Ruske zračno-svemirske snage (VKS - ‘vazdušno-kozmička sila‘, prev.) svim se silama trude produljiti život svojih borbenih zrakoplova kako bi ih koristili u ratu u Ukrajini. Nakon dvije godine rata, ukupna snaga ruskih zračnih snaga je na nešto manje od 75 posto u odnosu na stanje prije rata, piše Defense News.
VKS je u proteklih osam mjeseci izgubio oko 16 borbenih aviona - prema Ukrajincima ta je brojka znatno veća. Međutim, to se odnosi samo na izravne gubitke, dok se među neizravne računaju i sati leta dodani već ionako starim avionima što im značajno skraćuje život. Na temelju novih informacija, VKS je na dobrom putu da ove godine izgubi još 60-ak zrakoplova zbog prekomjernog trošenja. To je jednako gubitku 26 posve novih letjelica. U međuvremenu, Rusija godišnje proizvede tek oko 20 novih Su-30, Su-34 i Su-35 zrakoplova.
Zračno ratovanje je uglavnom u zastoju od sredine 2023., uz izuzetak veljače 2024. kad je VKS izveo oko 150 naleta dnevno kako bi pružio zračnu potporu ofenzivi na Avdiivku.
Uzmemo li u obzir da Rusija također koristi dalekometne klizajuće bombe te da je većem broju zrakoplova dodijelila zračno-zemaljske uloge, prosječno vrijeme naleta se vjerojatno smanjilo, što znači i određenu poštedu za avione. Pa ipak, više od polovice taktičkih zrakoplova VKS-a starije je od 30 godina te im je preostalo još jako malo sati leta.
Ubrzano starenje zrakoplova vjerojatno ima utjecaj na to kako Rusija oblikuje svoje borbene operacije.
Većina VKS-ovih zrakoplova koji su letjeli (i izgubljeni su) nad Ukrajinom, bila je Su-30, Su-34 i Su-35, a povremeno se mogao vidjeti i koji Su-25.
Stariji zrakoplovi tipa MiG-31 i Su-27 uglavnom su upotrebljavani u zračnim patrolama na daljinu ili kao lanisirna platforma za projektile Kindžal (MiG-31K). S procijenjenim preostalim životnim vijekom između 20 i 35 posto, ti stariji avioni još mogu poslužiti u ratu, no vjerojatno će biti nedovoljni za neke buduće ruske ofenzive.
Ruski lovci MiG-29, specijalizirani za zračne borbe, gotovo su posve izostali iz ovog rata. S obzirom na njihove godine, ti zrakoplovi su možda u tako lošem stanju da ih se ne može servisirati ili ih se drži u rezervi za konačne misije. Bez obzira na to, ti avioni, zbog nedovoljnih poboljšanja, servisa ili zbog svojih godina, nisu ništa korisniji od običnih papirnatih aviona.
S druge strane, Su-24 su intenzivno korišteni u invaziji na Ukrajinu. Ali do sada nije bilo izvješća o gubicima Su-24 u 2024. godini. Koliko bi još mogli letjeti? Ovi zrakoplovi su doista stari - najnoviji modeli proizvedeni su 1993. VKS je možda odlučio da ih ne konfigurira za svoje nove klizne bombe FAB-1500, što možda znači da Su-24 uskoro možda više neće biti upotrebljivi.
Ukrajina, kojoj nedostaje streljiva za protuzračnu obranu, ima nekoliko opcija kako bi povećala ruske zračne gubitke. Napad na zračne baze vjerojatno bi smanjio stope naleta VKS-a za više od 20 posto pa bi VKS bio prisiljen letjeti iz udaljenijih baza. Najveća prilika ostaju mlažnjaci F-16 (i možda Gripeni) koji bi uskoro trebali stići i kojima bi se VKS prisilio da se s napada zrak-zemlja prebaci na borbe u zraku.
Bez obzira na to, više protuzračnog obrambenog streljiva i lovaca bit će ključno kako bi se Ukrajina uspjela obraniti. Rusija se oslanja na samo oko 300 kombiniranih zrakoplova Su-30, Su-34 i Su-35 za svoje operacije iznad Ukrajine, uključujući isporuku vrlo razornih kliznih bombi. Iz strateške perspektive, obaranje tih najnovijih VKS zrakoplova značilo bi značajno veći trošak za Rusiju i imalo bi najveći ukupni utjecaj na sposobnost VKS-a da izvede napade. To bi također poboljšalo izglede za preživljavanje 45 aviona F-16 koje su saveznici obećali poslati Ukrajini.
VKS ima manje od 650 taktičkih zrakoplova kada se računaju letjelice na kraju životnog vijeka - možda čak i manje ako se uzme u obzir njihova intenzivna upotreba. Ali ove brojke vjerojatno neće promijeniti ponašanje Rusije koja je spremna prihvatiti velike gubitke čak i za posve beznačajne dobitke.
Za usporedbu, NATO ima otprilike 800 zrakoplova pete generacije, a svake godine stiže njih još 100 ili više. To je više nego da se suprotstave VKS-u u zraku i izvedu napade na ciljeve na tlu, posebno s obzirom na loš učinak ruskih projektila zemlja-zrak u Ukrajini.
Važno je naglasiti da bi NATO svejedno trebao povećati svoju proizvodnju streljiva zrak-zrak i zemlja-zrak kako bi odvratio daljnju rusku agresiju i pomogao Ukrajini. S obzirom da se zračne snage Rusije rapidno smanjuju, savez si sada može priuštiti doniranje više streljiva Ukrajini bez brige o svojim trenutnim strateškim rezervama.
