Do temelja je izgorjela tvornica za proizvodnju stiropora Austrotherm u bihaćkom naselju Turija u požaru koji je u pogonu buknuo danas oko 7 sati, a onda je satima gusti crni dim sukljao nad cijelim mjestom, ali i okolnom Vrstom, Izačićem, Kamenicom, Vikićima, Bugarom, Gatom i Zlopoljcem.
Još u popodnevnim satima, kada je vatrena stihija u većoj mjeri obuzdana, a jak vjetar raznosio preostale oblake dima, osjetio se intenzivan smrad koji je "grizao" za oči i nadraživao grlo.
U ranim jutarnjim satima razmišljalo se i o evakuaciji stanovništva iz obližnjih kuća, no ipak su mjere opreza stale na preporuci mještanima da izbjegavaju boravak na otvorenom, kao i da zatvore sve otvore na stambenim objektima.
Edin Kulenović, šef bihaćke Civilne zaštite, potvrdio je da su na terenu angažirane sve vatrogasne snage grada Bihaća, te su im u pomoć pritekle i jedinice iz Cazina. Mjesto događaja osiguravala je policija u zaštitnim maskama, a očevid i istraga kojima bi se trebali utvrditi uzroci požara tek će uslijediti. Ono što se sada može zaključiti sa sigurnošću jest da je šteta višemilijunska, kao i da je bez posla ostalo više od pedeset radnika tvornice i njihovih 14 kooperanata prijevoznika.
Još se ne zna uzrok
Nihad Bašan tamo je radio od prvog dana otkako je prije 15 godina austrijski vlasnik otvorio ovaj pogon, čija je većina proizvoda završavala na tržištu EU.
Strašna vijest ga je zatekla u dolasku na posao, kada je sa svojih petnaestak kolega trebao preuzeti jutarnju smjenu od ekipe koja je završavala noćnu.
- Vidio sam točno u 7.02 sata da fabrika gori, što je uzrok, vjerujte, ne znam. Možda će više znati ljudi koji su tada bili u fabrici. A ne znam ni kako ćemo dalje. Svi radnici su iz okolnih sela i Bihaća. Nismo bez egzistencije ostali samo mi radnici, već i naši prijevoznici, koji su uložili veliki novac u kamione. Žao mi je jako, trećinu svoga života sam proveo tu, plaća je bila uredna, na vrijeme i sva radnička prava su nam bila osigurana - rekao nam je radnik Bašan.
"Strašno je bilo gledati"
Mještanin Himlija Nukić, prvi susjed izgorjele tvornice, kaže nam da se nikada u životu nije toliko uplašio.
- Strašno je to bilo gledati, čule su se eksplozije, padali su nam komadi stiropora i paljevine po krovovima i dvorištima. Ja ne znam što je moglo toliko pucati, ne zna čovjek što se može aktivirati, sklonio sam odmah sva vozila - kaže nam Nukić.
Radili su ti jadni ljudi dan i noć, dodaje, 15 godina, ali nikada nisu imali problema s njima.
- Fabrika kao u bajci, prava ljepotica za cijeli kraj, koja je hranila brojne obitelji. Je li kriv elektrokabel, je li tko pušio, pa se opušak zapalio? Što je - da je, fabrike više nema - kaže Nukić gledajući zgarište.
