Petak 10. veljače ujedno je i 352. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koji predstavlja i vrhunac aktualnog zahlađenja u toj državi. Dakle, tlo na bojištima se itekako krenulo smrzavati, te je sada navodno dovoljno čvrsto za podnijeti prelazak vozila na kotačima. Zato i ne čudi da ovaj tjedan bilježi aktivan nastavak ruske ofenzive, koja je po nekima započela ukrajinskim povlačenjem iz Soledara – iako je ipak preciznije za njen start uzeti provedbu širokog niza ruskih kopnenih napada kojima se isprobavalo ukrajinsku obranu po dužini bojišta u Zaporižju pet dana ranije, oko 20. siječnja.
Kako bilo da bilo, nakon određenog napredovanja početkom ovoga tjedna, izgleda da se stanje ponešto razjasnilo – te se može reći kako su do sada napadi na rubovima bojišnice, u Zaporižju, te na sjeveru Donbasa kod Kupjanska, izgleda ipak bili tek oprobavanje snaga (s manjim uspjesima za napadače), dok je glavnina borbi ipak koncentrirana na središnji dio bojišta. Iako izgleda da ruski napadi zapadno od okupiranih gradova Svatove i Kremina nisu postigli bitnijih pomaka fronte, ondje se bilježi bitnije koncentracije snaga pa je tu moguće i daljnje (te bitnije) jačanje agresorskog pritiska. Nije jasno je li i dalje u ukrajinskim rukama mjesto Bilogorivka, 14 km južnije od Kremine i nedaleko južne obale rijeke Siverski Donjec, oko koje se zadnjih dana bilježilo žestoke borbe – iako to ukrajinski izvori i dalje čvrsto navode.
Teški problemi u Bahmutu
Jednako tako, ogorčene borbe vodile su se i na nizu točaka prema jugu, u široj zoni oko grada Bahmuta. Ondje se u utorak bilježilo prodor ruskih snaga sjeverno od grada, u razini okupiranog sela Blagodatne, uzbrdo i na zapad – što je u teške probleme dovelo branitelje strateški važne prometnice M-03 (Slovjansk-Bahmut). Osim što se fizički prekid te opskrbne rute bilježio južnije – između ukrajinskih uporišta Krasna Gora i Paraskoviivka te Jagidne, u razini okupiranog sela Pidgorodne (oko 3 km od sjevernih predgrađa Bahmuta), sada su počele i ogorčene borbe na mjestu prekida južno od ukrajinske obrambene točke Zalizjanske i sela Orihovo-Vasilivka te Dubovo-Vasilivka, jugozapadno od ceste i oko 9 km sjeverozapadno od Bahmuta. Kako izgleda, serijom ukrajinskih protunapada ovaj je krak ruskog napredovanja bio suzbijen, iako postoje naznake da se za to vrijeme moralo i evakuirati selo Krasna Gora, koje se zadnjih dana nalazilo na udaru agresora s tri strane.
Jednako tako se priča i o ukrajinskoj evakuaciji istočnih predgrađa Bahmuta, čime bi onda glavna linija obrane pratila gradski tok rijeke Bahmutke – iako je i to razvoj kojeg ne podržavaju navodi iz ukrajinskih izvora. Nažalost, još je manje jasna situacija južno te jugozapadno od Bahmuta, gdje izgleda da i dalje odolijevaju same južne obrambene linije grada, dok se borbe ogorčeno vode u široj zoni strateški važne ceste T-0504 koja Bahmut na jugozapad povezuje s oko 20 km udaljenim gradom Kostjantinivkom. Dok izgleda da se na toj cesti drže naselja Ivanivske i Stupočki, problem su bili otvoreni prostori između tih ukrajinskih uporišta – a posebno uzvisina s koje se ne samo nadgleda cesta prema Kostjantinivki, već i oko 4 km sjevernija cesta iz Bahmuta u Časiv Jar kao zadnja sigurna veza Bahmuta sa zaleđem. Kako izgleda, u tim su prostorima ruski agresori ipak bili zaustavljeni i obuzdani, čime se stanje u Bahmutu nastavilo karakterizirati teškim, ali ne i očajnim – iako danas ruski izvori nastavljaju govoriti o „vatrenoj kontroli“ svih prilaza Bahmutu.
Konačno, izgleda da je bitno bolje stanje ukrajinske obrane oko 60 km južnije, u zoni oko okupiranog grada Donjecka. Ondje agresori nisu imali bitnijih uspjeha u svojim napadima na Avdiivku, sjeverozapadno od Donjecka, ali ni na razrušenu Marinku zapadno od grada – na čijim ruševinama izgleda Ukrajina i dalje drži položaje barem u jugozapadnim dijelovima mjesta. Usprkos žestokim naporima agresora, pomaka nije bilo ni 46 km dalje na jugozapad, oko ukrajinskog uporišta Vugledar. Ondje se posljednjih dana bilježilo brojne pokušaje ruskih napada, velike žrtve i brojnu uništenu vojnu tehniku, a dok ruski izvori ustrajno opisuju ulazak svojih trupa u južne dijelove Vugledara te nekakav manevar obilaska mjesta sa zapadne strane – iz ukrajinskih se izvora sve to oglašava potpunim izmišljotinama zaraćene strane koja ondje redovito napada šablonski, frontalno i s groznim gubicima svojih raznih relativno elitnih postrojbi.
Struja i voda na meti agresora
Dok borbe širom bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine i dalje nesmiljeno traju, treba zamijetiti da se rat vodi i u ostatku Ukrajine. Među ostalim, to znači da je Ruska Federacija opet pričekala da Ukrajinci donekle poprave svoju teško oštećenu opskrbu električnom strujom, prije no što se taj kritično bitan nacionalni sustav opet napalo iz zraka. Taman nakon što se sredinom ovoga tjedna čulo da strujna opskrba Kijeva u najboljim momentima opet dostigne 70 posto potreba (60 posto za širu regiju), a redukcije su više postale planske i manje izvanredne – u noći od četvrtka na petak 10. veljače počeli su novi ruski napadi. Prvo se danas oko 4 ujutro bilježilo lansiranja kamikaza-dronova Shaheed-131/136 (sada s bojnim glavama poboljšane razornosti), da bi onda koji sat kasnije krenuli i valovi ruskih raketa s Crnog mora, te iz strateških bombardera TU-95MS u zračnom prostoru izvan Ukrajine. Glavni cilj nekoliko valova napada izgleda su bile termoelektrane, pojedini industrijski kompleksi te dijelovi prometne infrastrukture za koje se pretpostavljala vojna namjena. Od sedam letjelica tipa Shaheed, njih je pet bilo oboreno, a od oko 71 krstareće rakete (Kh-101/555 43 komada te M3-54 „Kalibr“, 28 komada) oboreno je njih 61. Uz to, iz Belgoroda u Rusiji, te Tokmaka u okupiranom dijelu oblasti Zaporižje bilo je lansirano i ukupno do 35 raketa sustava S-300, u njihovome modu balističkog napada na kopnene ciljeve u ukrajinskim oblastima Harkiv i Zaporižje. Taj ukupno 14. po redu val velikih raketnih napada na Ukrajinu izbacio je iz pogona barem 4 termoelektrane, možda i hidroelektranu Dnjepar kod grada Zaporižje, te je doveo i do brojnih nestanaka struje širom zapada, centra, sjevera i istoka Ukrajine, ukupno u 6 tamošnjih oblasti. Među ostalim, dio nadolazećih krstarećih raketa ispaljenih s Crnog mora svojom je putanjom prošao i preko zračnog prostora Ukrajini susjedne Moldove, a iako se u pojedinim navodima spominjalo i povrede zračnoga prostora NATO članice Rumunjske – tamošnje su vlasti te vijesti izričito demantirale.
Štete na rijeci Dnjepar
Nažalost, dok su štete koje Ukrajini nanose ruski napadi na mrežu za opskrbu strujom svima jasno vidljive, ponešto je manje uočljiva šteta koju toj državi agresori nanose na rijeci Dnjepar – konkretno u prostorima ogromnog vodnog rezervoara Kahovka. Ondje je sredinom studenog prošle godine bila oštećena brana kod Nove Kahovke tijekom tadašnjeg ruskog povlačenja iz zapadnog dijela oblasti Herson, na desnoj obali Dnjepra. Teške štete na brani izgleda da su dovele do postupnog gubitka vode iz velikog akumulacijskog jezera u uzvodnom toku rijeke Dnjepar, koje je zadnjih mjeseci izgubilo više metara razine vode, odnosno tisuće kubičnih metara vode. Konkretno, razina vode je ondje pala za tri metra, a obale rezervoara su se povukle i po 150 metara. Iako tamošnja okupirana nuklearna elektrana Zaporižje na južnoj obali rezervoara ima svoje bazene s vodom za hlađenje, te nije neposredno pogođena ovom katastrofom, ukrajinske vlasti ipak strahuju za dostupnost pitke vode u nizu naselja s ukupno više od 300 tisuća stanovnika. Dio tako odvedene vode završio je u sustavu navodnjavanja okupiranoga Krima, gdje su najednom osvanule pune sve retencije i naplavna skladišta – a konkretnu štetu od gubitka te zalihe slatke vode za opću ukrajinsku privredu procjenjuje se vrijednošću od oko 550 milijuna USD. Naravno, sve je to tek privremeno, budući će za rješenje ovoga problema, te povratak vode za piće i navodnjavanje velikih obradivih površina oko Dnjepra ipak biti potreban temeljiti popravak brane kod Nove Kahovke – zahvat kojeg je teško i zamisliti prije nastupanja mira.
Zapadna pomoć Ukrajini
Iako se posljednjih dana učestalo pričalo o zapadnim tenkovima, koji će u Ukrajinu krenuti stizati tek za nekoliko mjeseci – a onda i o zapadnim borbenim avionima, koji su tema od koje mnoge zemlje još temeljito zaziru – ipak ponešto pomoći i dalje pristiže u ratom potresenu Ukrajinu. Iz Litve se tako u srijedu 8. veljače čulo o paketu protuzračnih topova sa streljivom, te obuci ukrajinskih vojnika, Švedska je formirala svoj novi paket pomoći vrijedan oko 400 milijuna USD, a danas su stigle i vijesti kako Crna Gora planira poslati oko 10 milijuna eura vrijednu pošiljku zaštitne opreme, PZO raketnih sustava, minobacača i raznoga streljiva, te rezervnih dijelova za helikoptere.
Pa ipak, u svjetlu aktualnih borbi, i dalje su vijestima dominirali razgovori o zapadnim tenkovima – bilo britanskim Challenger 2 koji bi trebali pristići do kraja ožujka, ili starijim tipa Leopard 1A5, za koje je počela obuka u Njemačkoj, a prve se isporuke očekuju do ljeta, odnosno novijim Leopard 2 – kojih je uz Njemačku i Portugal sada obećao 3 primjerka, dok se finsku donaciju izrijekom može očekivati tek nakon ulaska te države u NATO. Naravno, postupno se otvara i pitanje logističke potpore za takvu tehniku, tako da ne čudi poljska inicijativa za uspostavu kod njih i specijaliziranih pogona za održavanje tehnike donirane u Ukrajinu. Ponešto tješi i činjenica da je ukrajinski obrambeni koncern Ukroboronprom izgleda uspio potpisati bilateralne ugovore s češkim partnerima (VOP CZ) za popravak oklopne tehnike, te proizvodnju dijelova – dok su s neimenovanim NATO partnerima pokrenuli i masovnu proizvodnju minobacačkih mina kalibra 120 mm, za koje je onda sklopljen i ugovor o otkupu s ukrajinskim Ministarstvom obrane.
Nažalost, s druge se strane jučer, u četvrtak 9. veljače, nanovo otvorio i spor Ukrajine s američkom tvrtkom SpaceX, vlasništvom kontroverznog i ekscentričnog poduzetnika Elona Muska. Više mjeseci su trajala natezanja oko plaćanja, te kvota za ukrajinsko korištenje satelitskog komunikacijskog sustava Starlink – a pri tome se jasno pokazalo koliko je ta oprema bitna za Ukrajinu, i koliko o njoj drže i razni zapadni saveznici (koji su takve terminale često donirali Ukrajini te uvelike snosili njihove troškove). No sada je najednom poduzeće SpaceX navodno otkrilo da se dio tih satelitskih terminala zaštićenih od ruskog ometanja izgleda koristi i u ukrajinske vojne svrhe u ratu koji već godinu dana ondje bjesni – te je spomenuto poduzeće, kako se čini, jednostrano krenulo „ograničavati ukrajinsku sposobnost da to čine“. Dok mnogi nagađaju kako su baš te mjere i ograničenja zadnjih dana imale utjecaja na iznenadno rusko napredovanje oko Bahmuta, ostaje činjenica da se i iz službenih ukrajinskih izvora čulo pozive američkom poduzeću da se odluči – je li na strani demokracije ili ruskog „prava na ubijanje i zauzimanje teritorija“. Za to vrijeme, veliki dio energetske infrastrukture, medicinskog sustava, telekomunikacija i brojnih drugih resora ukrajinske države i dalje ovisi o Starlinku.
Međunarodna scena
Za to vrijeme, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je na svojoj europskoj turneji. Prvo je u srijedu 8. veljače stigao u Veliku Britaniju, gdje su ga primili premijer Rishi Sunak i novi kralj Charles III. Osim što je ondje potpisan i tzv. „Londonski sporazum“ o suradnji dviju država, te se posjetilo i ukrajinske vojnike na tamošnjoj obuci – zanimljivo je bilo uočiti i poseban aspekt mornaričke suradnje, budući se zapovjednik ukrajinske Ratne mornarice u predsjedničkoj delegaciji ondje susreo kako s britanskim kolegom, tako i s vrhom NATO mornaričkih krugova u Europi. Ujedno je Velika Britanija objavila i svoj novi krug sankcija prema poduzećima i osobama iz Ruske Federacije – prije nego je Zelenski produžio dalje na svom putu. A taj ga je put još iste večeri doveo u Pariz, gdje ga je prvo dočekao francuski ministar obrane, da bi onda uslijedio susret ne samo s domaćinom Emmanuel Macron, već i s dodatnim gostom – njemačkim kancelarom Olafom Scholzom. Navodno su tu razgovori s predstavnikom Njemačke bili posebno teški, budući da Ukrajina ima razne i velike potrebe, a Njemačku mnogi i dalje doživljavaju više kočničarom nego partnerom – posebno u svjetlu navodne uskrate dozvola za nizozemsko pribavljanje te slanje u Ukrajinu tenkova Leopard 2. Konačno, iz Pariza je Zelenski s kolegama produžio u Bruxelles, gdje je jučer onda sudjelovao i na dvodnevnom izvanrednom summitu EU, usput obavivši i niz bilateralnih sastanaka s tamo prisutnim čelnicima EU država. Nakon govora u Europskom parlamentu, na summitu je ponovio i zahtjeve za pomoć u borbenim avionima MiG-29, obrativši se tu izričito i predstavnicima Slovačke. Ta će država ovaj zahtjev razmatrati idućih dana, računajući pri tome i na korištenje EU mehanizma koji bi zemljama članicama trebao kompenzirati isporuku vojne opreme u Ukrajinu.
Među ostalim bilo je ondje riječi i o novom krugu EU sankcija prema Ruskoj Federaciji, čiji se 10. po redu paket aktivno usuglašava. Dok predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen naglašava da će on obuhvaćati ograničenja izvoza u iznosu od 10 milijardi eura, kao i sankcije protiv ruskog vojnog i političkog zapovjedništva te propagandista Kremlja – ipak je primjetno da su tu sa stola nestali spomeni sankcioniranja i ruske nuklearne industrije. Osim što je već neko vrijeme jasno da se tu radilo o ograničenjima neprihvatljivima za Mađarsku, sada je i bugarski predsjednik Rumen Radev objavio da su takve mjere i za njegovu zemlju kompletno neprihvatljive, a jednako je nejasna ostala i sudbina sankcijskih mjera koje je pred Europskim vijećem spomenuo Zelenski – za rusku raketnu i IT industriju, kao i na sve ono što se veže uz proizvodnju bespilotnih letjelica. Nažalost, istodobno je postalo jasno i da ukrajinski put prema EU ima jednu svježe definiranu stepenicu – mađarski zahtjev da se „riješi pitanje ugnjetavanja mađarske nacionalne manjine u Zakarpatju” kao preduvjet ikakve buduće mađarske ratifikacije EU članstva Ukrajine.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize