REPORTAŽA IZ PAKLA

‘Rusi su nam se prvo ispričavali, a onda pokazali pravo lice. Barbari su sve razorili, ubili mi muža‘

Užas koji su agresori ostavili iza sebe stanovnici u ovom nekad mirnom gradu neće zaboraviti

Prizori iz Trostjaneca

 Afp

Tenkovi su u prvim satima invazije ušli u Trostjanec, uspavani grad oko 30 kilometara udaljen od rusko-ukrajinske granice. Ruske trupe su se rasporedile diljem grada, okupiravši veliki broj zgrada: prostor šumarske agencije, željezničku stanicu i tvornicu čokolade, piše The Guardian.

Glavni zapovjednik je svoj ured postavio u sobu 23 lokalne administrativne zgrade, gdje su nekad sjedili računovođe. Njegova boca viskija je još uvijek na stolu, opušci cigareta su još uvijek u pepeljari. Spavao je na krevetu koji je ukraden u obližnjem hotelu.

Njegovi vojnici su živjeli jedan kat ispod. Čini se da su spavali, jeli i obavljali nuždu u istim sobama, a neki od njih su možda i umrli tamo, što se može zaključiti po okrvavljenoj ruskoj uniformi koja se nalazi na podu.

Trideset dana nakon što su stigli, za vrijeme ukrajinske protuofenzive, Rusi su napustili Trostjanec u konvoju tenkova, drugih vozila, kamiona punih plijena i brojnih ukradenih vozila na koja su napisali znak 'Z', simbol njihove invazije.

Užas koji su ostavili iza sebe će stanovnici u ovom mirnom, povijesnom gradu s toplicama u kojem je živjelo 20.000 stanovnika pamtiti cijeli svoj život, i to je još jedan od neželjenih rezultata ruske navodne 'akcije oslobađanja' u Ukrajini.

Na trgu ispred željezničke stanice sad je prizor nekoliko uništenih tenkova, kostur haubice i propucani žuti autobus s krvavim sjedištima.

Stotine zelenih kutija sa streljivom su i dalje tu, a to je dokaz da su Rusi odavde ispaljivali projektile na susjedne gradove. Zgrade koje su preživjele su prošarane proruskim sloganima i uvredama na račun ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

image

Trostjanec

Fadel Senna/AFP

Likvidacije, mučenje i pljačke

U dvodnevnoj posjeti gradu Guardian je pronašao dokaze smaknuća bez suđenja, mučenja i pljačke za vrijeme okupacije, ali će biti potrebno puno vremena da se popiše sve zločine koje su Rusi počinili u gradovima poput Trostjaneca.

U ovom trenutku se odvija dugi i teški proces čišćenja. Ukrajinci su uklonili mine i kabele s groblja, željezničke stanice i muzeja čokolade koji se nalazi u elegantnoj vili gdje je jednom boravio čuveni kompozitor Pjotr Čajkovski.

Struja se u nedjelju vratila po prvi put nakon nekoliko tjedana. Prvi putnički vlak od početka invazije je stigao na porušenu stanicu u ponedjeljak. Ali ulice su još uvijek pune ostataka uništenih ruskih naoružanih vozila i nema ničega što bi se moglo kupiti jer je sve pokradeno.

Za vrijeme vikenda, stanovnici su biciklima krenuli na točke širom grada gdje se može dobiti pakete hrane: kartoni s jajima, tegle s kiselim krastavcima i plastične vrećice s krumpirom, koje su poslale volunterske grupe u drugim krajevima Ukrajine. U redu za dobijanje pomoći ljudi su krenuli grliti poznanike sretni što ih vide žive, pa su zatim krenuli rezmjenjivati užasne priče iz prethodnog mjeseca.

Kad su uočili novinara, još se više ljudi pridružilo te su počeli vikati: 'Razorili su moj dom', 'Ukrali su sve, čak i moje donje rublje', 'U mojoj ulici su ubili čovjeka', 'Gadovi su ukrali moj laptop i moj losion poslije brijanja'. Simfonija različitih priča, neke od njih vrlo osobne, neke iz druge ruke, sve stravične.

Ovo je mjesto gdje su ljudi prije deset godina uglavnom govorili dobre stvari o Rusiji, koja se nalazi prilično blizu i gdje veliki broj ljudi ima prijatelje i obitelj. Sad se natječu u uvredama prema susjedima koji su im nanijeli patnju. 'Barbari!', 'Svinje!'. 'Gadovi!'

Jurij Bova, gradonačelnik Trostjaneca je rekao da je prebrzo da bi se pouzdano procijenilo koliko je civila Rusija ubila. To je 'definitivno više od 50, ali vjerojatno nisu stotine', kazao je.

Bova se sad usporeno kreće po gradu, a pištolj mu je zakačen za uniformu. U vrijeme invazije situacija je bila drugačija.

Povukli se u sela

Ideja ruske invazije mu se činila nevjerojatnom, priznao je. Ipak, kad se pojavio niz upozorenja američkih obavještajnih izvora, pozvao je na sastanak one koji bi se željeli pridružiti snagama teritorijalne zaštite.

Oko sto ljudi se pojavilo. U Trostjanecu nema vojnih postrojenja, u gradu su imali nekoliko pušaka za lov, nekoliko pištolja i nekoliko policajaca s kalašnjikovima. Složili su se da treba tražiti oružje od Kijeva.

Ali već je bilo kasno. Tri noći kasnije invazija je počela. U vrijeme doručka velika kolona ruskih vozila je već bila na rubovima grada. Bova je poslao grupu šumara da posijeku drveće uz cestu kojom se ulazi u grad, što im je dalo još nekoliko sati i u rano jutro je sazvao drugo okupljanje teritorijalne obrane.

- Pokušaj borbe protiv tenkova s nekoliko pušaka bi značilo sigurnu smrt, pa sam donio odluku da ćemo postati partizani, kazao je Bova.

Ljudi su imali nekoliko minuta da odluče hoće li ostati ili otići. Gradonačelnik i njegovi zamjenici su napustili grad i povukli se u susjedna sela.

Kad su ukrajinske snage raznijele most na jugu Trostjaneca, usporili su plan ruskih snaga za napredovanjem, a grad je postao sjedište za ruske vojnike.

image

Trostjanec

Fadel Senna/AFP

Lokalni stanovnici su se povukli u podrume i čekali da vide što će se dogoditi. Neki od prvih susreta s okupatorima su bili relativno bezbolni, ispričali su stanovnici.

- Bojali smo ih se, ali smo ih nakon nekog vremena počeli sažalijevati. Imali su prljava lica, smrdjeli su i izgledali potpuno izgubljeno, kazala je Jana Lugovec, koja je provela mjesec dana spavajući u podrumu sa suprugom, kćeri i prijateljima.

Ruski vojnici su se u početku ispričavali

Kazala je da je vojnik koji je došao pregledati kuću u kojoj su se nalazili otišao a da nije obavio zadatak, a njegove oči su bile pune srama dok je njihova kći plakala u strahu od stranca.

Daria Sasina (26), koja je vodila salon ljepote pored željezničke stanice, kazala je da je krenula provjeriti i zatekla sedam ruskih vojnika koji su provalili i spavali tamo, a u početku su se ispričavali.

- Počela sam plakati. Bila sam histerična. Tu je bio mladi vojnik i on me umirio. Kazao je: 'Slušaj, žao mi je. Nismo znali da će to ovako izgledati'.

image

Trostjanec

Fadel Senna/AFP

Velik broj ljudi se sjeća sličnih razgovora ili naznaka nelagode u očima agresorskih vojnika, ali bilo kakva interakcija s okupatorima je uključivala igru ruskog ruleta. Par dana kasnije, kad su Sasina, njen suprug i otac krenuli u rizičnu misiju po gradu kako bi dostavili kruh 96-godišnjoj pratetki, grupa ruskih vojnika se pojavila na ulici iza njih i uperila oružje prema njima.

- Bilo ih je 20 i počeli su vikati: 'Bježite, kučke!'. Trčali smo kroz blato najbrže što smo mogli, mokre noge su nam se smrzavale i bili smo užasnuti. Počeli su vikati. Mogli smo ih čuti kako se smiju, mislili su da je to vrlo zabavno.

Kad se Sasina vratila da provjeri svoj mali salon dan nakon što su Rusi otišli, vidjela je da su ukrali tisuće dolara vrijedna skupa bojila za kosu, šampone i lak za nokte, fenove, škare, kauč, sve stolice, nekoliko žarulja i slike sa zidova. Klima uređaj je visio sa zida, njegovi kablovi su se pokazali snažnijima od želje da ga se ukrade.

Zauzvrat, Rusi su ostavili ostatke svoje ošišane kose na podu i gomile izmeta u obližnjoj trgovini. Negdje u Rusiji, supruge i djevojke vojnika će vjerojatno dobiti poklone u vidu visokokvalitetne kozmetike. Sasina nema ideju kako bi mogla obnoviti svoj salon.

- Sve što sam izgradila je uništeno, kazala je.

image

Trostjanec

Fadel Senna/AFP

Gradonačelnika su neki kritizirali jer je odlučio pobjeći, ali Bova tvrdi da je to bio jedini razumni izbor. Pokazao je fotografije na svom telefonu iz dana okupacije, moglo se vidjeti kako su mu ljudi poslali informacije o ruskom povlačenju, a spominje i jednog hrabrog čovjeka koji je poslao dron iznad njihovih položaja.

- Ljudi su nam rekli gdje spavaju, gdje jedu, gdje im je oprema, kazao je Bova.

'Izbrišite cijelo mjesto'

Kad je ukrajinska vojska napala ruske položaje, Rusi su postajali sve više gnjevni.

Na audio snimci ispunjenoj psovkama koju je objavila ukrajinska strana navodno se može čuti ruskog generala kako naređuje napad projektilima na civilne ciljeve nakon što je iz obližnjeg sela otvorena vatra na njegove trupe. - Izbrišite cijelo mjesto s karte od istoka do zapada, kazao je.

Kako su sve češće bili napadani, Rusi su odsjekli mobilnu telefoniju u gradu i krenuli od vrata do vrata zahtijevajući pregled mobilnih telefona kako bi otkrili kompromitirajuće informacije. Rukom pisana poruka koja je pronađena na željezničkoj stanici u prostoru gdje su boravili vojnici navodi imena potencijalnih neprijatelja koje bi trebalo pronaći, a opisani su na nejasan način poput 'on vozi bijelo terensko vozilo'.

U Bilki, tihom zaseoku pored Trostjaneca, gdje su Rusi držali više od 200 vozila barem dvoje ljudi je pogubljeno. Aleksander Kulibaba, vlasnik farme svinja koji je protestirao zbog preuzimanja njegove štale je ubijen 2. ožujka, na dan kad su Rusi stigli u selo.

Mikola Savčenko, ljubazni električar sa zavrnutim brkovima, koji je zajedno sa svojom ženom podigao šestero djece, izašao je prvog jutra da bi pronašao lokaciju na kojoj bi mogao napuniti mobitel jer struje više nije bilo.

- Samo ću nakratko izaći na pet minuta, kazao joj je. Nije se više vratio.

Ljudmila je u ponedjeljak stajala van svoje kuće plačući, držeći u ruci izvještaj o smrti koji je pojasnio da je njezin suprug bio 'brutalno mučen i onda ubijen pucnjem u srce i jednim u glavu'. Inspekcija je pronašla slomljene kosti u njegovim prstima i rukama.

- Nisam ništa rekla djeci, jer su mali i još uvijek ne razumiju ništa. Svaki dan su čekali da se tata vrati kući, ali nije se vratio. Jučer sam im kazala: - Sjednite, sve ću vam objasniti.

Najmlađe od njihovih šestero djece ima četiri godine, najstarije jedanaest. Stajali su pored nje, poredani kao lutke, tihi i zbunjeni.

Slali lokacije ruskih trupa

Ljudmila je insistirala na tome da njen suprug nije bio aktivan u otporu prema Rusima, ali mnogi u mjestu su bili. Na obližnjoj ulici farmer je objasnio kako je sakrio svoj mobitel unutar prostora gdje obitavaju svinje, a sa sobom je nosio stari mobitel da bi ga pokazao Rusima ako to od njega zatraže. Kasnije, u tami noći bi iskopao svoj pravi telefon , otišao bi na jedinu lokaciju na kojoj je bio siguran da ima signala i poslao nove lokacije ruskih vozila rođaku u ukrajinskoj vojsci.

- Onda su poslali Bajraktare i sjeb... ih, kazao je smijući se, referirajući se na dronove koje Ukrajina koristi protiv ruskih trupa. - Rusi su psi, oni nisu ljudi, oni su cvrčci, kazao je.

Veliki bijes koji osjećaju prema Rusima u selu poput Bilke, gdje ljudi govore miks ruskog i ukrajinskog, a ranije su se osjećali odvojeni od geopolitičkih problema, ostat će kao trajna posljedica Putinove odluke da napadne Ukrajinu.

Zajedno s bijesom postoji zbunjenost i razočaranje vezano uz pristup običnih Rusa ovom sukobu. Nadezhda Bakran (73), medicinska sestra u lokalnoj bolnici, skrivala se u podrumu zajedno s pacijentima, dok je ruski tenk pucao na zgradu, koja je sada prazna i razrušena. Njezin stambeni blok koji se nalazi u blizini je reduciran na kostur, svi su prozori razneseni, a zgrade su ozbiljno oštećene.

Ali kad je nazvala svoju najbolju prijateljicu u Moskvi, s kojom je odlazila na odmor skoro svake godine otkad su se upoznale na Krimu prije 43 godine čula je samo skeptična razmišljanja i optužbe.

image

Trostjanec

Fadel Senna/AFP

- Pokušala sam joj to objasniti, ali ona mi ne vjeruje. Vjeruje televiziji. Kazala sam: - Tvoji ljudi uništavaju moj grad. Kazala je: - Vi ste sami izazvali ovaj rat...Bile smo prijateljice, čak i više od toga, a ona mi ne vjeruje. Ne razumijem.

Za mnoge, ovakav osjećaj izdanosti od prijatelja i obitelji ih je pogodio jednako jako kao i materijalni gubici.

Rođaci iz Rusije nisu im vjerovali

Sasina, vlasnica salona ljepote je navela sve gubitke koje je njena obitelj pretrpila u mjesec dana ruske okupacije: njena kuća je uništena, njezin salon je opljačkan, prodavaonica igračaka njene majke je također poharana, automobil je ukraden, na njemu su napisana slova 'Z', a zatim je razbijen. Njezin brat sada koristi štake nakon što je njegov auto izrešetan prvi dan na kontrolnoj točki, a metak je dobio u leđa. Ruski vojnici su također upucali mačku njezine bake u trenutku pregleda kuće, kazala je.

Kad je Sasina nazvala svoju tetku, koja živi van Moskve a posjetila ju je u Trostjanecu ovog ljeta, da bi je informirala o užasu koji se događa, njena tetka joj je kazala da priča gluposti. - Kazala je da to nije moguće, rekla je da su vojnici vjerojatno Ukrajinci preobučeni u ruske uniforme. Sad je prestala razgovarati sa mnom, kazala je Sasine vrteći pritom glavom u nevjerici.

Ruski vojnici koji su izašli živi iz Trostjaneca možda neće govoriti o bijesu kojem su svjedočili i razaranju kojeg su izazvali, dok se vraćaju u zemlju u kojoj njihovu operaciju u Ukrajini državna propaganda naziva herojskom misijom da bi se spasilo svog susjeda od radikala i neonacista.

Gledatelji ruske televizije možda nikad neće vidjeti užasnu istinu razaranja koje je izvela njihova vojska, iako će veliki broj ruskih obitelji žaliti za izgubljenim sinovima i braćom.

Požutjela tijela tri ruska vojnika leže van hladnjaka u mrtvačnici bolnice u Trostjanecu. Ukrajinski vojnik koji je bio uključen u preuzimanju grada je procijenio da je tamo možda tamo do 300 osoba.

U podrumu željezničke stanice slabašna svjetlost lampe otkriva improviziranu poljsku bolnicu gdje su Rusi liječili ranjenike. Srebrna podstava je postavljena preko dva stola da bi se kreirao operacijski stol. Na podu je puno tableta i drugih medicinskih potrepština.

Na zidu u hodniku je najčudniji prizor u Trostjanecu. Dječji crteži doneseni iz Rusije su bili postavljeni na zid, to su bili pokloni školske djece za Dan armije, na dan prije ruske invazije. Plakati su ukrašeni s lijepim, šarenim cvjetovima i porukama potpore napisanim dječjim rukopisom.

Na jednom se potpisao Sasha P. iz prvog razreda, a na njemu se nalaze crteži kredom i isprintana poruka.

Tu piše: - Hvala ti vojniče što se brineš da ja mogu živjeti pod mirnim nebom, piše The Guardian.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. rujan 2022 14:32