Petak 12. svibnja ujedno je i 443. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pri tome treba posebno napomenuti kako se ondje zadnjih dana krenulo ozbiljno poljepšavati vrijeme, koje uz ponešto oblaka i sve manje kiše sada odlikuju i dnevne temperature oko 20 stupnjeva. Dapače, one će tijekom idućih dana na istoku, jugoistoku i jugu zemlje porasti i bliže 25 stupnjeva, dok će noćne temperature također prijeći 10 stupnjeva. Sve to osigurava nastavak sušenja tamošnjeg terena, konačan prestanak tzv. „blatne sezone“ i stvaranje dobrih uvjeta za veća kopnena vojna djelovanja.
Prve posljedice ovakvih meteoroloških prilika već se vide i na bojištima – gdje su osim aktivne razmjene topničke vatre oživjela i kopnena djelovanja širom bojišnice, iako je fokus borbi i dalje koncentriran na Bahmut.
Pa ipak, iako se zadnjih dana mnogo čuje o ukrajinskim napadima na više dijelova bojišnice, stanje je ipak ponešto izjednačenije. Iako nije bilo pomaka fronte na sjeveru Donbasa (oko Kupjanska, te okupiranih gradova Svatove i Kremina), ondje su nakon dužeg vremena bilježena učestalija kopnena sukobljavanja. Južno od rijeke Siverski Donjec, neposredno istočno od ukrajinskih uporišta Bilogorivka i Spirne, navodno su ruske snage uspjele zauzeti ponešto industrijskih objekata na prilazima tim mjestima. Konkretno, govori se o pogonu za pročišćavanje vode na oko 1,6 km istočno od Bilogorivke, te plinskoj stanici na oko 1,3 km istočno od Spirne.
Jednako se tako čulo i o minimalnom agresorskom napredovanju kod okupiranog Donjecka, sjeveroistočno od Avdivke (potez Kamjanka-Kruta Balka), dok je stanje usprkos žestokim borbama izgleda ostalo statično oko nedaleke Marinke.
Za razliku od toga, Ukrajinci su izgleda uspjeli pomaknuti bojišnicu na jug između Vugledara i Velike Novosilke u potezu nejasne širine te dubine maksimalno do tri kilometra južno – od dosadašnjih pozicija na rijeci Kašlagač kod mjesta Zolota Niva, do južnije rijeke Šaitanka.
Svi ti (vrlo mali) pomaci, iako bi mogli biti odskočnom daskom za nekakve buduće napade na pojedina čvrsta uporišta, vjerojatnije će poslužiti za oprobavanje snaga pred predstojeću ofenzivu i tjeranje protivnika na interventna preslagivanja postrojbi.
U jednaku bi svrhu lako moglo poslužiti i navodno okupljanje velikih ukrajinskih snaga oko Kupjanska – za koje ruska strana nagađa da bi moglo imati veze s mogućim pokušajem prodora na istok, prema okupiranom gradu Svatove – ili slična preslagivanja postrojbi o kojima se čuje da traju iza bojišnice u Zaporižju.
Sve te aktivnosti ukrajinske strane dobivaju na snazi i opsegu, toliko da je ovoga tjedna i načelnik Glavnog stožera OS Ukrajine, general Valerij Zalužni, ustanovio da zbog operativnih potreba ne stiže sudjelovati ni na zasjedanju Vojnog odbora NATO saveza 10. svibnja – što je onda ukrajinsku stranu uskoro natjeralo i na demantiranje lažnih vijesti koje su se krenule širiti iz ruskih krugova o nagloj smrti glavnog zapovjednika tijekom posjeta iza nekog od bojišta.
Bahmut – okolica i sam grad
Ipak, za rusku stranu se posljednjih dana posebno nezgodnom pokazala situacija u neposrednom okružju grada Bahmuta.
Naime, početkom tjedna objavljene su okolnosti ukrajinskog napredovanja jugozapadno od Bahmuta – od uporišta Bila Gora oko četiri kilometra na sjeveroistok do tamošnjeg vodnog kanala u smjeru okupiranog sela Klišćivka – gdje je gazda privatnog poduzeća „Wagner“ pričao o bijegu regularne vojske, da bi onda razni vizualni materijali pokazali da su te postrojbe bile pobijeđene u borbi.
No to se pokazalo tek početkom niza uspješnih ukrajinskih napada u neposrednoj okolici grada, koji su prvo odmaknuli agresore i iz okolice sela Ivanivske, oko pet kilometara jugozapadno od Bahmuta (i tamošnje opskrbno bitne ceste T-0504), da bi se onda u srijedu napadi prenijeli i na zapad od grada – gdje se nastojalo nanovo otvoriti i cestu O-0506 iz Bahmuta u Časiv Jar. To je nastojanje također uspjelo, prvo ponovnim oslobađanjem poljskih fortifikacija na problematičnom zavoju ceste oko dva kilometra od Bahmuta – da bi se onda ta napadna djelovanja nastavila i u okolici sela Bogdanivka (oko pet kilometara sjeverozapadno od Bahmuta) gdje se već dugo zaustavljalo Ruse.
Ta su se događanja fino uklopila u priče koje zadnjih tjedana spominju mogućnost nekakvih velikih ukrajinskih napada oko Bahmuta, tako da se ruska javnost tijekom zadnja dva dana počela pribojavati općeg raspada fronte u tim zonama. Iako od takve promjene nije bilo ništa, budući da su ukrajinski pomaci u prvo vrijeme bili tek po nekoliko stotina metara uzbrdo od ceste – tijekom zadnjeg dana ruske snage su tu napravile i dodatno povlačenje u dubinu oko 2 do 3 km. Naime, kada su Ukrajinci ovladali tamošnjim uzvisinama sjeverno od ceste – Rusi su se povukli s udoline do boljih položaja na sjeveru Berhivskog rezervoara, te od tamošnje brane prema okupiranom prigradskom naselju Jagidne. Ta promjena ruku zone veličine oko sedam kvadratnih kilometara dodatno je danas tumačena kao nekakvo bitno rusko povlačenje, iako su time tek privremeno konsolidirani terenski gubici s prve polovice ovoga tjedna, kojima je Ukrajina nanovo propisno otvorila i već spomenuti zapadni opskrbni pravac za Bahmut.
Za razliku od okolice Bahmuta, gdje je Ukrajincima dobro krenulo u ovom nizu malih napadnih djelovanja i na zapadu i na jugozapadu grada – na samom urbanom bojištu u Bahmutu stanje je bilo ponešto izjednačenije.
Iz ukrajinskih se izvora čulo o oslobađanju dviju problematičnih točaka na jugozapadu grada, na Ulici Čajkovskoga koja onda po izlasku iz grada prerasta u magistralu T-0504 prema Kostjantinivki. Ondje je izgleda zadnjih dana bila nanovo oslobođena četvrt armiranobetonskih zgrada na samome izlazu iz grada, kao i prostor Industrijskog veleučilišta kod križanja Ulice Čajkovskog i Jubilejne ulice na kojem je izgorjela crkva Navještenja.
No, za razliku od toga, braniteljima je izgleda išlo lošije u središnjem dijelu preostale urbane zone Bahmuta koju kontroliraju. Ondje su agresori izgleda prešli sjeverniju trasu Ulice Čajkovskoga, okupirajući pritom pojedine stambene zgrade i nastojeći na zapad dospjeti do tamošnjih zgrada zabavnog centra „Peremoga“, Škole broj 12 i Centra za zapošljavanje. Budući da čitav taj sklop stambenih i poslovnih objekata predstavlja srž preostalog ukrajinskog uporišta u Bahmutu (koje ruski izvori skupno nazivaju i „gnijezdo“ ili „citadela“), gubitak ovih prostora bio bi popriličan udarac za vlasti u Kijevu.
Slični se problemi bilježe i na zapadnom izlazu iz grada – gdje Jubilejna ulica izlazom iz grada prelazi u logistički bitnu cestu O-0506 za Časiv Jar. Ondje se linija fronte primakla na samo 500 metara sjeverno od te prometnice i tamošnjeg kompleksa Dječje bolnice – budući da su agresori izgleda zauzeli kompleks Olimpijske škole, tamošnje pošte i pojedinih obližnjih cesta, sve do pojasa garaža u kojima su ih branitelji opet zaustavili. Dakle, iako je ovoga tjedna nanovo oslobođena trasa ceste O-0506 izvan Bahmuta, sada opet prijeti presijecanje te prometnice u samom gradskom prostoru na zapadnom rubu borbene zone. Baš zato bi bilo za očekivati da obrana tog poteza bude i posebnim fokusom ukrajinske pažnje u danima koji dolaze.
Iako tu jučer i danas nije došlo do nekih bitnih proboja bojišnice ili spektakularnih pomaka, ipak su sva ta opisana događanja dio širih operacija tzv. „oblikovanja bojišta“, kojima Ukrajina nastoji pripremati temelje za buduću ofenzivu, jačati postojeće pozicije i aktivno zavarati protivnika – čemu služi i aktiviranje brojnih skupina izviđača te slanje na bojišnicu brojnih izviđačkih i napadačkih dronova (kojih je Kijev od saveznika interventno tražio još oko tri tisuće). Doduše, tek treba vidjeti je li sve to danas i stvarno dovelo do prvog ukrajinskog gubitka njemačkog tenka Leopard 2, za kojeg ruski izvori tvrde da je kod sela Zaliznjanske (oko sedam kilometara zapadno od Soledara) naletio na protutenkovsku minu.
Ruski problemi
Dok stanje na ukrajinskim bojištima opet postaje sve promjenjivije, ruska strana u oblasti Zaporižje i dalje aktivno provodi evakuaciju civilnog stanovništva. No, među onima koji odlaze dragovoljno, izgleda da se ponešto prisilnije krenulo uklanjati i gotovo 3000 ukrajinskih radnika nuklearne centrale Zaporižje kod Energodara, najveće u Europi. Iako se time olakšava obrana tog infrastrukturnog kompleksa koji će biti bitnim faktorom svih ukrajinskih vojnih planova za Zaporižje – ujedno se otvara i problem osiguravanja kvalificiranih kadrova koji bi dnevno nastavili nadgledati stanje te elektrane.
Dok Ukrajina nastoji uvježbati rezevne postave ljudi, za slučaj oslobođenja elektrane – u međuvremenu se apelira i na međunarodne krugove da pomognu zadržati njenu aktualnu sigurnost. O tome su s obje zaraćene strane opet razgovarali i predstavnici Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) iz Beča, koji u kompleksu već mjesecima imaju svoj nadzorni tim stranih eksperata.
I dok nema pomaka po pitanju osiguravanja nuklearne sigurnosti u Zaporižju – Ruska Federacija je ozbiljan korak napravila po pitanju svog članstva u „Ugovoru o konvencionalnim oružanim snagama u Europi“. Doduše, taj korak je predstavljalo formaliziranje izlaska Ruske Federacije iz tog sustava nadzora naoružanja – režima sklopljenog 1990. godine, u kojem je Rusija svoje sudjelovanje suspendirala još 2007. godine kao mjeru protesta pred tadašnjim širenjem NATO saveza, da bi članstvo sada bilo otkazano ukazom predsjednika Vladimira Putina od 10. svibnja, kojeg bi Državna duma trebala potvrditi u utorak, 16. svibnja ove godine.
No dok iz spomenutog sustava kontrole naoružanja Rusija sada definitivno izlazi, ona je i dalje članica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) – kojoj je doduše u hodu prestala uplaćivati svoju članarinu i kojoj maksimalno otežava rad svojim postavljanjima veta. Budući da svojim vetom koči i donošenje novog proračuna te organizacije, kao i dobar dio aktivnosti, izgleda da će barem većina od preostalih 56 država-članica nastaviti bez njih – tražeći načina da se tu blokadu zaobiđe u situaciji u kojoj više nema konsenzusa.
Ponešto će teže biti nalaženje načina da se zaobiđe rusku opstrukciju po pitanju pomorskog izvoza hrane i umjetnih gnojiva sigurnim koridorima na Crnome moru, tzv. „Žitnim sporazumom” kojeg su ljetos uspjeli usuglasiti Ujedinjeni narodi i Turska.
Naime, ruska je strana posljednjih mjeseci aktivno usporavala i blokirala provedbu dosadašnjeg sporazuma, dok je ujedno postavljala i teške uvjete za njego produljenje preko roka koji ističe iduće srijede, 18. svibnja. Takva je praksa posebno štetila ukrajinskoj strani, gdje su pojedine tvornice prehrambenih proizvoda u opasnosti od tehnološkog zastoja – budući da se umjesto lanjskih šest do sedam brodova dnevno provjerenih u Turskoj sada taj posao svelo na jedan do dva broda dnevno.
Ujedno, osim otezanja provedbe samih pojedinačnih kontrola, navodno se bilježilo i praksu da se od ukupne liste sa stotinjak brodova koji čekaju na pregled – u postupak namjerno uzima one koji drugoj strani nisu prioritetni (tako, recimo, gomilajući red brodova za prijevoz suncokretovog ulja na račun jeftinijih brodova s manje hitnim pošiljkama).
O svemu tome se ovoga tjedna u srijedu 10. i četvrtak 11. svibnja četverostrano pregovaralo u Istanbulu bez da je postignut sporazum. Nakon direktnih komunikacija zamjenika ministara obrane Rusije, Turske i Ukrajine s predstavnicima organizacije UN – dogovoreno je da se postupak dalje nastavi online. Kako izgleda, problem je i dalje ostalo traženje Rusije da se njena banka Rosselkhozbank prigodno vrati u međunarodni sustav plaćanja SWIFT – čemu se pokušalo doskočiti ovlaštenjem drugih banaka da za njih provode transakcije (bilo američkih, ili turske banke „Ziraat bankasi“ uz posebna odobrenja SAD i UN).
Osim toga, izgleda da do sada nije riješeno ni ponovno otvaranje produktovoda iz Rusije u ukrajinsku luku Odesa za izvoz amonijaka – što je tehnički lakše pitanje, koje doduše opterećuju dodatni politički uvjeti pregovornih strana.
Naravno, za očekivati je da će se čitav ovaj postupak intenzivirati tijekom nadolazećih dana, iako Ruska Federacija tu očigledno nastoji izvlačiti osjetna popuštanja – prijeteći raskidom svih dogovora i kasnijim sklapanjem nekakvih svojih izvoznih sporazuma s Kinom o kopnenom izvoznom „žitnom koridoru“ kad već neće biti onog pomorskog na Crnome moru.
Zapadna pomoć i sankcije
Posljednji dani ostali su u sjeni jučerašnje britanske odluke da se Ukrajini stavi na raspolaganje rakete Storm Shadow – zrakoplovnog krstarećeg projektila niske zamjetljivosti kojeg su zajedno razvili Britanci i Francuzi (kod kojih se to oružje naziva SCALP-EG). Oružje bojne glave od oko 450 kg te dometa do 250 km u izvoznoj verziji dalo bi Ukrajini sasvim nove borbene sposobnosti – jedno kada se operativno riješi i pitanje zrakoplova koji bi te rakete mogao ispaljivati, a da ga Ukrajina ima u arsenalu.
Do tada, ponešto se više spominjalo i protuzračne sustave (gdje Češka navodno u Ukrajinu šalje svoja dva stara sustava 2K12 Kub sovjetskog podrijetla), te tenkove - gdje su se pod reflektorima našle izjave američkog ministra obrane Lloyda Austina da su prvi američki tenkovi M1A1 Abrams već stigli u Njemačku. Na njima bi se radila obuka ukrajinskih posada, dok bi 31 komad obećan Kijevu bio spreman za preuzimanje „do početka jeseni“.
Za to vrijeme, iz Poljske se čulo i podatke da je od 575 tenkova do sada isporučenih Ukrajini, njih 325 osigurala Poljska, druga po redu je Nizozemska s 85 komada, treća Njemačka s 80 komada, a četvrte SAD sa 76 komada. Međutim, Ukrajina je i sama krenula jačati vlastitu proizvodnju te ključne vojne opreme, tako da se baš danas i od ukrajinskog ministra obrane Oleksija Reznikova čulo da ta država planira od svog vojno-industrijskog koncerna Ukroboronprom naručiti tenkove T-84BM OPLOT, kojih se svojedobno proizvelo desetak, uz jediničnu cijenu od oko 4 milijuna USD, ali zbog nestašice novaca kasnije nisu bili dodatno naručivani.
I dok se Ukrajina naoružava svim sredstvima, Europska unija nastoji usuglasiti svoj 11. po redu paket sankcija protiv Ruske Federacije. Rasprava o sadržaju počela je 10. svibnja i odmah je bilo jasno kako su neslaganja među zemaljama članicama prilično duboka.
Mađarska je i nadalje protiv sankcioniranja ruske nuklearne industrije, iako je jasno da taj načelni konglomerat poduzeća radi mnoge stvari koje su i dvojne namjene (civilne i vojne istodobno).
Ujedno, objavljeno je kako će se novim mjerama nastojati spriječiti masivno izigravanje već do sada postavljenih mjera – gdje se posebno spominjalo Kazahstan, Armeniju i Kirgistan kao države koje su naglo počele naručivati zrakoplovne dijelove, plinske turbine, optičku opremu i drugo – bez da su te robe na kraju i završavale samo kod njih.
Sličan se problem postavio i pri sankcioniranju izvoza ruskih dijamanata – što bi lako moglo ugroziti velik broj radnih mjesta u Indiji, gdje se to drago kamenje brusi i obrađuje prije konačne prodaje na tržištu gotovih proizvoda.
Naravno, ne treba posebno spominjati ni Kinu, čiji je ministar vanjskih poslova Qin Gang najavio i čvrstu zaštitu vlastitih poduzeća koja bi takve neke mjere pogodile.
Posebna su priča tu onda i razni međunarodni igrači koji bi sada rado odigrali neku posredničku ulogu između Ruske Federacije kao borbeno zglavljenog agresora, i Ukrajine koju bi se radije natjeralo na pregovore nego da je se pusti da vlastitim snagama oslobodi svoju zemlju.
Tako se za posrednika gura brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, ali i čelnik Južne Afrike Cyril Ramaphosa – koji se za takvu poziciju prvo krenuo raspitivati u Kremlju kod Putina. Za to vrijeme, već bi idućeg tjedna u europsku turneju trebao krenuti i Li Hui, posebni izaslanik Narodne Republike Kine za pitanja Euroazije – koji bi posjetima Ukrajini, Poljskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Rusiji trebao započeti kinesko traženje „političkog rješenja ukrajinske krize“, naravno po mogućnosti što prije da ukrajinska ofenziva potencijalnim uspjehom ne uspori takva nastojanja.
S druge strane tu dolazi na stol i pitanje korištenja u korist Ukrajine raznih sredstava koja se širom svijeta zaplijenilo od kako od Ruske Federacije kao države, tako i od raznih ruskih oligarha i njihovih poduzeća.
Dok je Švicarska zamrznula oko 7,4 milijardi franaka (oko 8,3 milijarde USD) novca Ruske središnje banke – i sada osluškuje kuda će se okrenuti priča oko tako blokiranih sredstava - predstavnik Europske komisije Christian Wiegand definirao je da EU trenutno drže oko 24,1 milijardu eura zamrznute imovine pojedinaca i tvrtki Ruske Federacije s popisa sankcija. Po njemu; „Zemlje EU-a također raspravljaju o državnoj imovini u ruskom vlasništvu, posebno o imovini Središnje banke Ruske Federacije. Rasprava se vodi o ideji rada s takvom imovinom, korištenjem prihoda od njih, budući da se moramo pridržavati zakona i ne možemo jednostavno zaplijeniti takvu imovinu. Ali prema pravnom mišljenju, imamo pravo raditi s imovinom koja je imobilizirana. Stoga nastojimo shvatiti što možemo učiniti s tom nepokretnom imovinom kako bismo je iskoristili u interesu Ukrajine”.
No, dok EU razmišlja, a Središnja banka Ruske Federacije navodno sprema niz tužbi za vraćanje svojih novčanih rezervi iz inozemstva - u srijedu 10. travnja Sjedinjene Američke Države autorizirale su prvi prijenos u Ukrajinu sredstava oduzetih ruskom oligarhu Konstantinu Malofejevu. Bit će zanimljivo vidjeti da li će i drugi krenuti tim putem – i kako će takva postupanja utjecati na Rusiju koja ipak polagano počinje osjećati sankcije. Naime, ondje proračunski deficiti ozbiljno rastu, prihodi od nafte i plina su pali za oko 52 posto u prvom kvartalu ove godine, a polagano se počinju čuti i pozivi da bi tamošnja država ipak trebala i neposredno pomagati svim onim poslovnim subjektima koje su međunarodne sankcije direktno pogodile ili će ih tek pogoditi u idućim paketima takvih ograničavajućih mjera.