Pitate li aktiviste iz lozničke udruge Zaštitimo Jadar i Rađevnu, povlačenje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića pred ekološkim prosvjednicima na ulicama gradova, odnosno udovoljavanje njihovim zahtjevima, apsolutno nije ispunjenje onoga za što se oni zalažu.
Po njima, potrebno je potpuno odustajanje od projekta kojeg u njihovu kraju želi provesti tvrtka Rio Tinto te obustavljanje svih daljnjih radnji na otvaranju budućeg rudnika Jader u čijem sastavu je i litij, kemijski element neophodan, među ostalim, za proizvodnju baterija električnih automobila.
Na spomen rudnika, Mariji Alimpić i njenu ocu Momčilu koji vode ovu ekološku udrugu iz Loznice s tridesetak tisuća članova i pratitelja na društvenim mrežama, ruši se svijet.
Reportere Slobodne Dalmacije dočekali su pred zgradom u kojoj je smještena gradska vlast upravo u znak prosvjeda protiv njihove inertnosti, štoviše, stranim investitorima, po njihovu mišljenju, oni idu na ruku već godinama.
- U firmi Rio Tinto govorili su prije sedam, osam godina da ispituju vodu, a zatim su otkrili jadarit i litij, ali mi zapravo sumnjamo da je njihov pravi cilj uran koji se nalazi na brdu Iverak – kazuje Momčilo, a Marija potvrđuje. Dodaje kako su rezerve urana tu poznate još iz vremena Jugoslavije i kako su stručnjaci iz Vinče često obilazili lokaciju.
S domaćinima baš preko Iverka novinari Slobodna Dalmacije vozili su se prema Gornjim Nedeljicama za koje se prošli tjedan pročulo nadaleko s obzirom na to da se u njoj predsjednik Vučić nakon masovnih demonstracija u više srbijanskih gradova sastao s mještanima.
Putem pokazuju područje koje je označeno kao istražno u potrazi za litijem, a riječ je ukupno o gotovo 300 kilometara kvadratnih koje su, po njima, izravno ugrožene što je zapravo puno više.
- Otvori li se taj rudnik iz kojega će se crpiti ruda jadarit, a iz nje ekstrahirati litij, bit će uništena cijela dolina Mačve poznata po geotermalnim i pitkim vodama i cijeli sliv Drine te će se zagaditi ekosustavi sve do Beograda – tvrdi Marija.
Njena udruga dokopala se internih dokumenata Rio Tinta iz kojih je, kako tvrdi, jasno da nema govora o nekakvom prosperitetu ovog kraja u vidu zapošljavanja lokalnog stanovništva s obzirom na to da im je plan zaposliti tek nekih tri stotine ljudi, a sada 1900 ljudi živi od poljoprivrede i nakon toga bi ostali bez svega. Dnevno će se trošiti tona i pol koncentrirane sumporne kiseline, preko tristo tona sode kaustike, preko 900 tisuća tona dizela godišnje te 20 tisuća tona isparavanja sumporne kiseline u zrak na dan!
Komentar o tome novinari Slobodne Dalmacije zatražili su od Andree Radonjić, predstavnice Rio Sava, što je srbijanska ispostava tvrtke Rio Tinto, no obećala je odgovoriti do petka.
Dolina rijeke Jadar koja se sa svojih 14 kilometara ulijeva u Drinu nedaleko Loznice pa se po njoj zove i dolina do koje ćemo nakon nekih desetak kilometara od grada stići laganom vožnjom. Kraj je to koji obiluje vegetacijom, koju podupiru podzemne vode, no stigli smo po sivilu prosinačkog dana kada su vitka stabla grabovine i hrasta lužnjaka već ogoljena, a oranice u izmaglici.
- Ovo je pretežno poljoprivredni kraj, a oni su jednim potezom pera već prenamijenili oranice u građevinsko zemljište što ljudima koji su ipak odlučili ovdje ostati predstavlja ogroman problem. Više, na primjer, ne mogu dobiti poticaje od države – govori Marija.
Ona je već trinaesta generacija na svom imanju i žalosna je što je većina mještana već prodala svoje kuće stranom investitoru. Njoj je smiješan čak i taj Vučićev Zakon o eksproprijaciji, kojeg će sada povući, jer tu su preostala samo dva sporna domaćinstva od njih 52 koja su Tintu zanimljiva. Pojasnimo, zakon o kojemu je riječ trebao je olakšati investitorima da po kratkom postupku preuzmu privatne posjede koji im smetaju da dovrše započetu rabotu.
- To su kuće koje se prostiru u obuhvatu budućeg rudnika, a zapravo će i sve one okolne kojima Tinto nije ni nudio otkup propasti jer više ovdje naprosto neće imati od čega živjeti. Mnogi ih sada mole da ih kupe, ali ovima više ne treba – pokazuje Momčilo kuće na okolnim brežuljcima.
Krajolik nas podsjeća na neke predjele Hrvatskog zagorja te neodoljivo i na motive sa slika naših naivaca. Za uporne mještane poput Alimpića u ovoj su priči zapravo mnogi naivni.
- Vođe prosvjeda po gradovima ne shvaćaju da je jedino što Vučić treba potpisati jest obustava svega, ovdje nikada ne smije doći do otvaranja rudnika jer priča o litiju je porazna za okoliš posvuda u svijetu. Ali neki od onih koji su se sada istaknuli u ovim demonstracijama vide vlastiti politički probitak, a neki rade samo za neke druge investitore. Mi neke od vođa prosvjeda nazivamo 'otrovni zeleni' - pojašnjavaju loznički aktivisti.
- Gledajte ove kuće u Nedeljici, dobivali su po 160 eura za metar zemlje, a 470 eura po metru kvadratnom stambenog prostora. Pa u Loznici je metar stana već tisuću eura, što ti ljudi mogu od tih novaca. Samo, nekima su zazvonili iznosi od 200 tisuća eura i sada se kaju što su prodali. Tu su grobovi njihovih najmilijih i neće im moći pristupiti – ogorčeni su naši sugovornici.
Pričaju da su tu i poznata arheološka nalazišta iz neolitika, a firma Rio Tinto iskapala je nekropole te ih premještala u loznički muzej. Upravo do tragova tih radova vode nas kroz šumu čije tlo je prekriveno lišćem te kao i u svakoj šumi truli, a pritom ne zaudara. Dapače. Među stabalcima bazge omanje su lokve u kojoj bi neznanac propao do koljena, možda i dublje, jer prekriva žitko blato kojim je nedavno prekriveno plitko iskapanje povijesnih grobova iz brončanog doba.
- Ma sve su spremni napraviti. Od kada su objavili da su pronašli litij njihove dionice porasle su na burzi, a istraživanje ne pretpostavlja automatski eksploataciju. Nitko njima ništa nije obećao, osim ako jeste, a narod nema pojma. To ne bi čudilo jer ovo je kriminalna država i nesumnjivo je ovo najveća korupcijska afera u Srbiji – sigurna je Marija.
Nedaleko te lokacije, gdje s tugom pokušava dočarati u što bi se to trebalo pretvoriti, na jednoj parceli iz zemlje viri stupić i na njemu kutija poput poštanskog sandučića, samo što nije žut već azurno plav.
- To su oznake za bušotine, ima ih 528 do sada. Kopali su i do stotinu metara duboko - govore vodiči.
Osjećaju se, kažu , kao Aboridžini. Ova zemlja čuva autentične zaštićene životinjske i biljne vrste, koje će u potrazi za rudama ostati bez svojih staništa zbog čega su Strasbourgu prijavili Republiku Srbiju jer će prekršiti konvencije koje je potpisala.
Jedna oznaka bušotine je i u dvorištu lijepe vikendaške kuće.
- Prodali su ljudi, a što da rade, iz Beograda su i to je ipak bila vikendica. Ali ovi koji su tu živjeli su pogriješili. Sad ćete vidjeti tuge – pripreme nas Alimpići na prizore starijih kuća koje nemaju krovove, ni prozore, ni vrata, niti išta od dojučerašnjeg života pa sve izgleda kao da je napušteno još prije stotinu godina.
- U nekima uistinu nije nitko živio, ali ovo su sada skinuli bivši vlasnici da nešto iskoriste što zapravo baca u očaj ove što su ostali i ne žele otići. Pogledajte kako to jezivo izgleda, a tu je do jučer bio život – otkrivaju.
Upravo pred kućom u kojoj je predstavništvo firme Rio Tinto susrećemo jednoga od njih koji ne žele otići. Zove se Vladimir Filipović, mlad je i ljut. Kaže da tu živi s roditeljima i sestrom i da nipošto ne namjeravaju napustiti zavičaj. Pokazuje snimku kako je ono nekidan Vučić sa svitom prošao pored njega dok mu je mahao transparentom "Ne – rudnik. Da – život!"
- Vidite kako je na trenutak samo zastao pa projurio. Nije smio stati, hehe... Ponaša se kao da smo njegovi taoci.
- Pa možete li vi zamisliti što je on nekidan izjavio – pita Marija.
- U obraćanju na televiziji on kaže da 'nemamo pravo uništiti više života od očekivanog'. Evo vam snimka pa poslušajte, to je naš predsjednik izjavio, pa mi smo zgroženi.
Ipak, pa koja zemlja ne bi iskoristila nalazište koja danas, kako kažu neki, predstavlja "bijelo zlato"? Marija ima spreman odgovor:
- Litij nije rješenje, on ne proizvodi struju nego služi kao skladište za struju koju i dalje dobijamo većinski od fosilnih goriva. Alternativa postoji, kineska kompanija Cattle je u lipnju ove godine počela s proizvodnjom natrij-jonskih baterija koje su ekološki prihvatljive, mogu se reciklirati tek jedan do tri posto jer litij je toksičan i zapaljiv, jeftinije su i kompatibilne sa već postojećim električnim vozilima. Dakle, ne postoji niti jedan razlog da se 300 kvadratnih kilometara prirode uništi pod lažnim izgovorom 'zelene' tranzicije, a sve to zarad profita pohlepnih.
Za nju je tvrtka Rio Tinto ekstrapohlepna, a mi ćemo ovdje u očekivanju odgovora nadležnih iz te kompanije, staviti točku. Jer, ono što se, ako je vjerovati ekološkim udrugama, zbilja ostvari, više je nego zastrašujuće.