Sud Europske unije u petak je reagirao na nedavnu spornu odluku njemačkog ustavnog suda i ustvrdio da samo on može odlučivati je li povrijeđeno europsko zakonodavstvo.
"U cilju osiguranja ujednačene primjene prava Unije, samo je sud koji su države članice osnovale u tu svrhu nadležan utvrditi da je akt institucije Unije protivan pravu Unije", priopćio je sud u Luxembourgu.
Dodao je da da bi razlike između sudova u državama članicama u vezi s valjanosti takvih akata mogle ugroziti jedinstvo pravnog poretka Unije i dovesti u pitanje pravnu sigurnost .
"Kao i druga tijela država članica, nacionalni sudovi obvezni su osigurati puni učinak prava Unije. Samo se tako može osigurati jednakost država članica u Uniji koju su stvorile", ističu suci.
Njemački Ustavni sud u Karlsruheu u utorak je objavio odluku u kojoj je ustvrdio da Europska središnja banka (ESBB) mora dokazati da je njegova odluka iz 2015. o programu masovnog otkupa državnih obveznica zemalja eurozone bila razmjerna situaciji.
U suprotnom, njemačka središnja banka, Bundesbank mogla bi biti isključena iz toga programa. Drugim riječima, najviši njemački sud mogao bi program otkupa državnih obveznica proglasiti nezakonitim prema njemačkom zakonodavstvu, ako ne dobije uvjerljivo objašnjenje od ESB-a.
Sud EU-a ranije je utvrdio da je odluka ESB-a u skladu s europskim propisima.
Sud nije proglasio program neustavnim niti je naredio da Bundesbanka prestane sudjelovati u tom programu, nego je dao rok ESB-u od tri mjeseca da dostavi uvjerljivo obrazloženje.
Odluka njemačkog suda ne odnosi na hitni program otkupa 750 milijardi državnih obveznica kao odgovor na koronakrizu, koji je ESB donio u ožujku.
Ona se tiče programa masovnog otkup državnih obveznica, obveznica državnih agencija, lokalnih jedinica i međunarodnih organizacija na sekundarnom tržištu.
Program je pokrenut 2015. i trajao je do 2018. Taj je program omogućio otkup državnih obveznica u iznosu od oko dvije tisuće milijardi eura.
Riječ je o programu kvantitativnog popuštanja, koji je uvelike smanjio kamate, odnosno troškove zaduživanja i omogućio gospodarski rast nakon velike financijske krize.