Godinu dana nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, podrška kineskog predsjednika Xi Jinpinga Vladimiru Putinu otvorila je vrata Sjedinjenim Državama i partnerima na Pacifiku da ojačaju odnose na štetu Pekinga.
Samo u proteklih nekoliko mjeseci Japan je obećao udvostručiti troškove obrane i nabaviti oružje dugog dometa od SAD-a, Južna Koreja je priznala da je stabilnost u Tajvanskom tjesnacu ključna za njezinu sigurnost, a Filipini su najavili nova prava pristupa američkim bazama i razgovaraju o zajedničkim patrolama Južnokineskim morem s Australijom, Japanom i SAD-om.
To su možda najveći i najvažniji događaji, ali daleko od toga da su jedini koji su Kinu ostavili sve izoliranijom u vlastitom dvorištu nakon što je odbila osuditi rusku invaziju nad Ukrajinom, dok istovremeno održava vojni pritisak na Tajvan.
Analitičari smatraju da bi se sve ovo dogodilo i da nije bilo rata u Ukrajini, ali rat i kineska potpora Rusiji pomogli su da se ovi procesi na Pacifiku ubrzaju, piše CNN u najnovijoj analizi.
Uzmimo situaciju u Japanu, zemlji koja je u svom ustavu nakon Drugog svjetskog rata bila ograničena na snage "samoobrane", a sada će od SAD-a kupiti krstareće rakete Tomahawk dugog dometa, oružje koje bi moglo dosegnuti teritorij i unutar Kine.
"Istočna Azija mogla bi sutra postati ono što je Ukrajina danas", rekao je japanski premijer Fumio Kishida na velikoj obrambenoj konferenciji u Singapuru proteklog ljeta.
U prosincu je Kishida na to nadovezao plan o udvostručenju izdataka za obranu, najavivši pritom kupnju projektila koji mogu gađati daleko van japanskog teritorija.
"Japanci su sigurno primijetili situaciju u Ukrajini i zbog toga se osjećaju ranjivijima kao nacija", rekao je John Bradford, viši suradnik na Istraživačkom institutu u Singapuru S. Rajaratman.
A Japan se posebno ranjivim osjeća radi Kine.
Kineska narodnooslobodilačka vojska godinama povećava i modernizira svoje snage. U nedjelju je Peking objavio svoj vojni proračun za 2023. koji će se povećati za 7,2% i to je prvi put u proteklom desetljeću da se stopa rasta vojnog proračuna povećava tri godine zaredom.
Pritisak na Tajvan
Kineska vladajuća Komunistička partija godinama vrši pritisak na Tajvan. Otok vidi kao dio svog teritorija, unatoč tome što ga nikad nije kontrolirao, a kineski čelnik Xi više je puta odbio isključiti upotrebu sile u "ponovnom ujedinjenju" s kineskim kopnom.
Postoji zabrinutost da bi Kina jednog dana mogla tretirati Tajvan kao što Rusija tretira Ukrajinu.
Čelnici u Tokiju rekli su da je mir preko Tajvanskog tjesnaca ključan za sigurnost Japana. To zapravo nije ništa novo, ali sada se promijenilo ponašanje Japana - jačanje obrambene pozicije sada je ključni element Kishidine nove Nacionalne sigurnosne strategije.
Vlada Južne Koreje promatra Tajvan kroz sličnu prizmu.
"Mir i stabilnost u Tajvanskom tjesnacu ključni su za mir i stabilnost na Korejskom poluotoku i neophodni su za sigurnost i prosperitet cijele regije", rekao je nedavno ministar vanjskih poslova Park Jin za CNN.
U Seulu postoji zabrinutost da će Južna Koreja, ako američke snage budu uvučene u bilo kakav sukob s Kinom oko Tajvana, izgledati ranjivo u očima Kim Jong Una u nuklearno naoružanoj Sjevernoj Koreji.
To je dovelo do poziva Južnoj Koreji da se više oslanja na vlastitu samoobranu, uključujući neke pozive da nabavi vlastito nuklearno oružje.
U međuvremenu, Seul i Tokio bliskije surađuju u obrambenim pitanjima, uključujući zajedničke pomorske vježbe sa SAD-om.
Južna Koreja također bilježi sve veću potražnju za oružjem koje proizvodi, poput tenkova, haubica i borbenih zrakoplova.
Potpisali su ugovor vrijedan više milijardi dolara s Poljskom, a prodaje ih i u regiji.
U proteklom mjesecu iz kompanije Korea Aerospace Industries najavili su da će Maleziji prodati 18 svojih lakih borbenih zrakoplova FA-50.
Filipini protiv Kine
Filipini su još jedna zemlja koja je od Koreje kupila FA-50, a kupac je i korejskih ratnih brodova i obalnih ophodnih brodova.
A mreža suradnje postaje još zamršenija.
Filipini pregovaraju sa SAD-om, Australijom i Japanom o zajedničkim patrolama u Južnom kineskom moru, a Manila je prošli mjesec pristala dati Washingtonu veći pristup vojnim objektima u arhipelagu.
Analitičari smatraju da je upravo na slučaju Filipina Kina ispala najveći gubitnik.
Naime, bivši predsjednik Rodrigo Duterte nije bio obožavatelj Washingtona i tražio je načine za suradnju s Pekingom. Ali Kina nikada nije pokazala zahvalnost za to, a njegov nasljednik, Ferdinand Marcos Jr., pokazao je volju surađivati sa SAD-om i njegovim saveznicima, kažu analitičari.
"Teško je novoj Marcosovoj administraciji opravdati udovoljavanje političkim preferencijama Pekinga kada prethodni pokušaji prethodne vlade nisu bili uzvraćeni", ističe Jeffrey Ordaniel, direktor pomorske sigurnosti na Pacifičkom forumu i docent na Tokijskom međunarodnom sveučilištu .
Kontinuirano maltretiranje Pekinga, kao što smo vidjeli u slučaju kineske obalne straže koja je nedavno laserom zaslijepila mornare filipinske obalne straže, samo je pomoglo u stvaranju argumenta za jače savezništvo s Washingtonom, napominje Blake Herzinger, suradnik i stručnjak za indo-pacifičku obrambenu politiku na Američkom institutu za poduzetništvo,
Pritisak Kine na Filipine ostavilo je traga i na suprotnoj strani Južnog kineskog mora, kažu analitičari.
"Singapur i Vijetnam postali su još otvoreniji za veći američki otisak u regiji. Oni ne žele da Kina dominira jugoistočnom Azijom", govori Ordaniel.
Ipak, analitičari naglašavaju kako ukrajinski rat nije bio od pomoći u jednom ključnom američkom partnerstvu u Indo-Pacifiku, neformalnom Quad savezu koji povezuje SAD, Japan, Australiju i Indiju.
Indija, za razliku od ostale tri članice, nije osudila Putinovu invaziju na Ukrajinu.
"Kada su SAD, Australija i Japan pokušali osuditi Rusiju putem zajedničke izjave, Indija je to odbila... Indija je tvrdila da se Quad bavi samo indo-pacifičkim izazovima, a budući da Rusija nije u regiji, ne može se govoriti o ovoj temi", rekao je Derek Grossman, viši obrambeni analitičar u RAND Corporation.
Ipak, napominje da podjela u Quadu zapravo ne odvlači pažnju od njegovog fokusa.
"Quade govori kako se nositi s Kinom", zaključuje Grossman.