Strah potiskuje nadu, kad je riječ o Evropi. Taj je trend sve očitiji među mladima. Potvrđuju ga i istraživanja javnog mnijenja, od kojih jedno donosi jučerašnji Frankfurter Allgemeine Zeitung. Proveo ga je YouGov na uzorku od 6000 mladih između 16 i 26 godina, u sedmorim najvećim sadašnjim članicama EU: Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Italiji i Grčkoj.
Uostalom, upravo o strahu i nadi govori nobelovac Barack Obama u pismu podrške francuskome predsjedničkom kandidatu lijevog centra Emmanuelu Macronu, tvrdeći da Macron insistira na nadi, a njegova suparnica Marine Le Pen na strahu.
Ustrašeno biće
Istina je, naime, da se ustrašeno biće skriva, zatvara, i mekušac u školjku, i puž u kućicu. Biće obdareno inteligencijom, čiji je barjak radoznalost, radije će se kretati ne bi li otkrilo gdje mu je bolje i ljepše. Agresivna, koljačka vrsta, poput tigra, obilježit će svoje lovište, ocrtat će granice unutar kojih sebi daje pravo zaklati i proždrti slabijega. Ali ako dođe do iole radosnije pameti, poput pseće ili barem mačorske, pretvorit će to opišavanje granica u neškodljiv socijalni obred, u komunikacijski kanon, doznavši iz iskustva da mu bližnji kučak ili mačak nije smrtni konkurent u nalaženju hrane; čak će i oko ženki teško preći granicu režanja odnosno frktanja i kostrušenja.
Ljudska je vrsta dovoljno obdarena slobodom izbora da se u njoj može naći svakojakih ponašanja - i ljudskih dagnji ili prstaca, puževa ili krtica, sokola i supova, lavova i hijena, antilopa i slonova: samopouzdanih, bez kojih se goli majmun ne bi rasuo s roga Afrike preko svih oceana do polova, gradeći mostove ili splavi gdje bi ga voda ometala, a i ustrašenih, graditelja kuća bez prozora, izumitelja žilet-žica i nagaznih mina.
Pobožna želja
Nakon krvavoga XX stoljeća činilo se da su sloboda i pravda postale ključne vrijednosti Staroga kontinenta, a da je Evropska unija - makar to bila samo pobožna želja - okvir njihova ostvarenja. Za mlade Evropljane, u dobi od 16 do 26 godina - ona je to sve manje.
Kako FAZ sažima rezultate ankete, svaki peti bi htio svoju zemlju izvan Unije, zatvorenu u vlastite granice, pod nacionalnom kontrolom. Za tri četvrtine ispitanih Unija je samo ekonomski prostor (onaj minimum utvrđen u Maastrichtu prije četvrt stoljeća) a ne zajednica za obranu i promicanje zajedničkih vrijednosti (uostalom, nacionalni egoizmi ili naprosto strahovi spriječili su svaki korak prema djelatnom zasnivanju zajedničke vanjske i sigurnosne politike, čak i zajedničke porezne politike - iako je i to sve bilo dogovoreno tada u Maastrichtu).
Ljudska prava
Tek polovica mladih u Uniji još vjeruju da je demokracija najbolja od postojećih vrsta vlasti. Najviše ih je u Grčkoj - 66 posto (ali ondje je i najviše onih koji žele više vlasti nacionalnoj državi, 60 posto), pa u Njemačkoj 62 posto (ali ondje je najmanji postotak onih koji žele većinu prava vratiti nacionalnoj državi, tek 23 posto). Po želji za povratak vlasti nacionalnoj državi mladi Britanci su na drugome mjestu, sa 44 posto, ali to je ipak manje od postotka kojim je njihovo biračko tijelo izborilo Brexit. Na trećemu mjestu su mladi Talijani: njih 39 posto bi ponovo odriješene ruke svojim vladama, iako se prije podlijeganja evropskim pravilima Italija bacila u golem javni dug i imala smiješnu valutu koju su špekulanti mogli razvaliti kad bi im palo na pamet (što je Soros i učinio liri, a prije toga funti).
Pritom su nezadovoljni vladama kojima bi dali više ovlasti: njih 90 posto u Grčkoj, nešto manje u Italiji, Španjolskoj itd. - jedino u Njemačkoj ih je zadovoljnih nešto malo više nego nezadovoljnih: 53 posto. Ljestvica vrijednosti je pomalo proturječna. Najvažnija su im ljudska prava, odmah za njima je mir u Evropi, za njim je sigurnost, tolerancija je na četvrtome mjestu, sloboda obrazovanja na petome, uspjeh na šestome koji dijeli s demokracijom itd. Tek na sedmome je solidarnost, ali u mjeri koja nije za podcjenjivanje. Naime, dvije trećine su za pomoć ekonomski slabijim članicama, a još i više, 68 posto, za prihvat izbjeglica “koji traže azil zbog legitimnih razloga”.