Svake godine krajem lipnja, na obljetnicu početka Korejskog rata, tisuće stanovnika Sjeverne Koreje okupljale bi se u Pjongjangu, prijestolnici najzatvorenije države na svijetu, i naoružane antiameričkim propagandnim materijalima prosvjedovale protiv američkog imperijalizma, prenosi Guardian. No, ove se godine 25. lipnja, na 68. obljetnicu trogodišnjeg rata, demonstracije nisu održale.
Na Korejskom poluotoku ove godine, nakon lanjske kulminacije napetosti zbog sjevernokorejskih uzastopnih testiranja, vlada potpuno drugačija atmosfera. Na jugu poluotoka optimizam je u zraku. Ovaj put, nadaju se gotovo svi s kojima smo imali priliku razgovarati, doći će do pomaka. Umjesto balističkih projektila i nuklearne prijetnje, svi pričaju o suradnji, mirnodopskoj koegzistenciji i konačno - ne zna se kada ni kako - ujedinjenju.
Među tim je optimistima je i 58-godišnja Lee Sunghee, jedna od naših sugovornica.
"Mislim da postoji nada. Nadam se da ćemo se ujediniti. Mi smo jedna nacija. Kada sam bila mlada, imala sam antikomunistički odgoj, no svijet se promijenio i vidjela sam kako su se dvije Njemačke ujedinile. Mislim da imamo različite ideologije, ali ujedinjenje je bitno i nadam se pomirenju", odgovara nam na naša pitanja o budućnosti Korejskog poluotoka i aktualnoj situaciji.
A sudeći prema razvoju događaja, situacija trenutačno izgleda blistavo.
Umjesto razmjenjivanja upozorenja i prijetnji, dvije zemlje aktivno komuniciraju o nizu tema, a sve na tragu nedavno održanih međukorejskih summita i zatim, kako ga mnogi nazivaju, povijesnog susreta sjevernokorejskog lidera Kim Jong-una i Donalda Trumpa, predsjednika države kojoj su Sjevernokorejci lani, sa spomenutog prosvjeda, poručivali da je "kao svog zakletog neprijatelja žele izbrisati s lice Zemlje". Sjeverna Koreja, doduše, nije izrijekom objasnila zašto neće održati tradicionalne antiimperijalističke demonstracije. Navodno se, tvrde analitičari, radi o još jednoj u nizu gesta dobre volje koje bi u inozemstvo trebale poslati, kako piše britanski Guardian, "konstruktivni signal".
Na relaciji dviju Koreja, pak, užurbano se radi. Otkazuju se vojne vježbe i dogovara, prema pisanju The Korea Heralda, obnova suspendiranih vojnih linija komunikacije u što skorijem roku. Razgovara se i o povezivanju prometnih, željezničkih i cestovnih, linija. Zasad sve ide prema planu.
Da bi ta aktivnost mogla polučiti napretkom u odnosima na Korejskom poluotoku te potencijalno trajnim sporazumom o miru između dviju još uvijek zavađenih država, vjeruje i Oh Choong-suk, direktor Odjela za međunarodnu suradnju u južnokorejskome Ministarstvu za ujedinjenje.
Oh Choong Suk
"Mislim da je sjevernokorejski lider Kim Jong-un promijenio mišljenje i da će pokušati napraviti denuklearizaciju Korejskog poluotoka", naglašava Oh, ukazujući i na ekonomski aspekt cijele priče.
"Sjeverna Koreja ima goleme prirodne resurse, ali nema tehnologiju ni kapital da ih razvije. Južna Koreja to ima. Miješajući taj južnokorejski kapital i tehnologiju te sjevernokorejske prirodne resurse, mogli bismo ostvariti dobar model ekonomske suradnje", poručuje Oh.
Martina Hrupić
U međuvremenu, na valu optimizma, Južna Koreja počela je s procesom izbora osoba koje bi se u kolovozu trebale, prvi put u tri godine, susresti s članovima obitelji koji žive na sjeveru poluotoka. Rijetku priliku da vide svoje rođake trebalo bi dobiti 100 osoba. Južna Koreja će kompjutorski odabrati njih 500 pa izdvojiti najužih 200 kandidata, a zatim poslati popis na potvrdu Sjevernoj Koreji. Konačna lista obitelji trebala bi biti dogovorena 4. kolovoza.