Tursku je 23. listopada 2011. pogodio potres magnitude 7,2 u kojem je smrtno stradalo 644 ljudi.
Epicentar je bio u istočnom dijelu Turske, u pokrajini Van i okrugu Ercis. Podrhtavanje je trajalo manje od 30 sekundi, a uslijedilo je nekoliko stotina manjih potresa, od kojih su neki bili jačine i do 5,7 po Richteru i uzrokovali su veliku štetu. Više od dvije tisuće osoba je ozlijeđeno, a mnoge zgrade u Ercisu su se urušile. Najteži potresi u posljednjem stoljeću Tursku su zadesili 1999. godine.
Prvo je sjeverni grad Izmit zatresao potres od 7,4 po Richteru, a onda je tri mjeseca poslije uslijedio još jedan u gradu Düzce, od 7,2 po Richteru. Ukupno je poginulo više od 17 tisuća ljudi. Od 1939. do 1999. sjeverna Anatolija zabilježila je čak sedam potresa jačine veće od 7 po Richteru, što pokazuje da se radi o izrazito aktivnom području. Potresi na ovom rasjedu uzrokovani su sjevernim kretanjem Arapske tektonske ploče prema Euroazijskoj ploči, zbog čega se turska mikroploča pritišće prema zapadu. Osim toga, do kompresije u ovoj regiji dolazi i zbog kretanja Afričke ploče prema sjeveru.
Grčka je, s druge strane, jedna od seizmički najaktivnijih država na svijetu, što znači da su potresi česti, ali srećom, nisu jaki. Posljednji zabilježeni veliki potres na poluotoku bio je 1999. godine, kad je Atenu zatresao potres od 6 po Richteru i maksimalnim Mercallijevim intenzitetom od IX. Umrlo je 143 ljudi, ozlijeđeno je 1600, a šteta je procijenjena na četiri milijarde dolara. Najjači zemljotres na ovom području u 20. stoljeću zabilježen je 1956. godine. Bio je jačine 7,8 po Richteru s epicentrom na otoku Amorgosu u Egejskom moru, a pomicanje tektonskih ploča rezultiralo je s 53 žrtve i 100 ozlijeđenih. Nakon potresa je uslijedio najrazorniji tsunami zabilježen u ovom području.