Ruske klizne bombe opremljene krilcima za postizanje produženog dometa i sustavom satelitskog navođenja postale su vjerojatno odlučujuće oružje nakon više od dvije godine borbe od početka ruske invazije na Ukrajinu. Vjerojatno je važnije čak i od malih FPV dronova (dronovi s ‘pogledom iz prvog lica‘, kod kojih pilot vidi sve što bilježi kamera) koji nose eksploziv, a možda čak i od tradicionalnog ‘kralja‘ borbi - topništva.
A Ukrajina u ovom trenutku može učiniti vrlo malo da učinkovito odgovori na napade tim oružjem. Ukrajinskim snagama očajnički nedostaje najboljih raketa i lansera protuzračne obrane. Njihovi borbeni zrakoplovi iz sovjetske ere nemaju domet za napade na ruske bombardere koji ispuštaju klizne bombe, a zapadni borbeni zrakoplovi F-16, koji bi Ukrajincima mogli dati priliku za suzbijanje ovih napada, još nisu stigli.
Bacajući stotinu ili više KAB kliznih bombi dnevno s udaljenosti od čak oko 65 kilometara, lovci-bombarderi ruskog zrakoplovstva Suhoj sustavno uništavaju ukrajinsku obranu na tlu, olakšavajući tako napredovanje jurišnih skupina ruskih kopnenih snaga, iako i dalje uz visoku cijenu. KAB je standardna ‘glupa‘ bomba opće namjene FAB od minimalno 500 kilograma pa naviše, ali je sustav navođenja i krilca pretvaraju u navođenu bombu bez pogona.
Upravo su KAB-ovi glavni razlog zašto su se ukrajinske postrojbe u istočnom gradu Avdiivka morale definitivno povući prošlog mjeseca nakon brutalne četveromjesečne bitke. Drugi glavni razlog je to što Kremlju naklonjeni republikanci u Kongresu SAD-a blokiraju pomoć Ukrajini još od listopada, zbog čega ukrajinske snage pate od manjka vitalnog streljiva.
Potpuno uništenje
Na vrhuncu bitke za Avdiivku sredinom veljače, rusko zrakoplovstvo bacilo je 250 KAB-ova u samo dva dana. "Ove bombe u potpunosti uništavaju bilo koji položaj", naveo je Egor Sugar, vojnik ukrajinske 3. jurišne brigade, koja je pokrivala povlačenje postrojbi iz Avdiivke.
Kampanja bombardiranja Avdiivke iz zraka mogla bi navijestiti promjenu u ruskim operacijama drugdje duž crte bojišnice, upozorio je vašingtonski think tank Institut za proučavanje rata (ISW) kad Avdiivka pala. I bili su, kako piše analitičar Forbesa David Axe, u pravu.
Sada je standardna praksa ruskih zračnih snaga da koncentriraju bombardiranje kliznim bombama na svaki grad koji ruska vojska želi zauzeti. "Prije napada, Rusi bacaju KAB navođene bombe iz zraka na ukrajinske položaje i nastavljaju s topničkim pripremnim granatiranjem", objasnila je rusku taktiku ukrajinska analitička skupina Frontelligence Insight.
Ruski kopneni napadi nakon bombardiranja relativno su malog opsega, jednolični i česti, kako je naveo Frontelligence Insight, no pokazalo se da su ovi napadi u kombinaciji s bacanjem bombi iz zraka, topničkim udarima i raspoređivanjem bespilotnih letjelica prilično opterećujući za ukrajinske snage kojima nedostaje streljiva.
Tako su bombardiranja KAB-ovima izbacila Ukrajince iz Avdiivke, a u idućih nekoliko tjedana i iz sela zapadno od grada. Očito s namjerom da pojačaju svoje napade na Bilohorivku, oko 90 kilometara sjeverno od Avdiivke, Rusi bacaju više KAB-ova i na to mjesto.
Ukrajinske zračne snage nakratko su uspjele odgovoriti na te takve napade u tjednima nakon pada Avdiivke raspoređujući mobilne lansere za rakete moćnog američkog protuzračnog sustava Patriot, koje imaju domet od oko 150 kilometara. Ukrajinci su na taj način srušili 13 ruskih Suhoja Su-34 i Su-35 u 13 dana.
Problem prelaženja linije bojišnice
No, 9. ožujka je neki ruski pilot bespilotnih letjelica uočio posadu Patriota u pokretu oko 30 kilometara od prve linije i aktivirao tim balističkog projektila Iskander, koji je raznio dva ukrajinska lansera i ubio njihove posade.
Bez američke pomoći, ukrajinske snage teško mogu nadomjestiti svaki lanser Patriota koji izgube. Uzimajući u obzir da raspolažu s ukupno tek 20-ak lansera, nije iznenađujuće što su nakon tog napada ukrajinske snage povukle preostale Patriote dalje od prve linije bojišta.
U međuvremenu, ruski tehničari poboljšali su dizajn KAB-ova kako bi im povećali domet s 40 na oko 65 kilometara i odjednom se odnos snaga promijenio - ukrajinska protuzračna obrana više se nije mogla suprotstaviti bombarderima koji bacaju klizne bombe.
Pritom se ne može računati na to da će ukrajinski lovci MiG i Suhoj preuzeti na sebe zadatke protuzračne obrane duž prve linije. Deseci zrakoplova MiG-29 i Suhoj Su-27 ukrajinskih zračnih snaga mogu detektirati mete u zraku svojim radarima N019, N001 ili N010 na udaljenosti od udaljene oko 80 do nešto više od 90 kilometara i gađati ih na otprilike pola te udaljenosti projektilima R-27.
To, pak, znači prijeći liniju bojišnice kako bi se suprotstavili ruskim zrakoplovima koji nose KAB, što ukrajinski piloti inače ne rade, za što imaju i više nego dobar razlog - njihovi zrakoplovi nisu opremljeni elektroničkim ometačima pa kada lete u blizini ili unutar ruskih linija, u velikoj su opasnosti od ruske protuzračne obrane.
No, nekih 50 ili 60 Lockheed Martinovih lovaca F-16, koje bi Ukrajina idućih mjeseci trebala početi dobivati od Danske, Nizozemske i Norveške, mogli bi ukrajinskim zapovjednicima pružiti nove mogućnosti. Opremljeni samozaštitnim sustavom AN/ALQ-213, koji povezuje senzore, ometače i protumjere, odnosno ‘mamce‘ za protivničke projektile kao zaštitu zrakoplova, F-16 mogu sigurno letjeti bliže liniji fronta ili čak i preko nje.
Glavna meta F-16 - Suhoj
Detektirajući ciljeve na udaljenosti od čak 110 kilometara svojim radarima AN/APG-66(V)2, piloti F-16 mogu lansirati projektile AIM-120 s udaljenosti od 90 kilometara, što je dovoljno daleko da pogode bombardere naoružane kliznim bombama bez zalaženja duboko u zračni prostor koji kontroliraju Rusi.
Ono što je možda najvažnije, projektil AIM-120 je projektil tipa ‘ispali i zaboravi‘ (fire-and-forget) s vlastitim radarom pa pilot može nastaviti s upravljanjem letjelicom odmah nakon što ga ispali. Najbolji ukrajinski projektil R-27ER je, nasuprot tome, poluaktivna radarski navođena raketa, što znači da pilot mora držati metu označenom vlastitim radarom tijekom cijelog leta projektila R-27, a to zrakoplov izlaže uzvratnoj vatri.
No, jasno je da F-16 nije nekakvo čudesno oružje, otporno na neprijateljske projektile. Nakon što ih rasporedi u borbu u nadolazećim tjednima ili mjesecima, Ukrajina će gubiti te zrakoplove i njihove pilote, možda i puno njih, pa je veliko pitanje što Kijev dobiva ovom žrtvom.
Ukoliko ukrajinski zapovjednici doista razumiju opasnost koju ruski KAB-ovi predstavljaju za ukrajinske položaje na tlu, moraju agresivno rasporediti F-16, odnosno gađati ruske Suhoje s njihovim smrtonosnim kliznim bombama.
"Izazov koji predstavlja opsežna uporaba KAB-ova vjerojatno će i dalje postojati", navodi Frontelligence Insight. "A rješenje bi moglo doći jedino dodatnom nabavom i raspoređivanjem protuzračnih obrambenih sustava Patriot i F-16 opremljenih naprednim sustavom zrak - zrak", zaključuju ukrajinski analitički stručnjaci.