Ruske građane više muči što je iz zemlje otišla IKEA nego što Rusija vodi svijet u treći svjetski rat. Prema pisanju novinara uglednog Wall Street Journala (WSJ), u dva najveća ruska grada, Moskvi i Sankt Petersburgu, jedva vidi da u susjedstvu traju najveća ratna razaranja od Drugog svjetskog rata. Rusi žive svoju ljetnu idilu kao u pretpandemijsko vrijeme, jedina je razlika što nema zapadnih turista.
Popularni ruski DJ, Dima Karmanovsky u jednoj večeri ima i po tri gaže, filmski i jazz festivali su rasprodani.
Ljudi živje opušteno, tisuće mrtvih civila i vojnika ih ne brinu, svjedočili su novinari američkog magazina.
- Neki su se ljudi otišli boriti, ali što bi ostali trebali učiniti - sjediti i plakati? Ovo je normalna adaptacija. Sada živimo u drugom svijetu i moramo nastaviti živjeti - rekla je iza WSJ instruktorica joge Natalija Rakhmatullina nakon završetka sata na otvorenom u centru grada.
Jedino što Moskovljane podsjeća na rat su jumbo plakati s natpisom "Slava ruskim herojima" i velike kante za prikupljanje odjeće za vojnike u izlozima brendova koji su se povukli s ruskog tržišta.
Jasne brojke
Koliko obični Rusi pridaju pozornosti ratu koji je započela njihova zemlja, govore brojke. U ožujku je tako postotak onih koji "obraćaju barem malo pozornosti" bio 64 posto, da bi u svibnju pao na 56 posto i svaki mjesec dodatno pada. Skupina koja uopće prati zbivanja na bojišnicu su stariji građani koji prate vijesti nacionalne televizije dok mladi skroz ignoriraju događaje u Ukrajini. Oni se zabavljaju ili kako je za WSJ jedan od njih rekao "Borba je za vojnike. Ja čuvam svoj mali svijet i ništa drugo me se ne tiče".
Činjenica je da dva najveća ruska grada nisu pretrpjeli ratne žrtve jer vojska nastoji privući novake iz središnjih regija koji u udovoljavanju Kremlju vide šansu za bolji život po povratku. Prema neovisnoj ruskoj web stranici Mediazona, od 3800 ruskih vojnika poginulih u Ukrajini, samo ih je osam bilo iz Moskve, a 26 iz St. Petersburga.
Definirajući invaziju na susjede kao "specijalnu vojnu operaciju" izbjegnuta je opća mobilizacija i za Ruse je aktualni rat, prenosi WSJ mišljenje Andreja Kolesnikova, viši suradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir sa sjedištem u Moskvi, zasad jednak onom u Afganistanu koji je trajao godinama dok građani nisu počeli pokazivati svoje nezadovoljstvo. "To je u biti novi ugovor s vlastima", rekao je. "Podržavamo operaciju, ali nas u isto vrijeme ne prisiljavate na stvarno sudjelovanje."
"Poslušnost"
Ravnodušnost se najvećim dijelom pripisuje fokusiranju ljudi da za sebe stvore dobar život u novim okolnostima, a politiku prepuštaju državi., rekla je Gulnaz Sharafutdinova, stručnjakinja za rusku politiku na King‘s Collegeu u Londonu.
Puno je i onih Rusa koji se smatraju apolitičnima, ali im je drago da njihova zemlja nije pokleknula pred Amerikancima, ili kako je za WSJ rekao građevinar Aleksej Ivaškin, pokazala "SAD-u srednji prst".
Ona manjina koja se uopće i usudi govoriti protiv rata osjeća beznađe jer kazna za kritiku je do 15 godina zatvora. Ilya Yashin, koji je imao tri prekršajne prijave zbog kritiziranja invazije kaže da je "Teško gledati tragediju koju ne možete zaustaviti i zato vidimo taj osjećaj nemoći." Jedan od zadnjih političara koji su ostali u zemlji i na slobodi su, kaže da mu je glavna uloga govoriti o ratu i ne završiti u zatvoru. Bio je uhapšen i dobio 15 dana zatvora jer "nije slušao policiju". Vjeruje da je to upozorenje da zašuti.
Zatvaranje očiju pred ratom svojih zemljaka, DJ Karmanovsky jednostavno objašnjava:
- Izlaziš li van s transparentom ili ideš piti i opuštati se? Naravno da odeš piti i opustiti se jer ako izađeš s transparentom nećeš se opustiti još najmanje dvije godine.