Iako zvuči nevjerojatno da sud, mrtav ozbiljan, traži staratelja jednom mrtvacu, time u stvari samo slijedi propise, jer po važećem zakonu četnički vojskovođa ne može biti rehabilitiran dok se i službeno ne potvrdi da je mrtav.
Nema dokumenata
Viši sud u Beogradu vodi postupak za Dražinu rehabilitaciju, ali taj proces stoji dok se ne utvrdi da je Mihailović doista mrtav. A to je li čovjek mrtav (a živ ne može biti) utvrđuje se u postupku pred drugim, nižim sudom, Prvim osnovnim sudom u Beogradu. Naime, ni sud ni predlagači Mihailovićeve rehabilitacije nisu uspjeli nabaviti dokaz o njegovoj smrti od Istorijskog arhiva, Bezbedonosno-informativne agencije niti od matičara u općini Ivanjica u kojoj je Mihailović rođen.
Jedini trag o smrti četničkog idola je izvještaj lista Borba koji je 18. srpnja 1946. objavio da je Mihailović dan ranije strijeljan..
Pozvali ga da se javi
Kad smrt bude utvrđena, Viši sud može nastaviti postupak za rehabilitaciju i poništiti presudu od 15. srpnja 1946. kojom je Draža Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem. Kad je već Centar za socijalni rad to odbio, “staratelja” mrtvom Draži pravno će postaviti sud, najvjerojatnije birajući nekog od odvjetnika.
Prije toga, sud je po važećoj proceduri oglasio potragu za Dražom Mihajlovićem u Službenom oglasniku. Kako se Draža ni nakon mjesec dana nije javio, sad će dobiti staratelja.