VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Rusi su u velikom naletu, a Zelenskom se u Americi pojavio novi problem sa starim neprijateljima

Ponešto bolje vijesti pruža bojište iz donji tok rijeke Dnjepar – gdje i usprkos velikih napora agresora i dalje opstaju ukrajinski mostobrani

Igor Tabak

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak, 12. prosinca, ujedno je 657. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako se nakon hladnijeg kraja prošlog tjedna zadnjih dana bilježi određeno zatopljenje - svi su ovi dani bili obilježeni učestalim padalinama, koje tek prelaze iz snijega u kišu. Time je i nadalje ozbiljno ograničena prohodnost na ukrajinskim bojištima, što se neće bitno promijeniti ni krajem ovoga tjedna kad ponovno intenzivnije zahladi (pa se nanovo smrzne sve što se sada otopilo). Takvo je vrijeme ujedno bitno otežalo i korištenje zrakoplovstva nad bojištem, kao i uporabu bespilotnih letjelica (za koje se u više navrata čulo da se smrzavaju i padaju uskoro po polijetanju). Takvo je vrijeme utjecalo i na energetsku situaciju u Ukrajini, koja za hladnijeg vremena bilježi blage manjkove struje (oko 1,4 posto dnevne potrošnje) – koje se nadomješta uvozom iz Rumunjske i Poljske (ukupno 5.193 MWh u subotu 9. prosinca), ali bez redukcija i većih gašenja mreže. Današnje zatopljenje smanjilo je potrošnju te uklonilo manjkove, a opskrbi je pomoglo i vraćanje u pogon tri bloka u pojedinim termoelektranama, koje se moralo privremeno popravljati.

Usprkos takvom vremenu, borbe su zadnjih dana bile itekako žestoko nastavljene, usprkos ruskom pritisku uzduž gotovo kompletne bojišnice. Pri tome, prema istraživanjima javnog mnijenja, većina stanovnika Ukrajine (87 posto) i dalje smatra kako bi se moglo pobijediti ako se pomoć Zapada nastavi, posebno na istoku i jugu države. Dapače, većina ispitanika (58 posto) smatra da treba nastaviti borbu i ako se pomoć Zapada smanji ili ugasi – dok bi 32 posto pristalo na prekid neprijateljstava pod uvjetom ozbiljnih sigurnosnih jamstava Zapada, odgađajući time oslobođenje okupiranih područja. No prema podacima do kraja listopada ove godine, oko 4,24 milijuna stanovnika Ukrajine dobilo je azil u Europskoj uniji – najviše u Njemačkoj (1,2 milijuna osoba), Poljskoj (oko 960 tisuća osoba), te Češkoj (oko 365 tisuća osoba). Gotovo je to 9,5 Ukrajinaca na 1.000 stanovnika EU – 46,4 posto žena, oko 33 posto djece i 20,2 posto muškaraca. Naravno, u slučaju bitnijeg pogoršanja stanja na bojištima ili šireg poraza, taj bi se broj značajno povećao u kratkome vremenu. Do tada, treba napomenuti kako na žestinu borbi navodno počinje utjecati činjenica izborne kampanje u Rusiji, koja žestoko nastoji istaknuti bilo kakve ratne uspjehe. Za to se u prioritetnim borbenim zonama bilježi i ruska nadmoć u broju bespilotnih letjelica (5-7 na jednu ukrajinsku), što navodno branitelji nadomještaju boljim izviđanjem te pripremom i koordinacijom svojih napada.

Situacija na terenu

Kao što smo napominjali već u nekoliko navrata, u vrijeme tzv. „rasputice“ loša prohodnost terena borbe koncentrira prema zonama s boljom prometnom infrastrukturom – pa zato ni ne čudi da se glavnina događanja koncentrirala oko Avdiivke i Bahmuta. Kod Avdiivke, ukrajinskog uporišta na sjeverozapadnome rubu okupiranog Donjecka, nastavljen je „danonoćni“ intenzivni pritisak agresora, s navodima o većoj ofenzivi započetoj u nedjelju 10. prosinca. Ipak, ukrajinska pojačanja ponešto su stabilizirala tamošnje stanje (na sjeveru su Rusi malo potisnuti u selu Stepove), na jugu se oslobodilo manji potez oko okupiranog Opitne, a nastavljene su i borbe na jugoistoku – po zapadnim rubovima male industrijske zone „Promka“, čiju su glavninu Rusi nedavno osvojili. Ondje se još uspješno brani i koksaru, sjeverozapadno od Avdiivke, na ulazu u mjesto, kao i urbane prostore na sjeveru i sjeveroistoku mjesta, gdje se (barem prema ruskim navodima) agresori postupno primiču gradskim naseljima. Pri tome, gradić u kojem je ostalo još samo 1.253 civila dnevno je izložen 6 do 8 zrakoplovnih napada teškim oružjima, te 30 do 40 masovnih granatiranja – dok se proteklih dana u toj široj zoni bilježilo i gotovo 50 ruskih kopnenih napada dnevno. Time se u području Avdiivke dnevno bilježilo i do 40 posto ukupnih ruskih napadnih aktivnosti na čitavom bojištu – no sve to još nije dovelo i do bitnijih pomaka bojišnice, proboja obrambenih linija ili potrebe za hitnim povlačenjima branitelja.

image

Borbe kod Avdiivke

Ozge Elif Kizil/Anadolu Via Afp

Tek ponešto manje intenzivno bilo je borbeno stanje oko okupiranog Bahmuta. Ondje se zadnjih dana bilježi nastavak ruskih napadnih djelovanja na sjeverozapadu okupiranog grada - iz smjera Berhivskog rezervoara do prvih kuća na sjeveroistoku ukrajinskog uporišta Bogdanivka, te sa sjevera do trase ceste Bahmut-Časiv Jar (O-0506) na oko 2 km od Bahmuta, kod velikog zavoja. Ondje su izgleda vođene borbe za pojedine ukrajinske poljske fortifikacije sjeverno i sjeveroistočno od ceste, te su agresori gotovo pa uspjeli dostići maksimalne dosege privatnog poduzeća „Wagner“ s početka ove godine. Slična je situacija i jugozapadno od Bahmuta, gdje se izgleda nastavlja ruski napad iz grada i nedavno osvojenog prigradskog sela Hromove prema oko 2 km udaljenom prigradskom selu Ivanivske (na cesti T-0504, Bahmut-Kostjantinivka). Iako se ondje bilježe tek manji i postupni pomaci bojišnice, neki veći ruski proboj tu bi mogao biti iznimno neugodan za ukrajinske snage oko 6 km dalje na jugoistok – oko oslobođenog sela Klišćivka (koje Rusi intenzivno nastoje nanovo osvojiti), baš kao i kod sela Andriivka, oko 9 km jugoistočno od Ivanivske.

Slična je situacija i zapadno te jugozapadno od Donjecka, na potezu ukrajinskih uporišta Pervomajske-Nevelske-Krasnogorivka-Marinka-Pobeda-Novomihailivka. Rusi navodno intenzivno napadaju uzduž svih tridesetak kilometara dužine ovog poteza, no zadnje vrijeme se koncentriraju na sjeverni dio tog poteza (u nastavku na južni krak napredovanja oko Avdiivke), te na krajnji jug tog poteza, oko Novomihailivke. Ondje su agresori navodno stigli pred prve kuće ovog ukrajinskog uporišta, čije bi osvajanje dovelo u pitanje dio pristupa na ukrajinske položaje dalje jugozapadno (posebno Vugledar, oko kojeg su zadnjih mjeseci vođene iznimno teške borbe u niz navrata).

image

Andriivka

Anatolii Stepanov/Afp

Sličnu opasnost od zauzimanja ukrajinskog uporišta, koje bi onda otvorilo prostor daljnjim napredovanjima, spominjalo se posljednjih dana i na sjeveru Donbasa – gdje su Rusi obnovili napade na braniteljske linije zapadno od okupiranih gradova Svatove i Kremina. Usprkos iznimno lošem vremenu ondje se bilježilo obnovu napada na selo Makiivka, još jedno od ukrajinskih uporišta na rijeci Žerebec – gdje bi ruski mostobrani preko te rijeke otvorili prostor u zaleđe ukrajinske obrambene linije. Iako tu izgleda nije došlo do većih promjena bojišnice, ozbiljni rizici su navodno potaknuli Kijev na dopremu rezervi iz pozadine i jačanje lokalne obrane. Slično se stanje bilježilo i na krajnjem jugu bojišta, u oblasti Zaporižje – gdje su Rusi navodno imali manjih napredaka na području glavnog pravca ukrajinske ljetne ofenzive, južno od grada Orihiva. Ondje se borbe i dalje vode oko oslobođenog sela Robotine, koje agresori ugrožavaju sa zapada i juga, te zapadno od ruskog uporišta Verbove, gdje su navodno Rusi ponešto odbacili ukrajinske snage od rubova ovog okupiranog naselja. Ipak, ponešto bolje vijesti pruža bojište iz donji tok rijeke Dnjepar – gdje i usprkos velikih napora agresora i dalje opstaju ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, nastavljajući raditi velike probleme boku ruskih snaga u okupiranoj Hersonskoj i Zaporiškoj oblasti.

Zračni napadi

Kako je već uobičajeno, gotovo svakoga dana se u rano jutro nad Ukrajinom bilježe valovi ruskih kamikaza-dronova, uz tek poneku krstareću raketu (osim 8. prosinca, kad je bio bilježen i prvi veći raketni napad u zadnjih nekoliko mjeseci, što su mnogi protumačili uvodom u novu rusku kampanju raketnih napada na ukrajinsku infrastrukturu). U subotu 9. prosinca popodne tako se raketom Kh-59 gađalo ciljeve oko Krivog Riha, no raketa je bila uspješno oborena, baš kao i jedan kamikaza-dron Shaheed-136/131. Tijekom večeri opet je bilo riječi o nizu kamikaza-dronova, s kojima su se suočavali ukrajinski mobilni timovi protuzračne obrane, kakve se zadnje vrijeme sve učestalije ustrojava. Tijekom nedjelje 10. prosinca zabilježeno je lansiranje dvije rakete sustava S-300 koje su izgleda gađale ciljeve oko sela Veliki Burluk u Harkivskoj oblasti.

Rano jutro u ponedjeljak 11. prosinca lansirano je 18 ruskih kamikaza-dronova s Krima (koji su navodno svi bili srušeni u dolasku nad jugom Ukrajine), ali je zabilježen i novi raketni napad na sam grad Kijev. Ondje se govorilo o 8 ruskih balističkih projektila iz Brijanska koje je sve srušila ukrajinska protuzračna obrana – dok su oštećenja od padajućih krhotina navodno izazvala štete u četvrtima Darnicki i Golosivski, na jugu i istoku grada. Istog su dana nad Ukrajinom oborene još i dvije krstareće rakete Kh-59, jedna nad Zaporižjem, a druga kod Krivog Riha u Dnjepropetrovskoj oblasti.

image

Andriivka

Anatolii Stepanov/Afp

Utorak 12. prosinca započeo je valom od 15 ruskih kamikaza-dronova lansiranih s Krima, iz tamošnjeg okruga Balaklava (od čega ih je 9 bilo srušeno). Ciljevi napad su bili oko Odese i u unutrašnjosti zemlje, a sve to nije omelo ukrajinskog ministra obrane Rustema Umerova te načelnika Glavnog stožera Valerija Zulužnog da obiđu položaje branitelja na istoku Ukrajine, i ondje od generala Oleksandra Sirskog prime izvještaj o borbenoj situaciji.

Pomoć saveznika

Iako se zadnjih dana većina pažnje inozemnih promatrača koncentrirala na politički zastoj u Sjedinjenim Državama, koji usporava izdvajanje velike vojne i financijske pomoći za Ukrajinu – ipak se pažljivijim promatranjem vidi i niz donacija koje se nastavljaju usprkos problemima u SAD i EU. Tako je humanitarna pomoć stigla iz Finske (3 milijuna eura), Švicarske (100 milijuna franaka za razminiranje), Njemačke (24 milijuna eura), SAD (25 milijuna USD za energetiku, te 20.000 tona građevinskog materijala za jačanje obrane energetskih objekata), Slovenije (1,5 milijuna eura za humanitarno razminiranje), Velike Britanije (37 milijuna funti tzv. „zimskog humanitarnog paketa“), Švedske (oko 120 milijuna eura kroz više odvojenih mehanizama), te danas i Azerbajdžana (20 kamiona kablova i transformatora).

Što se tiče obuke ukrajinskog ljudstva, EU je krajem studenog odvojila dodatnih 194 milijuna eura za obuku u programu EUMAM Ukraine, koji je do sredine listopada pružio obuku za preko 34.000 Ukrajinaca – uz kojeg se održavaju i još 4 glavna međunarodna programa u tu svrhu prema inicijativi NATO članice (uz EUMAM Ukraine, još i JMTG-U u organizaciji SAD i Kanade, Orbital, Unifier i Interflex). Uz to, u tijeku je i proizvodnja topničkih granata za potrebe Ukrajine – opet zajednički za čitavu EU (program kasni, ali se ipak postupno primiče bliže obećanim količinama), ali i u odvojenim proizvodnim programima pojedinih država. Posebno tu treba napomenuti Finsku (navodni „božićni poklon za Ukrajinu“), Njemačku (oko 200.000 granata u 2024. godini), te SAD (koji svoju predratnu proizvodnju od 15.000 granata kalibra 155mm mjesečno u iduće dvije godine planiraju povećati ukupno 5 puta, uz procijenjenih 1,5 milijardu USD troškova).

Do tada tješe i vijesti iz Slovačke da će tamošnje vlasti nastaviti proizvodnju topničkih sustava Zuzana za Ukrajinu (zajednički plaćene od Danske, Norveške i Njemačke), kao što će kupiti i donirati još i dva sustava Bozen za razminiranje (oko 750 tisuća eura) – koji će biti spremni za rad u prvoj polovici iduće godine. Do tada bi u Ukrajini trebalo osvanuti 23 glisera te 20 amfibijskih vozila Viking, uz još dva broda, lovca na mine, koje donira Velika Britanija. Riječ je o programu započetom prije ruske agresije na Ukrajinu, za kojeg se ljudstvo obučavalo u Škotskoj – dok su time negdašnji HMS Grimsby i HMS Shoreham postali ukrajinski brodovi M310 „Černihiv“ i M311 „Čerkasi“.

Međunarodni problem

Zadnjih su se dana ukrajinski međunarodni problemi skupili u dva čvora – odvojena i različita, ali ipak i slična te povezana. Naime, kao prvo, Europska unija već neko vrijeme najavljuje kako se čitavim sklopom pitanja o Ukrajini namjerava pozabaviti krajem ovoga tjedna, tijekom summita Europskog vijeća zakazanog za četvrtak 14. i petak 15. prosinca. Ipak, usprkos višekratnim najavama, Unija do danas nije uspjela usuglasiti svoj 12. paket sankcija prema Ruskoj Federaciji. Pri tome se čulo kako je Mađarska prijetila vetom ako se njenom poduzeću MOL ne dopusti prodaja u Slovačkoj i Češkoj derivata dobivenih iz ruske nafte, a sporazum nije postignut ni oko zabrane daljnje prodaje tankera Ruskoj Federaciji, kojima ova u sklopu svoje „sive flote“ onda sama dostavlja naftu međunarodnim kupcima – baš kako se (usprkos najavama) nije čulo ništa ni o EU najavama o potencijalnom korištenju zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine.

image

Volodimir Zelenski

Chip Somodevilla/Getty Images Via Afp

Jednaki zastoj unutar EU izgleda vlada i po pitanju otvaranja pregovora s Ukrajinom, o njenom članstvu u Europskoj uniji – gdje Mađarska navodno traži potpisivanje Sporazuma o strateškom partnerstvu s Ukrajinom umjesto otvaranja pregovora o članstvu. Pri tome, definiranje sigurnosnih jamstava EU za Ukrajinu je ionako već u tijeku (s ukupno 9 prioriteta: (1) vojna pomoć, (2) vojna obuka, (3) vojno-industrijska suradnja, (4) kibernetičke i hibridne prijetnje, (5) razminiranje, (6), reforme za EU članstvo, (7) kontrola naoružanja, (8) nuklearna sigurnost, te (9) razmjena obavještajnih podataka) – a u hodu se rješavaju i uvjeti koje je čitava EU stavila pred Ukrajinu kao uvjete za otvaranje pregovora. Tako se zadnjih dana u Kijevu hitno obavilo tri od ukupno 4 uvjeta zadana do ožujka 2024. godine – naime, 8. prosinca su u Kijevu doneseni zakoni o antikorupcijskom tužitelju (NAK, kojem se dalo i pravo pregleda imovine građana), o Državnom uredu za borbu protiv korupcije (NABU, ojačan i povećan za 300 ljudi), te nacionalnim manjinama (obrazovanje i uporaba jezika manjina). No kao primjer stanja može se tu pogledati Zakon o nacionalnim manjinama, koji je za Rumunjsku bio zadovoljavajući (priznanje rumunjskog jezika namjesto moldovskog), ali ujedno nije ispunio mađarske zahtjeve (koji su već godinama izvor međudržavnih problema). Uz to, nema dogovora ni po pitanju oko 50 milijardi eura financiranja za Ukrajinu tijekom 4 godine, za koje se također traži konsenzus, a Mađarska je već duže glasno protiv – žale se na nedostatak detaljnih analiza izvora i učinaka takvih izdvajanja. Mađarski prijedlog je tu bio da EU novce za Ukrajinu odvoji iz zasebnog fonda, izvan EU proračuna, kojeg bi punile samo one zemlje članice koje to žele.

image

Zelenski i Biden

Chip Somodevilla/Getty Images Via Afp

Sve te mađarske prigovore pokušalo se intenzivno rješavati zadnjih dana – prvo sastankom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona s Orbanom u Parizu 7. prosinca. Na tom je susretu izgleda bio praktično ugovoren i susret Volodimir Zelenskog i Orbana, do kojeg je 10. prosinca došlo u Argentini – na inauguraciji tamošnjeg novog predsjednika Javiera Mileya u Buenos Airesu. O svemu tome je Zelenski iz Argentine raspravljao s Macronom i Ursulom von der Leyen – prije nego je nastavio svoju turneju prema Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, napomenimo da su zadnjih dana bilateralne sastanke imali i ministri vanjsih poslova Ukrajine i Mađarske, Kuleba i Szijjártó, baš kao i ministri obrane Ukrajine i Mađarske, Umerov i Szalay-Bobrovniczky. Doduše, veliko je pitanje koliko su svi ti napori bili uspješni, budući da na sastanku EU veleposlanika 10. prosinca, kao i na skupu EU ministara vanjskih poslova 11. Prosinca, nije bilo konstruktivnih ikakvih pomaka. Dok još ostaje otvoren prostor za ozbiljne pregovore krajem ovoga tjedna, već se u pojedinim medijima moglo čuti i kako na stolu stoji i potencijalno odgađanje EU-pregovora za Ukrajinu do ožujka, kao i opcija zaobilaženja veta Mađarske glasovanjem po načelu kvalificirane većine umjesto konsenzusom članica.

Sjedinjene Američke Države

EU problemi Ukrajine i Zelenskog jednako su velik problem kao i pitanje republikanskih glasova za program pomoći Ukrajini koji je predsjednik Biden otposlao u Kongres početkom ovog mjeseca. Tamošnji pregovori izgledaju zaglavljeni kako u Senatu, tako i u Zastupničkom domu – koji se krajem tjedna spremaju na parlamentarni raspust tijekom Božića i Nove godine. Do tada se užurbano krenulo pregovarati, u čemu je trebao pomoći i današnji posjet Volodimira Zelenskog Washingtonu. Nakon pristizanja u SAD jučer, Zelenski je posjet započeo susretima s američkim ministrom obrane Lloydom Austinom i predsjedavateljem Združenog stožera generalom Charlesom Brownom. Iduće jutro je započelo sastankom sa senatorima u Kongresu, gdje Zelenski izgleda nije uspio pomiriti tamošnja unutarnja razmimoilaženja (prvenstveno oko vezanog pitanja novaca i odredbi za kontrolu migracija na južnim granicama SAD). Jedino što je izgleda obavljeno nakon samog sastanaka s Bidenom, u popodnevnim satima po lokalnom vremenu – bila je najava novog paketa vojne pomoći SAD vrijednog oko 200 milijuna USD u robi iz zaliha američkih tijela državne vlasti (uglavnom Pentagona). Pritom, zanimljivo je napomenuti da, dok je Zelenski u Washingtonu imao svoj program susreta i razgovora – u javnosti se moglo čuti i o određenoj kampanji Mađarske među tamošnjim republikancima i njima bliskim think-tankovima, gdje se taj dio političke scene pokušalo motivirati na daljnju suzdržanost prema Ukrajini. Naravno, nije do kraja jasno je li to rađeno u okviru predstojećih pregovora Budimpešte s vrhom EU, ili jednostavno u korist Rusije te svih kojima ne odgovara ukrajinsko odolijevanje pred naletom ruske agresije.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. svibanj 2024 19:36