Ruske okupacijske vlasti počele su novi oblik propagande na okupiranim dijelovima Ukrajine. Tamošnji stanovnici sve češće su prisiljeni ispred kamera javno kritizirati svoju državu i branitelje, i hvaliti "ruske osloboditelje", koji donose "denacifikaciju", a to se onda objavljuje u medijima.
Sredinom ovog mjeseca, na društvenim mrežama pojavilo se nekoliko videa na kojima se stanovnici Krima i regija Ukrajine koje su nakon 24. veljače okupirali Rusi, ispričavaju ruskoj vojsci i građanima te zemlje zbog svojih proturuskih izjava. Tako je 20. svibnja kružila snimka u kojoj jedna žena, ispričavajući se Rusima, govori o tome da je "pohađala tečaj denacifikacije". Predstavlja se kao Jekaterina Kolomiets, stanovnica Hersona, navela datum rođenja i adresu i u naletu samokritike ustvrdila da je "dopustila sebi da bude gruba prema ruskim vojnicima, nazivajući ih orcima". Zatim se ispričala i na isto poziva svog supruga koji je u njihovoj međusobnoj "u prepisci poželio smrt ruskoj vojsci".
Ubrzo se otkrilo da je nekoliko videa s ovakvim porukama snimio Vladimir Romanov, bloger s Krima koji vodi telegram kanal "Romanov Light". Video je nazvao svojom "ekskluzivom" i najavio da otvara rubriku "denacifikacija", poslije čega se u sljedeća tri dana na njegovom kanalu pojavilo još nekoliko sličnih videa na kojima se ljudi ispričavaju ili izražavaju grižnju savjesti, a čitavo vrijeme djeluju uplašeno. On je 18. svibnja objavio video sa Vitalijem Koljuhovim, stanovnikom Hersona, koji se "pokajao" što je skupljao novac za kupnju termovizira za Oružane snage Ukrajine, a idući dan snimljen je goli muškarac koji se predstavio kao Roman Safarov i moli rusku vojsku za oprost za uvrede, a također je pozvao ukrajinske vlasti i vojsku na predaju.
Grižnja savjesti
Romanov je snimio i objavio i "pokajanje" izvjesnog Viktora Kvitka, koji objašnjava da je, potpavši pod ukrajinsku propagandu poželio smrt ruskim vojnicima, na društvenim mrežama pisao o spremnosti da ih puca i nazvao ih orcima. "Nakon što sam prošao cijeli tijek denacifikacije, shvatio sam da sam pogriješio i pokajao sam se za svoje postupke", izgovara Kvitko u kameru.
Sredinom svibnja, objavljena je i javna isprika Tatjane Krasove, za koju se kaže da je rodom iz Regije Odesa, ali živi na Krimu, koji je okupiran 2014., i pripojen Rusiji. Ona u videu izjavljuje da smatra potrebnim izvesti "ovu operaciju" (očito je riječ o ruskoj "specijalnoj operaciji"), budući da "nacistički režim vlasti u Ukrajini tlači i vlastiti narod kao narod Rusije, a to je neprihvatljivo".
Praksa ispričavanja pred kamerama proširila se Rusijom u drugoj polovici 2010-ih i dolazi iz Čečenije, gdje su ljudi koji kritiziraju lokalne vlasti na društvenim mrežama često prisiljeni ispričavati se na republičkoj televiziji, o čemu je nezavisni portal Meduza pisao u prosincu 2017. godine. Tih dana veliki publicitet je izazvao postupak Andreja Levina, izvršnog direktora "Comedy Club Productiona", koji se morao javno ispričati za šalu o jednoj Inguški djevojci iz eskort agencije u emisiji Comedy Woman. Ubrzo je desetak ljutih Inguša stiglo u ured tvrtke kako bi riješili stvari s upravom i malo kasnije, kanal je objavio video, u kojem nekoliko djelatnika TNT-a traži oprost pred inguškim gledateljima. U svibnju 2017. lokalni medij iz Sankt Peterburga objavio je kolumnu u kojoj je napisano da bi Inguši trebali zahvaliti Staljinu za deportaciju 1944. godine. Direktora tvrtke koja je vlasnik lista posjetili su "jaki momci", kako su ih prozvali u redakciji, i uvjerili novinare da snime video u kojem su se ispričali zbog objave kolumne.
Kadirov sve pokrenuo
Međutim, ova praksa počela je 18. prosinca 2015., kada je čečenski državni televizijski kanal Grozny emitirao je priču o sastanku šefa republike Ramzana Kadirova sa izvjesnom Aišat Inaevom. Nešto ranije ona se na WhatsAppu žalila na siromaštvo običnih Čečena i kritizirala Kadirova zbog dijeljenja luksuznih darova svojim sljedbenicima. Kadirov je osobno došau u njezin stan i na videu, Aišat Inaeva sjedi na rubu sofe, gleda u pod i čini se da s mukom suzdržava suze. Žena je toliko potištena da je Kadirov ne može natjerati da govori i okreće se mužu, koji sjedi u blizini: "Muhamede, za ime Allaha, natjeraj svoju ženu da mi postavlja pitanja!" Pokraj stolice koju je zauzeo Kadirov, na sofi su Magomed Daudov, predsjednik čečenskog parlamenta, i Islam Kadirov, tadašnji šef administracije šefa republike. Inaeva ne govori gotovo ništa, samo traži oprost i opravdava se, a na kraju, priznaje da joj se "vjerojatno pomutio razum".
Dva dana kasnije na internetu se pojavila video isprika čečenskog blogera Adama Dikajeva. Tjedan dana ranije bloger je kritizirao Kadirova zbog objave videa na Instagramu na godišnjicu početka čečenskog rata, u kojem je šef Čečenij na traci za trčanje, dok se iz pozadine čuje pjesma "Moj najbolji prijatelj je predsjednik Putin". Na videu-isprici, Dikjev bez hlača (što u Čečeniji znači sramotu) hoda po traci za trčanje, objašnjava da je on nitko i također pjeva pjesmu "Moj najbolji prijatelj je predsjednik Putin"
Čelnik organizacije za ljudska prava Komiteta za prevenciju mučenja Igor Kaljapin, koji je dugo godina radio u Čečeniji, ne sumnja da ljudi u videima isprika jednostavno nemaju izbora. Prema Kaljapinovim riječima, ljudi u Čečeniji često nestaju na nekoliko dana prije nego što se ispričaju. To je bio slučaj s publicistima Rizvanom Ibragimovim i Abubakarom Didijevom, koji su nestali u noći 1. travnja 2016., nakon što su njihove knjige proglašene za "ekstremističke". Nekoliko dana kasnije pojavili su se na sastanku Ramzana Kadirova i čečenskih povjesničara i književnika. U izvještaju TV kanala "Grozni", Ibragimov i Didijev stoje uplašenih lica, iza njih se vidi publika, dok oni slušaju kako prisutni osuđuju svoje knjige. Na kraju se njih dvojica ispričavaju u kameru, ali onda stiže hodža pa oni zajedno s njim, ponavljaju riječi molitve za oproštenje grijeha. Nakon nekog vremena, Ibragimov je na sudu svjedočio da je, kada je nestao, proveo četiri dana u Oktjabrskom okružnom policijskom odjelu Groznog, gdje je mučen elektrošokovima.
Obračun s opozicijom
Ramzan Kadirov se na ovaj način obračunava i s opozicijskim političarima. Tatjana Lokšina, programska direktorica moskovskog ureda Human Rights Watcha, navela je istaknuti slučaj čečenskog političara Ruslana Kutaeva, koji nije došao na razgovor s Kadirovim, nakon jedne konferencije pa je u ljeto 2014. osuđen je na četiri godine zatvora zbog posjedovanja droge. "Za čovjeka kalibra i dobi Ruslana Kutaeva, optuženje za posjedovanje droge je svojevrsno poniženje, a to je upravo kazna zato jer se odbio ispričati Kadirovu", objasnila je Tatjana Lokšina. Kasnie je svjedočio i Kutaje, i ispričao kako je, nakon što je pritvoren, pretučen i mučen električnom strujom.
Ponekad uopće nije potrebno izravno kritizirati čečenske vlasti kako bi postali heroj ponižavajućeg izvješća. Dovoljno je požaliti se, javno zatražiti pomoć ili na neki drugi način nagovijestiti da republičke vlasti ne rade učinkovito. Recimo, na WhatsAppu se pojavila snimku iz rodilišta u Groznom u kojoj starija žena histerično grdi liječnike koji liječe njezinu kćer. Ubrzo su na mjesto događaja izišli predsjednik čečenskog parlamenta, republički tužitelj, zamjenik ministra unutarnjih poslova i ministar zdravlja i drugi, a TV je objavila "da je žena uzalud paničarila i sada bi se mogla suočiti s kaznenim progonom prema člancima o kleveti i krivokletstvu", nakon čega se ta, ispred kamere, žena sa suzama u očima ispričava i kaže da je osramoćena i da bi najradije umrla.
Isprike muslimanima
Početkom 2016. format javnih isprika proširio se i izvan Čečenije. Zamjenik Gradskog vijeća Krasnojarska, Konstantin Senčenko, kao odgovor na uvredljive riječi Ramzana Kadirova o ruskoj oporbi, nazvao je čečenskog vladara na Facebooku "sramotom za Rusiju". Svega nekoliko dana kasnije, Kadirov je na svom Instagramu objavio video u kojem se Senčenko ispričava zbog svojih riječi i skrušeno priznaje kako je takvu odluku donio nakon što je "razgovarao s predstavnicima čečenskog naroda". Morao se javno pokajati i Glavni rabin Moskve Pinchas Goldschmidt jer je u veljači 2017. izjavio da su "99% terorista muslimani". Goldschmidt se pred kamerama ispričao svim muslimanima, a to je Kadirov objavio na svom Instagramu.
Od početka 2016. godine pojavilo se nekoliko videa na kojima su se ljudi morali ispričavati ne Ramzanu Kadirovu, već Ramazanu Abdulatipovu, koji je tada bio na čelu Dagestana. Na jednom od videa nepoznate osobe su tukle osobu u kadru i traže ispriku.
Postoji još nekoliko desetaka ovakvih javnih isprika, koje su sada "izvezene"i na okupirane dijelove Ukrajine, a čečenska praksa prisilnih isprika postavila standard za sve ostale. Putinovom režimu to odgovara jer među Rusima stvara dojam da Ukrajinci "dolaze pameti".