Leteći iznad ukrajinske sjeveroistočne granice, 10 ruskih najnaprednijih borbenih zrakoplova spremalo se lansirati oružje kakvo do tada još nije viđeno u ratu. U noći 24. ožujka lansirali su 11 tzv. klizećih bombi, što je potvrdilo izvješća da se ruske zračne snage prilagođavaju realnosti nakon što su im je ponestalo krstarećih raketa te nisu uspjele preuzeti kontrolu nad nebom iznad Ukrajine.
Klizeće bombe opremljene su "krilcima" koja im omogućavaju dodatni domet, a lete nisko i na velike udaljenosti izbjegavajući radarski kontroliranu protuzračnu obranu. Ruske klizeće bombe našle su se na naslovnicima svjetskih medija nedavno, kada je ruski borbeni zrakoplov slučajno bacio bombu na ruski grad Belgorod, u blizini granice s Ukrajinom, oštetivši zgrade i ranivši najmanje tri osobe.
Pukovnik Juri Ihnat, glasnogovornik ukrajinskih zračnih snaga, rekao je za britanski The Telegraph da ove bombe predstavljaju "vrlo ozbiljnu prijetnju". Dodatni domet koji nudi tehnologija zračnog ‘klizanja‘ znači da ruski borbeni zrakoplovi ne moraju poduzimati rizične misije u blizini prve linije bojišta kako bi ispalile svoja streljiva. "U ovom trenutku neprijatelj koristi taktičko zrakoplovstvo za borbene zadatke duž granice s Rusijom, na prvoj liniji i na morskoj obali. U svim tim regijama neprijatelj već oko mjesec dana intenzivno koristi klizeće bombe", kaže Ihnat.
Ukrajinski dužnosnici procjenjuju da snage Kremlja izbacuju najmanje 20 klizećih bombi dnevno na bojno polje. Dok cijeli svijet očekuje dugo najavljivanu protuofenzivu Ukrajine, ukrajinski i zapadni analitičari počeli su ukazivati na to da bi uvođenje ovog oružja u bitke moglo natjerati Kijev da u posljednjem trenutku napravi promjene u svom operativnom planiranju.
Jeftinije i lakše za proizvodnju
Najbazičnije varijante klizećih bombi su modificirani oružani sustavi opremljeni krilcima i navigacijskim sustavima koji omogućuju trasiranje putanje do cilja. To može biti jednostavno i prilično rudimentarno oružje dobiveno, primjerice, preinakom nenavođenog oružja, kao što Rusi uglavnom modificiraju stare zračne bombe iz sovjetskog doba FAB-500.
No, neke klizeće bombe, kao što je UPAB-1500B-E, posebno su dizajnirane sa svim karakteristikama. Čini se da su upravo te bombe s krilcima, koje su jeftinije i lakše ih je proizvesti od balističkih i krstarećih projektila, postale izbor Moskve, kojoj navodno ponestaje visokotehnološkog preciznog streljiva.
Specifikacije i mogućnosti svakog ‘klizećeg‘ oružja - modificiranog ili proizvedenog - drastično se razlikuju, a neka navodno imaju operativni domet do 120 kilometara i mogu pogoditi metu unutar radijusa od 10 metara. Ipak, općenito se vjeruje da klizeće bombe koje koristi Rusija imaju domet između otprilike 45 i 70 kilometara. Bez obzira na učinkovitost tih bombi, one ruskim borbenim pilotima pružaju veće mogućnosti da učinkovito koriste svoju zračnu snagu kako bi utjecali na kopnene operacije na način na koji su to ranije to očajnički (i općenito neuspješno, op.a.) pokušavali.
Obavještajni podaci koje su prikupile ukrajinske službe, pokazuju da se većina napada klizećim bombama pokreće s položaja između 40 i blizu 50 kilometara unutar ruskog teritorija, na kojoj se točki borbeni zrakoplovi vraćaju kako bi ne bi došli u domet protuzračne obrane ukrajinskih snaga.
"Odstojanje koje stvara uporabom novog improviziranog oružja znači da je prijetnja protuzračne obrane, koja je prije ograničavala uporabu udarnih i napadačkih zrakoplova, donekle ublažena", istaknuo je za Telegraph Justin Crump, vojni analitičar obavještajne konzultantske tvrtke Sibylline.
Dok se Ukrajina nalazi u procesu tranzicije sa svojih zaliha sustava protuzračne obrane iz sovjetske ere, istovremeno se suočava s malim brojem sustava srednjeg i dugog dometa za obranu od zračnih napada. Većina njezinih sustava protuzračne obrane kratkog dometa nalazi se na prvoj liniji, dok su raketni sustavi dugog dometa daleko iza linija bojišta, kako bi obranili gradove od ruskih raketnih napada i napada bespilotnim letjelicama.
Problem detektiranja i praćenja
Proteklih je tjedana Rusija ponovno povećala broj svojih dalekometnih napada na ukrajinske gradove, uključujući i Kijev, koristeći ‘dronove- samoubojice‘ iranske proizvodnje te balističke i krstareće rakete, a sve u nadi da će tako iscrpiti ukrajinske zalihe projektila protuzračne obrane.
"Zašto bi koristili balističke krstareće rakete kojih im je malo ostalo? Ovo je jeftinija opcija. Zato koriste klizeće bombe ili rakete zemlja-zrak inače protuzračnog sustava S-300 za obavljanje tog posla", navodi Ihnat, objašnjavajući ruske motive kada su klizeće bombe u pitanju. Ističe kako projektile sustava S-400 ukrajinska protuzračna obrana ponekad i može presresti, no da su im klizeće bombe problem.
Zapadni vojni stručnjaci ističu da klizeće bombe imaju manji radarski odraz od konvencionalnog dalekometnog oružja, zbog čega ih je teže detektirati i pratiti. Radari ne mogu uvijek detektirati objekte koji lete na malim visinama, a i zbog malih dimenzija klizeće bombe je teže zapaziti na radaru. Elektroničko ometanje i antiradarske tehnike koje su koristili Rusi znače da ukrajinske snage imaju vrlo ograničeni prostor za ciljanje bombe i projektile koji se približavaju. Unatoč ruskim udarima u Kijevu također preispituju treba li sustave protuzračne obrane pomaknuti dalje od naseljenih sredina kako bi se podržalo protuofenzivna nastojanja.
Jedno od rješenja bilo bi angažirati moćne sustave Patriot protiv klizećih bombi ili koristiti neke druge sustave protuzračne obrane. No, ti su sustavi zemlja-zrak (SAM) vrlo vrijedni, a njihovi su projektili vrlo skupi, pa ih treba držati daleko od prve linije kako ne bi bili izloženi ruskim udarima.
S raspoređivanjem nedavno isporučenim sustavima Patriot na fiksnoj poziciji, ukrajinske snage također imaju mogućnost premještanja većeg broja drugih sustava protuzračne obrane na bojišnicu. Najbolje rješenje, prema pukovniku Ihnatu, bili bi moderni zapadni borbeni zrakoplovi. Iz logističkih razloga, Ukrajina daje prednost američkim F-16, koji su opremljeni radarima većeg dometa i projektilima zrak-zrak, za razliku od zastarjelih Suhoja Su-27 i zrakoplova MiG-29 na koje se trenutačno Ukrajina oslanja. "Samo jedan ili dva (borbena zrakoplova F-16) bili bi dovoljni da odvrate Ruse jer bi vidjeli da je nekoliko takvih stvari u zraku i izbjegavali bi im prići", smatra Inhat.
Nisu fatalni udarac
No, isporuka zapadnih borbenih zrakoplova još je daleko. Kako sada stvari stoje, Kijev će morati planirati svoju protuofenzivu na način da je ne ometa prisutnost ruskih klizećih bombi. Ukrajini će, kako ističe Crump, trebati "značajna protuzračna obrana", na prvim linijama kad njezine snage naiđu na prepreke, kao što su prijelazi preko rijeka ili dobro ukopani ruski položaji, gdje će postrojbe ukrajinske vojske biti ranjive na zračne napade.
Ukoliko Rusija uspije stvoriti uporište u borbi za zračnu nadmoć, to će također značiti da će terenske sabirne točke za ukrajinske snage, kao i zapovjedni i kontrolni punktovi te logistička čvorišta, biti jednako ranjive. Ukrajinske oružane snage će morati svladati umijeće obmane i ratovanja uz visoku mobilnost kako bi ublažile svaku potencijalnu zračnu prijetnju ruskih snaga.
"To znači, primjerice, široko raspršivanje vojnih snaga kada nisu u borbi, ali pritom zadržati sposobnost njihovog brzog okupljanja kada je to potrebno. To je nešto što su britanska i američka vojska opetovano učile na nedavnim vježbama", kaže Crump. "Raspršenost i brza koncentracija sile su vitalni u ovom okruženju".
Na kraju krajeva, klizeće bombe ruskih snaga ne mogu predstavljati nekakav fatalni udarac i igrat će tek ograničenu ulogu u nadolazećoj protuofenzivi, ako Kijev uspije održati svoju protuzračnu obranu na prvoj liniji bojišta. "To je stara tehnologija koja postoji godinama. Tek su ih počeli intenzivnije koristiti tijekom proteklog mjeseca", zaključio je Ihnat.