poluotoku.
Za Kim Jong Una rat u Ukrajini tako je postao neočekivani ekonomski i geopolitički prozor, prenosi Slobodna Dalmacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....