Već nekoliko mjeseci proruski influenceri objavljuju snimke koje prikazuju Mariupolj u kojem su oštećene građevine obnovljene i život se vratio u normalu. Ostatak stanovništva tvrdi da je njihova svakodnevica u potpunosti drugačija, prenosi BBC.
- Ono što prikazuju na ruskoj televiziji su bajke za budale. Većina Mariupolja i dalje je u ruševinama. Obnavljaju fasade zgrada uz glavne ulice, tamo gdje dovode kamere za snimanje, a iza ugla su ruševine i praznina. Mnogi i dalje žive u napola uništenim stanovima, s jedva stojećim zidovima - kaže John, Ukrajinac koji živi u Mariupolju pod ruskom okupacijom. Promijenili su mu ime jer se boji odmazde ruskih vlasti.
Prošle su više od dvije godine otkako su ruske snage zauzele Mariupolj nakon opsade i neselektivnog bombardiranja - ključnog trenutka u ranoj fazi ruske invazije na Ukrajinu. Tisuće su poginule, a UN je procijenio da je 90 posto stambenih zgrada oštećeno ili uništeno.
BBC je razgovarao s više od šest osoba, neki od njih još žive u Mariupolju, dok su drugi pobjegli nakon što su neko vrijeme proveli pod okupacijom.
- Ima jako puno laži, imali smo prelijep grad. Ne bih rekla da su ruske vlasti nešto značajno obnovile. Postoji središnji trg, samo tamo su zgrade obnovljene. Ima i praznih parcela gdje su prije stajale zgrade. Uklonili su ruševine, ali nisu ni razdvojili tijela poginulih, sve su ih zajedno s ostacima zgrada utovarili na kamione i izvezli iz grada - kaže Olha Oniško, koja je krajem prošle godine uspjela pobjeći iz Mariupolja i sada živi u Ternopilju na zapadu Ukrajine.
Mariupolj se također suočava s velikim nestašicama vode.
- Voda teče jedan ili dva dana, pa je onda nema po tri dana. Imamo kante i boce kod kuće. Voda je toliko žuta da ju je strašno piti čak i nakon što je prokuhamo - kaže James, još jedan stanovnik Mariupolja čije su ime također promijenili.
Neki kažu da voda izgleda poput Coca-Cole. Serhij Orlov, koji se naziva zamjenikom gradonačelnika Mariupolja u egzilu, kaže da je kanal Siverski Donec–Donbas, koji je opskrbljivao grad vodom, oštećen tijekom borbi.
- Na raspolaganju je ostao samo jedan rezervoar za opskrbu vodom. Za sadašnju populaciju, to bi potrajalo oko godinu i pol. Budući da okupacija traje dulje od toga, to znači da zapravo više nema pitke vode. Voda koja se koristi ne zadovoljava ni osnovne standarde za pitku vodu - kaže Serhij.
Stanovnici također govore o čestim nestancima struje, visokim cijenama hrane i nestašici lijekova.
- Osnovni lijekovi nisu dostupni. Dijabetičari teško dolaze do inzulina na vrijeme, a cijena je nevjerojatno visoka - dodaje James.
Usprkos svemu, stanovnici kažu da im je najteže gledati što se uči ukrajinsku djecu u školama. Andrij Kožušina, koji je godinu dana studirao na sveučilištu u Mariupolju nakon ruske okupacije, sada je pobjegao u drugi grad.
- Uče djecu lažima i propagandi. Na primjer, u školskim udžbenicima piše da su Donjeck, Luhansk, Harkiv, Zaporižje, Herson, Odesa, Krim, pa čak i Dnipropetrovska oblast, već dio Rusije - kaže Andrij.
Opisuje i posebne školske sate pod nazivom "Razgovori o važnim stvarima", gdje djecu uče da je Rusija 2022. godine "oslobodila" regiju od nacista. Nastavnike koji odbiju držati takve sate, dodaje, zastrašuju ili otpuste.
Tijekom obilježavanja ruskog Dana pobjede u svibnju, prizori iz središnjeg trga Mariupolja prikazivali su djecu i odrasle u vojnim kostimima, dok sudjeluju u paradama i predstavama. Radi se o sovjetskoj tradiciji koju je Ukrajina sve više odbacivala, a sada se nameće na okupiranim područjima.
Ipak, neki Ukrajinci i dalje pružaju tihi otpor Rusiji. Pod okriljem noći stvaraju grafite u ukrajinskim plavo-žutim bojama i lijepe letke s porukama poput "Oslobodite Mariupolj" i "Mariupolj je Ukrajina". James i John članovi su takvih skupina otpora, kao i Andrij dok je još živio u gradu.
- Te poruke su moralna podrška našem narodu, da znaju da otpor nije nestao - kaže James.
Njihov glavni cilj je prikupljanje obavještajnih podataka za ukrajinsku vojsku. Bilježe kretanja ruske vojske, gdje prevoze oružje, koliko vojnika ulazi i izlazi iz grada, koje se oružje ili vozila popravljaju u industrijskim zonama. Zatim fotografije i informacije prosljeđuju ukrajinskoj obavještajnoj službi putem sigurnih kanala.
Povremeno grupe otpora pokušavaju sabotirati civilne ili vojne operacije. Barem dvaput je željeznička pruga prema Mariupolju bila prekinuta zbog požara na signalnim kutijama, koje su aktivisti zapalili. Andrij kaže da je bio prisiljen otići kad je shvatio da su ga otkrili.
- Možda me netko od susjeda odao. Jednom sam kupovao kruh i vidio vojnika kako blagajnici pokazuje moju sliku i pita zna li tko sam - ispričao je za BBC.
Odmah je pobjegao, prošao kroz brojne gradove u Rusiji, zatim krenuo preko Bjelorusije i ušao u Ukrajinu sa sjevera. Oni koji su ostali u gradu, kažu, svakodnevno žive u strahu.
- Svaki dan brišeš poruke sa svog mobitela jer ti ga mogu pregledati na kontrolnoj točki. Bojiš se nazvati prijatelje u Ukrajini jer ti možda prisluškuju pozive. Jedan čovjek iz susjedne zgrade uhićen je na ulici jer ga je netko prijavio da navodno prenosi informacije ukrajinskoj vojsci. Život je kao film, stalna napetost, strah i nepovjerenje - rekao je James.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....