U ožujku 2000. godine Vladimir Putin je rekao da je Rusija spremna surađivati s NATO-om "sve do ulaska u Savez", a također je istaknuo da ne može zamisliti Rusiju "izoliranu od Europe". Od tada se vanjska politika Ruske Federacije stubokom promijenila, baš kao i ponašanje kremaljske diplomacije, a kako i zašto se to desilo, istražila je ruska redakcija BBC-a.
Godine 2004. članovi predsjedničke administracije preporučili su Sergeja Lavrova Putinu za mjesto ministra vanjskih poslova. Prema riječima bivšeg dužnosnika Kremlja, Lavrov je "razumio i države i Europu". "Ali to je bio drugačiji Lavrov. Tijekom godina se dosta promijenio", kaže izvor BBC-ja. "Transformaciju" Lavrova najavio je i bivši savjetnik stalne misije Rusije pri UN-u u Ženevi Boris Bondarev, koji je podnio ostavku nakon ruske invazije na Ukrajinu u proljeće 2022. godine. Prema njegovom mišljenju, Lavrov se promijenio jer se u međuvremenu promijenio i Putin, a ni u jednoj zemlji mišljenje šefa diplomacije ne može se razlikovati od predsjednikovog ako ministar vanjskih poslova želi ostati na svom mjestu. U ovim okolnostima, danas je rusko ministarstvo vanjskih poslova poluvojna organizacija puna bezličnih kadrova.
Danas daleke 2009. osnovana je rusko-američka radna komisija za razvoj civilnog društva - iz Washingtona ju je vodio budući američki veleposlanik u Ruskoj Federaciji Michael McFaul, a iz Moskve prvi zamjenik šefa predsjedničke administracije Vladislav Surkov. Ali i tada su u Bijeloj kući shvaćali da Putin određuje rusku politiku, iako je tada napustio predsjedničku dužnost, i bio premijer. Tako je tijekom susreta s Barackom Obamom 2009. američkom predsjedniku iznio svoj pogled na svijet i okrivio Georgea W. Busha za izdaju Rusije. "Putin se žalio da je pružio ruku Sjedinjenim Državama nakon 11. rujna, a dobio je povlačenje SAD-a iz ABM sporazuma, rat u Iraku i širenje NATO-a. Američki dužnosnici već su onda bili sigurni da ruski diplomati nisu podređeni tadašnjem predsjedniku Dmitriju Medvedevu, već Putinu, koji je u to vrijeme bio premijer.
Putin sve odluke donosi sam
Neuspjeh u poboljšanju odnosa između SAD-a i Rusije povezan je s tri događaja: Arapskim proljećem, američkom invazijom na Libiju koja je uvjerila Putina da Washington vidi svoj cilj u rušenju drugih režima, kažu sugovornici BBC-ja i prosvjedima u Rusiji od 2011. do 2012. godine, o kojima su američke vlasti govorile pozitivno. Putinovim povratkom u Kremlj promijenio se i jezik vanjske politike Moskve, ali i jezik ruskih veleposlanika i dužnosnika ministarstva vanjskih poslova, koji je sve radikalniji.
Primjerice, zamjenik stalnog predstavnika Ruske Federacije Vladimir Safronkov vikao je britanskom stalnom predstavniku Matthewu Rycroftu: "Pogledaj me! Ne sklanjaj oči! Što radiš sa svojim očima?". Ponešto izravniji bio je ruski veleposlanik u Švedskoj Viktor Tatarinsev, koji je prošle godine izjavio: "Oprostite na jeziku - ali mi seremo na sankcije Zapada".
Sergej Lavrov koristi termine "moroni" i "dovraga", a posebno je rječita Marija Zaharova, službena predstavnica ruskog ministarstva vanjskih poslova. Prije nje na toj su poziciji bili diplomati koji su davali profinjene izjave. Ne i Marija Zaharova. Tako je jednom prilikom rekla o Ukrajini kako "strategija pijetlova kijevskog režima nikome nije novost", a drugom se obrušila na sugovornika: "Pusti me da govorim. Inače, ćeš stvarno čuti što su ruski diplomati".
Ruska aneksija Krima i početak sukoba u Donbasu 2014. bili su prijelomnica za odnose između Ruske Federacije i Zapada. Iako je i nakon toga rusko Ministarstvo vanjskih poslova nastavilo komunicirati s američkim kolegama o nekim sigurnosnim pitanjima, svima na Zapadu je bilo očito kako ruski diplomati nemaju kontrolu nad onim što se događa u Ukrajini, jer je Putin sam donosio sve odluke.
Vojska robota
Prema politologu Aleksandru Gabujevu, Putin je s godinama ojačao u uvjerenju da "već sve zna", pa mu diplomati više nisu potrebni. Ruski lider je tijekom 2010-ih formirao vlastitu sliku svijeta, neovisnu o mišljenju ministarstva vanjskih poslova. A na sastancima s Obamom Putin se ponašao potpuno isto kao i tijekom javnih govora pred ruskom publikom. Konkretno, nastavio je negirati da ruska vojska djeluje u Donbasu. Ruski diplomati su usvojili isti stil tako da su američki dužnosnici među sobom pričali da Sergej Lavrov često otvoreno laže. Općenito se osoblje ruskog ministarstva vanjskih poslova u tom razdoblju pretvorilo u "robote" koji jednostavno ponavljaju Putinove stavove i više nemaju gotovo nikakav utjecaj na događaje.
Financial Times je napisao da je Sergej Lavrov prvi među civilnim dužnosnicima saznao za odluku o invaziji na Ukrajinu - to se dogodilo u noći 24. veljače 2022., nekoliko sati prije invazije. I to pokazuje da je malo vjerojatno da diplomacija može pomoći da se rat zaustavi. Jednostavno, suprotnosti između Rusije, Ukrajine i Zapada su prevelike i nema temelja za pregovore iza kulisa. Vladimir Putin i dalje razumije korisnost komunikacijskih kanala, ali za to više ne koristi diplomate nego se okrenuo vojsci i to je svijet u kojem želi živjeti.
A Sergej Lavrov? Bivši dužnosnik Kremlja opisao je svoj susret s Lavrovom prije nekoliko mjeseci: "On je umoran čovjek. Malo se vrpolji. Rat nije njegov element, i nema kamo. A gdje da ode, osim u mirovinu, pa sjedi u ministarstvu i čuva svoju fotelju".