Utorak 19. ožujka ujedno je 755. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Činjenicu da su se zadnjih dana tamošnje borbe tek marginalno smirile, odnosno koncentrirale – vjerojatno treba zahvaliti činjenici postupnog zatopljenja, gdje promjenjivo oblačno vrijeme sve češće donosi i kišu. Naravno, takvo vrijeme predstavlja onda i jasan uvod u tzv „proljetnu rasputicu“, period intenzivno blatnog vremena koje itekako ometa kretanje izvan uređenih cesta i gradskih prostora. Ipak, takvo vrijeme barem dobro utiče na ukrajinsku energetsku situaciju gdje se učestalo uvozi ponešto struje, viškovi se gotovo svakodnevno izvoze (u subotu 16. ožujka uvezeno 4.241 MWh, a izvezeno do 2.630 MWh), a štete su zadnje vrijeme ipak više koncentrirane na područja blizu granica ili bojišnice.
Pri tome, treba istaknuti i nastavak ukrajinskih udara bespilotnim letjelicama dugog dometa na ciljeve ruske petrokemijske i vojne industrije – čime se agresoru nanijelo određenu štetu, ali se i domaćem stanovništvu ponešto digao moral poljuljan vijestima s domaće bojišnice tijekom zadnjih tjedana. Dapače, čitav ovaj niz napada izgleda da je ruskom predsjedniku Putinu postao dovoljno neugodan da još tijekom izbornog vremena krene javno komentirati moguću uspostavu nekakve „sanitarne zone“ kojom bi dodatno zaštitio samu Rusiju od ukrajinskih napada. Naravno, svako takvo ili slično preslagivanje dobro bi došlo Ukrajini, budući bi se dio ruskih snaga i tehnike odvojilo od aktualnih bojišta i rasporedilo po prostranstvima pograničnih oblasti i širom Rusije rasute razne infrastrukture.
Dok je Ruska Federacija 18. ožujka ujedno slavila 10. godišnjicu okupacije Krima, uz isticanje činjenice da se vojnom prugom u izgradnji kroz okupirane dijelove Ukrajine radi na povezivanju tog poluotoka i mimo famoznog „Krimskog mosta“ kao uskog grla i mete strateških napada – činjenica je da Ukrajina ukupno trpi „akutnu nestašicu rezervi streljiva niza kategorija“, što se itekako osjeća na linijama fronte. Ne pomaže tu ni činjenica da se samo tijekom ožujka ove godine ukrajinske ciljeve gađalo sa 130 raznih raketa, 320 kamikaza-dronova tipa Shaheed-136/131, te gotovo 900 vođenih zrakoplovnih bombi razne težine. Ova posljednja navedena činjenica postaje sve neugodnija ne samo radi postupnog korištenja sve više bombi od 1.500 kg, već i zbog činjenice da su postupno sustavi za njihovo jedrenje i usmjeravanje postali sve precizniji tako da se ova sredstva zadnje vrijeme moglo vidjeti u uporabi i neposredno uz bojišnicu, te neugodno dobro usmjereno.
Ruski predsjednički izbori
Iako se još krajem siječnja čulo kako Putin ne namjerava sudjelovati u debatama povodom ruskih predsjedničkih izbora, pravo raspoloženje su dobrano unaprijed obilježili pojedini politički potezi u zemlji – od osude desničara Igora Girkina na skoro 5 godina zatvora sredinom siječnja, preko diskvalifikacije mirovnjaka Borisa Nadeždina iz izborne utrke početkom veljače, pa sve do nejasne smrti Alekseja Navalnog u zatvoru 16. veljače ove godine. Sam Putin je kao kandidat bio registriran 29. siječnja i od onda praktično pa nije bilo dilema o pobjedniku ovog postupka, bilo glasovanjem klasičnim putem ili elektroničkim sredstvima (novina dodana kao mogućnost u 29 ruskih oblasti). Uz njega, glasovalo se o još tri kandidata: Nikolaja Haritonova (Komunistička partija), Leonida Sluckog (LDPR) i Vladislava Davankova (Novi ljudi).
Napomenimo kako je samo glasovanje širom Rusije zapravo krenulo i poprilično prije datuma zakazanih za sredinu ožujka. Tako se na pojedinim okupiranim dijelovima Ukrajine glasovati krenulo još 25. veljače, prvo među okupatorskom vojskom, a onda i „od vrata do vrata“ po tamošnjim gradovima i selima – a desetak dana prije roka čulo se i o glasovanju u pojedinim okruzima ruske pogranične oblasti Belgorod, navodno radi ukrajinskih granatiranja i očekivanog zaoštravanja tamošnjeg sigurnosnog stanja. Na okupiranim krajevima ujedno se provjeravalo i posjedovanje ruskih osobnih dokumenata, dok je po nekima čitav izborni postupak ujedno poslužio i za doradu lokalnih mobilizacijskih spiskova vojno sposobne muške populacije. Dok se za rusku vojsku još početkom mjeseca čulo kako ima „izuzetno visok odaziv“, na kraju je iz te kategorije navodno glasalo oko 99,8 posto osoblja, od čega je 97,27 posto glasalo za Putina. Naravno, glasovanje civila na okupiranim područjima postalo je političkim alatom u rukama okupacijskih vlasti, koje su se od prvog dana uranjenog postupka redovito hvalile izlaznošću. Uglavnom, izgleda da je od 25. veljače do 14. ožujka unaprijed glasovalo oko 2,6 milijuna ruskih birača.
Na redovitim izborima glasovanje je prvo počelo na Kamčatki 15. ožujka, da bi završilo zatvaranjem biračkih mjesta u Kalinjingradskoj oblasti na zapadu. Sam Putin je pred televizijskim kamerama glasovao elektroničkim putem, iako je zapravo ostalo upitno koliko je taj sustav bio operativan. Naime, u subotu 16. ožujka predstavnici vojne obavještajne službe ukrajinskog Ministarstva obrane hvalili su se računalnim upadom u ruski sustav za glasovanje, te njegovim barem djelomičnim zaustavljanjem. Uz to, tijekom čitavog perioda glasovanja čulo se i o povremenim oružanim napadima, kako na one koji su pripremali izbore, tako i na sama glasačka mjesta u okupiranim dijelovima Ukrajine. Zato i ne čudi da su biračka mjesta u okupiranim dijelovima Donjecke oblasti na kraju završila i kompletno zatvorena 17. ožujka pet sati prije isteka roka – navodno iz sigurnosnih razloga – dok se iz unutrašnjosti Rusije čulo o čitavim pojedinim naseljima čiji su birači papirnato preseljeni glasati u Donjecku oblast ili u Zaporižje da u zadnjem momentu podebljaju tamošnju „fantastičnu izlaznost“ i Putinov izborni uspjeh.
Naravno, takvi izbori - osim što su imali i velik broj incidenata (posebno ulijevanjem boje u glasačke kutije) - izazvali su i osudu širom demokratskog svijeta (preko 50 članica UN o tome je potpisalo i posebnu izjavu) – posebno radi održavanja izbornog postupka na teritoriju druge države članice UN-a, a bez njezinog pristanka (kao oblik jasnog nepoštivanja načela suvereniteta i teritorijalnog integritet država). No, na kaju je ipak bila riječ o „rekordnom“ odazivu birača (77,44 posto izlaznost), te sjajnoj pobjedi Vladimira Putina s 87,28 posto glasova (prema „tek“ 76,64 posto 2018. godine) – odnosno još i bitno više na okupiranim područjima Ukrajine, što je navodno iznenadilo i samog ruskog despota Putina koji je konstatirao da se tu mora raditi o „zahvalnosti na ruskoj zaštiti“ tamošnjih ljudi. Od svih brojnih inozemnih birališta Putin je pobijedio samo u Vijetnamu, dok je u nama susjednoj Srbiji od 4726 glasova dobio tek 512 (ondje je pobijedio Vladislav Davankov (Novi ljudi) s 3.185 glasova, dok je 900 listića bilo poništeno).
Stanje na terenu
Prije razmatranja stanja u samoj Ukrajini, treba napomenuti da se proteklih dana nastavilo i djelovanje ruskih pobunjenika koji su sa sjevera Ukrajine krenuli upadati u prostor ruskih pograničnih oblasti. Iako je prošloga tjedna izgledalo da bi ti upadi mogli biti širega opsega – prostori takvih djelovanja su se ubrzo dobrano suzili, da bi se zadnjih dana govorilo tek o ponekim dijelovima Belgorodske oblasti. Iako su ruski izvori svako malo navodili odbacivanje svih upada te okončanje takvih djelovanja (uz ustrajne napade i na ukrajinske prostore s kojih napadi dolaze) – do početka ovoga tjedna moglo se reći da ta djelovanja nisu prestala ni neposredno nakon završetka izbornog perioda u Rusiji, od 15. do 17. ožujka. Ipak, uspjesi su im bili prilično limitirani (privremeno dizanje oporbene zastave 17. ožujka u selima Kozinka te Gorkovskij), uz samo prenošenje ratnih operacija na rusku zemlju te obustavu mirnog života u dobrim dijelovima Belgorodske oblasti (do danas službeno otkazane nastave u tamošnjim školama). U ponedjeljak 18. ožujka u ruskim izvorima čulo se i vijest o rušenju jednog od malobrojnih ukrajinskih helikoptera UH-60 Black Hawk nedaleko pograničnog bojišta kod sela Kozinka, iako je kasnije to demantirano tvrdnjama kako je riječ bila o padu ukrajinskog Mi-8 s 20 ukrcanih boraca, koje se navodno prevozilo na desant na rusku stranu granice kod Kozinke.
Na samim ukrajinskim bojištima, zadnjih se dana moglo primijetiti određeno smirivanje stanja na sjeveru Donbasa, od ruske granice pa skoro do okupiranog grada Bahmuta – budući se na tom čitavom potezu uz redovita granatiranja i zračne napade čulo tek o kopnenim sukobljavanjima kod Kupjanska (Sinkivka i Tabaivka), nedaleko okupiranog Svatove (Nadija) te zapadno od okupirane Kremine (Terni). Kod Bahmuta, borbe su i dalje koncentrirane na zapad od grada (Bogdanivka) i jugozapadne prilaze (unutar samog sela Ivanivske), te južnije – na potezu Klišćivka-Andriivka. Kako izgleda, u svim tim borbenim zonama nije bilo bitnijih pomaka bojišnice, iako se i dalje bilježi izuzetno jake zračne udare na prostor ukrajinske obrambene zone oko Časiv Jara, vjerojatno u okviru priprema za neka buduća ofenzivna djelovanja.
Kao i zadnjih tjedana, borbena djelovanja su bila posebno učestala zapadno od okupirane Avdiivke, gdje sve teže odolijeva ukrajinska obrambena linija oslonjena na sela Berdiči, Orlivka i Tonenke te prirodne prepreke među njima. Kako izgleda, od kraja prošloga tjedna ruskoj je strani pošlo za rukom okupirati barem dio sela Berdiči na sjeveru ove zone, tijekom današnjeg dana su službeni ruski izvori spomenuli kompletnu okupaciju Orlivke, a i Tonenke je podijeljeno (s dugoročno teško održivim položajima branitelja). Naravno, dok se ne čuje o ikakvim većim probojima bojišnice, apsolutno stoji i da se ondje nastavljaju žestoke borbe. Za to vrijeme se moglo čuti o ukrajinskim protunapadima sjeverno od ove borbene zone (Novokalinove-Novobahmutivka-Berdiči), te južno od nje (na potezu Pervomajske-Nevelske, gdje ukrajinsko selo na ravnici Nevelske izgleda ipak nije kompletno okupirano usprkos ruskim službenim navodima o tome još prije tjedan dana). Čak i žešće borbe su zadnjih dana vođene dalje niz bojišnicu, jugozapadno od okupiranog Donjecka – gdje se izgleda zaglavilo rusko napredovanje s juga prema Krasnogorivki, ali i dalje traje žestoki pritisak na braniteljska uporišta Georgiivka (te Maksimilijanivka u njenom neposrednom zaleđu) te desetak km južnije – na ukrajinska uporišta Novomihailivka i Kostjantinivka (u neposrednom zaleđu Novomihailivke). Kako izgleda, i tu je agresorima pošlo za rukom tek minimalno gurati bojišnicu, iako je otvoreno pitanje pristizanja ukrajinskih pojačanja i stabiliziranja ove borbene zone.
Dalje na jug bilježilo se borbe na ukrajinskim obrambenim linijama kod sela Vodjane i nedalekog Vugledara, gdje nije bilo pomaka baš kao ni južno od Velike Novosilke (uporišta Staromajorske i Urožajne). Kako izgleda, slično je braniteljima uspjelo odolijevati i južno od Orihiva, na glavnom pravcu neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive – gdje su vođene žestoke borbe oko ukrajinskog sela Robotine, kao i na sjeverozapadnim prilazima ruskom uporištu Verbove, dok se čulo i nepotvrđene vijesti o manjim ruskim pomacima kod Čarivne, oko 19 km istočno od Orihiva. Ondje se spominjalo rusku okupaciju malog sela Mirne (17. ožujka) te pristizanja agresora na rubove sela Lugivske, što su nakon dugog pokušavanja i u najlošijoj varijanti tek iznimno mali borbeni uspjesi na tamošnjim ravnicama. Kako izgleda, ondje bi obrani trebala pomoći i izgradnja dodatnih obrambenih linija, čija je gradilišta u subotu 16. ožujka obišao i ukrajinski ministar obrane Rustem Umerov.
Zračni napadi
Subota 16. ožujka započela je neuspješnim napadom 2 ruska kamikaza-drona Shaheed-136/131 prema Harkivskoj oblasti (oba srušena oko Kozači Lopana uz manje štete na „objektu kritičke infrastrukture“), dok su Ukrajinci izveli napade bespilotnim letjelicama dugog dometa na ruske rafinerije u oblasti Samara oko 850 km istočno od Moskve (rafinerije Novokuibiševski i Sizran, u kojoj je izbio i požar). Ujedno se intenzivno bespilotnim letjelicama gađalo i prostor Belgorodske oblasti u Rusiji, čiji su pogranični dijelovi bili prostorom upada ruskih pobunjenika (5 letjelica i taktička raketa Točka-U), kao i ciljevi u oblasti Kursk (5 letjelica). Uz to, nastavilo se i zbrajanje žrtava od ruskog zračnog napada 15. ožujka u Odesi (21 mrtav i preko 70 ranjenih, uvelike vatrogasaca, bolničara i spasilaca) – što je utjecalo i na promjenu planova britanskog ministra obrane Granta Shappsa koji je trebao posjetiti Odesu, što je završilo otkazano „iz sigurnosnih razloga“.
Samo dan kasnije, u nedjelju 17. ožujka, na ruskoj je meti opet bila Odesa, a prema ciljevima u Ukrajini je ukupno bilo s Krima odaslano 16 ruskih kamikaza-dronova (14 srušeno u dolasku, od toga 13 iznad urbanog prostora Odese). Ukrajinci su svoje bespilotne letjelice dugog dometa otposlali prema Slovjansku-na-Kubanu, mjestu u Krasnodarskom kraju uz Crno more, gdje je također bila gađana rafinerija („Slovyansk-Eko LLC”, izazvan požar). Bio je to šesti napad na veliku rusku rafineriju u samo tjedan dana, koji je navodno bio izveden korištenjem najmanje 17 dronova. Uz to, čulo se o zaustavljanju ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad Belgoroda (3 komada), Kaluge (2 komada), Orela i Rostova (po jedna letjelica), Kurska (3 komada), Jaroslavlja (4 komada) te Moskve (4 komada). Napomenimo da je jedna od letjelica kod Moskve izazvala štete kod međunarodnog aerodroma Domodedovo – zbog čega su zračne luke Domodedovo, Vnukovo i Žukovski imale privremena ograničenja u dolasku i odlasku zrakoplova. Tijekom dana registriralo se i dodatne ukrajinske dronove iznad ruske oblasti Orel (još jedna), Kaluga (jedna letjelica), Brijansk (dvije letjelice) te Belgorod (7 komada). Nasuprot toga, tijekom dana se čulo o ruskom ispuštanju vođenih zrakoplovnih bombi u regijama Harkiv, Donjeck i Sumi (dva puta), Černihivsku oblast navodno su pogodile dvije ruske rakete Kh-59 (stambeni objekti u predgrađu Priluka), a Mikolajev je bilježio udar dvije rakete balističke rakete Iskander-M ispaljene s Krima.
U noći na ponedjeljak 18. ožujka, Ukrajinu se iz Primorsko-Ahtarska napalo s 22 kamikaza-drona Shaheed-136/131, od čega ih je 17 bilo srušeno u dolasku od ukrajinske protuzračne obrane. Uz to je regija Harkiv bila gađana s 5 raketa sustava S-300/S-400, a regija Sumi s dvije rakete Kh-59. Nažalost, štete od kamikaza-dronova bilježilo se u Krivom Rihu (peterokatnica) i njemu nedalekom Svitlovodsku („industrijski pogoni“ kao cilj). Zauzvrat je ruski Belgorod gađalo barem osam ukrajinskih letjelica, a još ih je po jedna bila zabilježena i iznad Voronježa te poluotoka Krim. U utorak 19. ožujka bilježilo se ruski napad s dvije rakete sustava S-300 na Selidove u regiji Donjeck (zaleđe bojišnice zapadno od Avdiivke), a aktivno je topništvom te vođenim zrakoplovnim bombama bila gađana i ukrajinska regija Sumi (posebice u predjelima uz granicu gdje su ruski pobunjenici i dalje nastojali izvoditi prekogranična borbena djelovanja).
Međunarodna arena
Dok je Mađarska 16. ožujka među članicama EU krenula distribuirati dokument o svojim zahtjevima po pitanju svoje nacionalne manjine u Ukrajini (slobodno korištenje jezika „kao prije 2015. godine“, uz prisutnost i ako je pripadnika manjine manje od sadašnje zakonske granice postavljene na 10 posto stanovništva, zastupljenost manjinskih predstavnika u Vrhovnoj Radi, te drugo) – ipak treba zamijetiti kako iz Budimpešte nisu blokirali odluku Unije o povećanju sredstava za vojno opremanje Ukrajine iz okvira Europskog instrumenta za mir. Oni su se suzdržali od odluke i „neće imati nikakve političke ili financijske obveze“ iz tog fonda kojem je dodano još 5 milijardi eura – doduše, kako navode pojedini mediji, većinom za financiranje već odavno obećanog naoružanja i streljiva. Ujedno tek predstoji i odlučivanje o prijedlogu da se za dodatnu pomoć Ukrajini koriste i prihodi od ruskih sredstava zamrznutih sankcijama širom Europske unije. Ipak, nakon svih tih donekle pozitivnih vijesti onda bolje zvuči i konstatacija kako će EU do kraja ožujka možda uspjeti Ukrajini isporučiti 500.000 novoproizvedenih topničkih granata, umjesto obećanih 1.000.000 komada. Kako se moglo čuti od Petera Stanoa, glasnogovornika vanjskoposlovnog resora Unije, obećani milijun granata bi možda bio dohvativ do kraja godine – dok je pola pompozno objavljenih obećanja za sada sve, i nikom ništa po pitanju kako je do takvog monumentalnog promašaja i sramote došlo.
U takvom okviru posebno odjekuje angažman Češke Republike – koja je nedavno na svjetskim tržištima „pronašla“ 800.000 granata za Ukrajinu (vrijednih oko 1,5 milijardi eura), da bi sada u javnost izašla s potencijalnih još 700.000, za oko 1,8 milijardi eura. Dok su novci za prvu spomenutu pošiljku prikupljeni prije nekoliko dana, a isporuke se u Ukrajini željno očekuju – skupljanje novaca za drugu pošiljku intenzivno je u tijeku. Imajući u vidu kaos među velikim saveznicima Ukrajine, nije čudno da su se baš te češke inicijative pokazale i možda glavnom viješću s današnjeg 20. po redu sastanka država tzv. „Ramstein formata“ u Njemačkoj. Iako je to bio prvi put da je američki ministar obrane Lloyd Austin i osobno doputovao u Europu nakon zdravstvenog sloma početkom godine, ipak je tu mogao tek malo više od spomena prošlotjednog paketa vojne pomoći SAD za Ukrajinu, vrijednog oko 300 milijuna USD prikupljenih temeljem nekih računovodstvenih trikova – budući su ozbiljna sredstva za takvu pomoć Sjedinjenih Država i dalje blokirana u kaosu Zastupničkog doma američkog Kongresa.
Dok su prošli tjedan svoje dodatne pakete vojne pomoći objavili Danci (12. ožujka objavljen oko 337 milijuna USD vrijedan paket topničkog naoružanje, granata 155mm i minobacačkih mina 120 mm), a Bugari su put Ukrajine uspjeli odaslati kompletnu pošiljku od 100 rabljenih oklopnjaka BTR-60 – Grci su najavili kako bi mogli pomoći slanjem 2.000 nevođenih raketa Zuni (kalibra 127 mm), 180 raketa Hydra, 90.000 granata kalibra 90mm, te oko 4 milijuna granata za protuzračno naoružanje. Uz to se spominjala i mogućnost prodaje 70 komada grčkih tegljenih haubica M114A1 u Češku, ne bi li se to naoružanje ondje priredilo za slanje u Ukrajinu. Uz to, nastavljeno je i prikupljanje sredstava za kupovinu već spomenutog dodatnog paketa topničkih granata za Ukrajinu posredstvom Češke – za što su iz Portugala dali 100 milijuna eura, iz Švedske i Finske dodatno po 30 milijuna eura, Slovenija je najavila dodati svojih milijun eura na hrpu, Kanada 40 milijuna dolara, dok će Savezna Republika Njemačka pokriti troškove za 180.000 komada granata. Kako god da se to dalje razvijalo – nažalost, ne bi čudilo da i ta nova češka kupovina na svjetskim tržištima na ukrajinskom ratištu osvane bitno prije ikakvih većih pošiljki granata iz već spominjane i nevjerojatno spore EU-proizvodnje. Ukrajinski premijer prve granate očekuje već sljedećeg mjeseca.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize