Bjeloruski grad Grodno, udaljen 20-ak kilometara od poljske granice, pod opsadom je migranata, piše moskovski Komersant čiji su novinari jedni od rijetkih koji su uspjeli doći do bjelorusko-poljske granice s bliskoistočnim (uglavnom, kako piše list, radi se o iračkim Kurdima) migrantima koji se očajnički žele dokopati Poljske, a potom, kako su im sami rekli, Njemačke, Francuske ili Velike Britanije, ovisno o tome gdje već imaju rođake ili preporuke.
Grad Grodno s oko 350 tisuća stanovnika na rijeci Neman - tako se zove i mjesni nogometni klub što je mnogima u Hrvatskoj poznato jer su u najgorim vremenima pandemije, kada se nigdje nije igrao nogomet, bili osuđeni na utakmice bjeloruskog prvenstva - postao je najpoznatiji i najzavjetniji grad bliskoistočnih i afričkih izbjeglica, poznat sada i na tim dalekim prostranstvima. Mnogi stanovnici Grodna su se snašli i razvili dobar migrantski biznis i način za dodatnu zaradu, piše ruski list. Tamošnji hoteli, moteli i svi drugi iznajmljivači soba su prebukirani, a oni migranti koji nemaju novca za udoban smještaj tiskaju se po pothodnicima, na kolodvoru, u šoping-centrima i haustorima zgrada ili dižu šatore po parkovima.
Sugovornik Komersantovih novinara, irački Kurd, kaže da se sve informacije potrebne za jednog migrantskog putnika namjernika dobiju preko društvenih mreža: kako dobiti i nabaviti bjelorusku vizu u Ankari, kako se smjestiti u Minsku, gdje se može prespavati ili naručiti vozilo da se dokopa Grodna - bilo taksijem ili da više njih zajedno unajmi cijeli autobus ili kamion za prijevoz. Dobivaju i uvijek ažurirane podatke s druge strane granice o tome koji su dijelovi najpropusniji, gdje je "trenutačno" najlakši prolaz ili gdje su prerezane ograde. Tamošnji taksisti praktički samo voze migrante prema granici - 50 dolara po čovjeku. Najbliže što mogu doći je oko pet kilometara do granice i najfrekventnijeg migrantskog prijelaza Bruzgi-Kužnica, ali tamo već čekaju drugi vodiči koji će ih za 100 dolara prevesti do same ograde na poljskoj strani ili, pak, do najbližeg improviziranog šatorskog naselja uz samu "poljsku" bodljikavu žicu. Tamo su migranti prepušteni samo sebi ili tek pomoći "dobrohotnih" bjeloruskih graničara koji to također naplaćuju, kako tome svjedoče migranti koji su se uspjeli dokopati Poljske.
Juriši na prepreke
Naime, migranti su dobro opskrbljeni alatom koji im je potreban da premoste i posljednju prepreku - sjekirama, lopatama, škarama za žicu - a poljska granična služba objavljuje snimke na kojima se vide i bjeloruski graničari kako presijecaju žicu i guraju kroz nju izbezumljene ljude. Na nekim dijelovima granice vlada potpuni kaos jer migranti sijeku stabla i bacaju ih na žičanu ogradu te preko tih balvana nastoje prijeći na drugu stranu. Organiziraju se pravi juriši na prepreke u kojima, prema svjedočenju poljskih graničara, sudjeluje i nekoliko stotina ljudi odjednom. Samo u posljednja 24 sata, kažu, pokušali su izvesti čak 223 takva juriša, ali je, kako javlja granična služba Poljske, tek 50-ak ljudi uspjelo prijeći granicu. "Samo jurnu pa tko prijeđe, prijeđe, a tko zapne u žici, zapne. Nekoga jednostavno pregaze ili bace", svjedočanstva su s bjelorusko-poljske granice.
Tamo ih, pak, čekaju poljski vojnici u punoj ratnoj spremi i sa štitovima te kamioni poredani uz žicu. Poljska je policija objavila da je ponovno uhitila nekoliko kriminalaca - dva Gruzijca te jednog Poljaka i Sirijca - koji se bave prebacivanjem migranata preko granice. Poljaci su zbog eskalacije krize već nekoliko puta privremeno zatvarali prijelaz Kužnica, koji je uz granični prijelaz Brest jedan od najvećih europskih kamionskih prijelaza. Zbog toga se stvaraju goleme gužve s obje strane granice, a kamioni koji su tamo zapeli danima i ne mogu se maknuti protežu se u kilometarskoj koloni. Autobusne linije su obustavljene i sve se prebacuju na prijelaz Brest gdje se zbog toga stvaraju velika zagušenja.
Iz Varšave su upozorili Minsk da razmišljaju o potpunoj obustavi željezničkog prometa između dviju zemalja, kako je rekao poljski ministar unutarnjih poslova Mariusz Kamiński. Sve se češće u Varšavi može čuti da bi u potpunosti trebalo zatvoriti granicu između dviju zemalja. Vanjske granice EU prema Bjelorusiji dugačke su 1250 kilometara, od toga prema Poljskoj nešto manje od 400, prema Litvi 678, a prema Latviji 172 kilometra.
Glasnogovornik poljskoga Ministarstva vanjskih poslova Łukasz Jasina vrlo je jasno za rusku radiopostaju Eho Moskve rekao da status izbjeglice u Poljskoj mogu dobiti samo oni "migranti koji dolaze izravno iz kriznih žarišta". "Dakle, ovo nisu izbjeglice jer u Bjelorusiju dolaze legalno s urednim turističkim vizama. Ne mogu strani turisti nezakonito prelaziti nečiju državnu granicu i dobivati status izbjeglica, pogotovo jer stižu iz jedne relativno uređene i stabilne države", kaže Jasina.
Putinova ljutnja
Aleksandar Lukašenko, kojega Bruxelles optužuje da se koristi migrantima u obračunu s EU i želji da destabilizira Europu, posljednjih se dana razbacuje prijetnjama koje, čini se, pomalo smetaju čak i Putinu, iako nije jasno je li sve to tek njihov igrokaz ili se bjeloruski satrap zanese u vlastitoj važnosti koju si pridaje. Naime, on je zaprijetio da će zatvoriti plinovod prema Poljskoj, kojim Rusi opskrbljuju Europu svojim plinom sa sjevernosibirskog nalazišta Jamal, a sada je zatražio da im Rusija dostavi svoj raketni sustav Iskander M koji može nositi i nuklearne glave. Podsjetimo da ruski vojni zrakoplovi već nadlijeću bjelorusko nebo, a uskoro bi Rusi mogli preuzeti kontrolu i nad bjeloruskim vanjskim granicama.
Putin se, navodno, naljutio na Lukašenka zbog prijetnji zatvaranjem ventila na tranzitnom plinovodu (20-25 posto ruskog plina za Europu prolazi bjeloruskim teritorijem) jer to zapravo šteti Rusiji, ali mnogi analitičari smatraju da Lukašenko nikad ništa ne govori ako nije obavijestio ili dogovorio s Moskvom, pa nije sasvim jasno je li ovo njegova improvizacija i "fiktivna" kremaljska ljutnja ili Putin samo želi Bruxellesu, tko zna koji put, poručiti da će Europa imati velikih problema s opskrbom plinom ako ne odobre Sjeverni tok 2 čijim bi se puštanjem u rad svi energetski i migrantski problemi - bjeloruski i ukrajinski - riješili kao po loju.
Poljaci i Litavci od početka krize optužuju Lukašenka da preko leđa migranata vodi hibridni rat protiv EU i da iza svega stoji Rusija. Sada se i njemački ministar unutarnjih poslova na odlasku Horst Seehofer pridružio tim optužbama na račun Moskve.
Ruski istraživački novinar i vojno-obavještajni analitičar Andrej Soldatov kaže kako je "migrantska kriza" vjerojatno Lukašenkova "izmišljotina" jer njegove tajne službe za takvu operaciju imaju snage i sposobnosti, ali i da je sasvim sigurno o svemu prethodno obavijestio Moskvu. Soldatov ističe da bez suglasnosti Moskve ili barem saznanja da se neće usprotiviti Minsk ne poduzima ništa, a pogotovo jednu ovakvu akciju.
Lukašenkov legitimitet
Mnogi se pitaju koji je cilj Moskve u svemu tome. Prvo, Putin želi dati do znanja, kako za DW kaže ruski analitičar iz Helsinkija Arkadij Mošes, da je on nezamjenjiv i da se njega treba pitati kada su u pitanju Bjelorusija i postsovjetski prostor. Drugo, on stalno sugerira Bruxellesu da izravno razgovara s Lukašenkom. Time bi Putin dobio ono što želi isposlovati: Lukašenkov legitimitet od EU koja, podsjetimo, nije priznala njegovu pobjedu na predsjedničkim izborima u kolovozu prošle godine. Putin je, pišu neki ruski mediji, i Angeli Merkel, s kojom se telefonski čuo već dva puta u posljednjih nekoliko dana, sugerirao da ide na direktnu vezu s Lukašenkom, čime bi natjerao EU da ga prizna i prihvati. Jedan od razloga izazivanja najveće migrantske krize je upravo taj da Lukašenko isposluje svoje priznanje od Zapada. Kancelarka na odlasku to ne želi te je apelirala na Putina da on posreduje i utječe na Lukašenka da prestane s tom opasnom igrom. Upozorila je ruskog predsjednika da "EU ima pravo zaštititi svoje vanjske granice", ali on lagano prelazi preko toga govoreći da "Rusija s tim nema veze" i da je Minsk jedina adresa na kojoj se problem može riješiti.
Nedavno je o migrantskoj krizi telefonski razgovarao i šef Ureda za istočnu Europu i Srednju Aziju njemačkoga Ministarstva vanjskih poslova Michael Siebert sa zamjenikom bjeloruskog ministra vanjskih poslova Sergejem Alejnikom, tražeći da odmah prekinu primanje i tranzit migranata, ali je imao potrebu naglasiti da taj razgovor ne znači i "priznanje legitimnosti vladajućeg režima".
No, zbog rigoroznih mjera koje poduzimaju Poljska te Litva i Latvija, koje su trenutačno pod nešto manjim pritiskom, postoji bojazan da se migranti ne preusmjere prema ionako rovitoj i nesigurnoj Ukrajini. Kijev, koji ima najdužu granicu s Bjelorusijom - nešto manje od 1100 kilometara - već je poslao 8500 novih vojnika. Boje se da bi mogući migrantski val, koji bi se okrenuo prema njima, još više zakomplicirao ionako tešku situaciju u toj zemlji. Podsjetimo da Rusija ne prestaje gomilati i prebacivati svoje trupe uz ukrajinsku granicu, a SAD je čak upozorio da ne treba isključiti ni "rusku invaziju".
