Kada je Putin prije 3 mjeseca preusmjerio fokus ratovanja na istok Ukrajine, učinio je to potišten neuspjehom svog inicijalnog nartaja na glavni ukrajinski grad, očajan za uspjehom koji će mu pred licem nacije osvjetlati obraz, piše CNN.
Kada je ruska vojska naposljetku zauzela Lisičansk moglo se smatrati da je Putin na pola puta do ostvarenja tog cilja. No, rat u međuvremenu stiže na novo krvavo raskrižje, a vojska s obje strane crte sprema se na treći čin rata i to onaj koji bi mogao preokrenuti dosadašnju ravnotežu sukoba.
"Obje su vojske u posljednjih nekoliko mjeseci pretrpjele teške gubitke i potpuno su iscrpljene", opisuje stanje na terenu Justin Bronk, viši znanstveni suradnik za zrakoplovstvo i tehnologiju na RUSI-ju, vodećem vojnom think-tanku u Britaniji.
Koji je Putinov sljedeći potez? Logično, prodor u Donjeck koji bi, jednom zauzet, mogao sugerirati da je Rusija pregazila Donbas i spojila se sa separatističkim frakcijama koje podržava još od 2014. Od samog početka invazije, Kremlj ističe da je to jedan od najvažnih ciljeva "specijalne operacije".
No, nije jasno kada i kako će se to dogoditi. Dok Kremlj nastavlja s intenzivnim zračnim napadima američki Institut za ratne studije tvrdi da su, s druge strane, ruske kopnene trupe usred operativne pauze. Cilj pauze? Isključivo odmor i regrupacija.
Ovakva bi situacija na terenu Ukrajincima mogla dati vremena da pripremi obranu Donjecka čije dijelove i dalje drži pod svojom kontrolom. Tu se primarno misli na industrijski pojas koji se proteže južno od grada Slovianska.
Kada se ruska kopnena vojska opet, u punoj mjeri, uključi u sukob, opći rat na ovoj liniji mogao bi odrediti i budućnost ukrajinskih centralnih regija. Poznavatelji situacije na terenu tvrde da će ishodi ovog sukoba uvelike utjecati i na konačan ishod rata.
Što je Ukrajina naučila u Lugansku?
Protekla tri mjeseca teškog, iscrpljujućeg rata u regiji Lugansk ni približno nisu nalikovala onim početnim danima ruske invazije kada smo svjedočili disperziranim napadima sa sjevera, istoka i zapada koji su naposljetku rezultirali neuspješnim osvajanjem Kijeva i drugih ukrajinskih gradova.
Kremlj je lekciju naučio. Preusmjerili su svoje napore fokusirajući se na ključni put od Luganska prema Donjecku i na tu su liniju koncentrirali većinu svojih resursa.
"U drugoj fazi ovog rata, Rusija se vraća osnovama", tako je to za CNN uobličio Max Bergmann, direktor europskog programa u Centru za strateške i međunarodne studije.
Ovakva je odluka Kremlja rezultirala sporim, ali postojanim napretkom. Time je Rusija, uostalom, akcentirala i sve prednosti u naoružanju i vatrenoj moći, postupno otkrivajući i sva ograničenja ukrajinskog arsenala.
"U prvoj rundi ratovanja Rusija je bila nokautirana. U drugoj, pobijedili su na bodove", ističe Bergmann u procjeni uvodnih faza rata.
No, kako bilo, tri mjeseca rata i krvarenja uzelo je danak u obje vojske, a zauzimanje Luganska dovodi i jedne i druge do točke preokreta.
"Ruske snage će se vjerojatno nastaviti ograničavati na ofenzivne akcije manjeg opsega. Paralelno će obnavljati snage i stvarati uvjete za značajniju ofenzivu u nadolazećim tjednima ili mjesecima", prognoziraju u Institutu za ratne studije.
Kako izgledaju te ofenzivne akcije manjeg opsega? Ukrajinci su iznijeli podatak da je ruska vojska u posljednja 24 sata napala otprilike 40 sela i manjih gradova, priznajući i "djelomičan uspjeh" Rusa na jednoj fronti blizu grada Bakhmuta. Tempo ruskih teritorijalnih dobitaka pao je prošlog tjedna nakon njihovog preuzimanja Luganska.
Ovakvo djelomično zatišje očigledno paše i Rusima i Ukrajincima. Iscrpljenim ruskim snagama potreban je oporavak, a Ukrajinci se, između ostalog, moraju upoznati s ratnom logistikom koju šalje Zapad.
"Ruskim trupama koje su se borile kroz Severodonjeck i Lisičansk vrlo vjerojatno treba značajno razdoblje za odmor i osposobljavanje prije nastavka velikih ofenzivnih operacija", navodi Institut za ratne studije.
Koja god strana iskoristi ovo razdoblje učinkovitije, mogla bi biti u prednosti kada se sveopća borba nastavi.
Koje je sljedeće ratno žarište?
Očekivani sljedeći ruski vojni put je koridor kojim su krenuli preko Luganska, prelazak na dijelove Donjecka, a zatim iscrpljivanje i okupacija ukrajinskih trupa u toj oblasti. Tako bi se i simbolično regija Donbas predala Moskvi. Bila bi to pobjeda koja je ideološki posebno važna Putinu, još otkako je u veljači tvrdio da se Donbasom "proganjaju ljudi koji govore ruski", a da je sama regija "duhovno i kulturno" povezana s Rusijom.
Ono što je jasno, ako se obrazac ratovanja iz Luganska preseli u Donbas, bit će to još jedna krvava i ogorčena borba, a gradovi koje čeka ratni pakao već se, nažalost, naslućuju.
"Postoje dva imena koja će nažalost postati veoma poznata u sljedećoj fazi borbi - gradovi Sloviansk i Kramatorsk, u sjevernom Donjecku. Oni će biti novi Severodonjeck i Mariupolj", objašnjava Samir Puri, viši suradnik za urbanu sigurnost i hibridno ratovanje na Međunarodnom institutu za strateške studije.
Ti se gradovi mjesecima pripremaju da postanu nove žarišne točke u ratu; sada su okruženi s istoka i juga teritorijem pod kontrolom Rusije i njihovo bi osvajanje bila velika pobjeda za Kremlj. No, Ukrajinci ne namjeravaju odstupiti ni centimetra.
"Oni ovaj rat hoće učiniti što težim i dugotrajnijim za Ruse. Tako se, uostalom, bore otpočetka. Bore se za svaki centimetar teritorija, a kada procijene da je taktički pametno povući se, oni se i povlače, ali veoma sporo."
Rusi se, s druge strane, nadaju da će upornošću samljeti otpor Ukrajinaca. Pritom ipak neće biti nikakvog iznenađenja ako joj bude nedostajalo "friškog" pješaštva ali i oklopnih formacija koje mogu probiti naprijed.
Naravno, treba očekivati i rasplamsavanje sukoba i u drugim regijama što bi svakako poremetilo glavne ruske ciljeve u Donbasu. Ukrajina je već počela gađati ruska zapovjedna mjesta i skladišta streljiva u gradu Nova Kakhovka u regiji Herson što je valjda jedan od najvećih napada na teritorij pod ruskom okupacijom uopće. Podsjećamo, Rusi su Herson zauzeli i okupirali još u prvim danima invazije. Kad bi Ukrajincima pošlo za rukom ponovno osvojiti regiju prekinule bi se ruske linije opskrbe i presjeklo kopneni most s Krimom. O padu morala ruske vojske da i ne govorimo.
Rusi vade oružje iz "dubokog skladišta", Ukrajinci imaju suprotni problem
Rat traje već gotovo pet mjeseci, a tijek sljedeće faze ovisit će i o raspoloživoj vatrenoj moći i oružju kojim raspolažu izmorene vojske na liniji. Neki analitičari nagađaju da sve to frekventnija upotreba starijih, manje preciznih raketa poput KH-22 sugerira da se ruske zalihe iscrpljuju. Podsjećamo, na bojište su već izvedeni i tenkovi iz sovjetske ere. Ukrajina se, s druge strane, suočava sa suprotnim problemom. Zapad šalje ogromne količine oružja, ali te pošiljke iz razumljivih razloga stvaraju i spas i glavobolju.
Jednom kada oružje stigne na bojišnicu - a taj proces ište i veoma složen lanac opskrbe - vojnike treba naučiti kako se njime služiti. To je realna logistička noćna mora. Ukrajinci, dakle, najednom masovno napuštaju model ukorijenjen u ruskoj i sovjetskoj opremi i moderniziraju se po uporabi NATO opreme. I to sve dok vode rat.
Pri nekim slučajevima ova nemoguća situacija zahtijeva i posebne poligone u inozemstvu. Britanska vojska je, recimo, posljednjih tjedana obučavala stotine ukrajinskih vojnika u Wiltshireu, u južnoj Engleskoj, a Nijemci tek planiraju podučavati ukrajinske trupe kako koristiti raketni sustav Mars II.
Čeka se duga i krvava ratna jesen
Ako se tempo kretanja Rusije kroz Lugansk ponovi u Donjecku, rat bi se mogao protegnuti do jeseni i prema zimi. Kakve bi bile dugoročne implikacije tog otezanja?
Pa, za početak, nije sigurno da bi Putin zaustavio svoju invaziju ako bi zauzeo kompletni Donbas.
"Ako Rusi mogu ostvariti inicijalno zacrtane ciljeve, pokušat će postići još više", kaže Bergmann. Recimo, Putin bi mogao krenuti prema obalama rijeke Dnjepar koja presijeca Ukrajinu od sjevera prema jugu. Bio bi to definitivno potez koji bi zgrozio Zapad, dugoročno produžio rat i koji bi blatantno sugerirao da Rusi pokušavaju zauzeti polovicu Ukrajine.
Valja voditi računa i o tome da će ekonomski faktori postajati sve to važniji ako se rat protegne na sljedeću godinu. Rusko je gospodarstvo pogođeno teškim sankcijama, ali u kontekstu pomoći Ukrajini ne valja se zaboraviti i da Zapad grca u rastućoj inflaciji. Ne bi bilo posebno iznenađujuće da u tom smislu zapadne sile slamku spasa potraže u mirovnim pregovorima. SAD i njegovi saveznici posljednjih su tjedana ponovno naglasili potrebu za pregovorima o rješenju za okončanje rata.
Podsjećamo, i Zelenski je prošlog mjeseca rekao čelnicima G7 da je namjera okončati rat za nekoliko mjeseci, a ne godina. Koliko je to u domeni realnog ovisi o brojnim čimbenicima koji su izvan njegove kontrole.
Jedno je sigurno: sljedeći tjedni u istočnoj Ukrajini uvelike će odrediti budućnost najvećeg kopnenog rata u Europi u posljednjih 70 godina.