Oko 11 sati 17. ožujka Jurij Nečiporenko i njegov otac Ruslan su biciklima krenuli prema upravnoj zgradi u Buči gdje se dijelila pomoć. Struja, plin i voda su odsječeni, a nužne potrepštine su pristizale u malim količinama u grad, jedan od prvih kojeg su okupirale ruske snage dok su se kretale prema Kijevu, piše BBC.
Jurij i njegov otac su se nadali da će doći do lijekova i hrane. Jurij je rekao da je njega i oca ruski vojnik zaustavio na ulici. Odmah su podigli ruke u zrak.
Govoreći BBC-ju telefonom pored svoje majke 14-godišnjak je kazao što se dogodilo nakon toga. - Kazali smo im da ne nosimo nikakvo oružje i da ne predstavljamo opasnost.
- Onda je moj otac okrenuo svoju glavu prema meni i zatim su ga upucali... Upucan je dvaput u prsa, točno u srce. Onda je pao.
U tom trenutku, tinejdžer je rekao, vojnik ga je upucao u lijevu ruku pa je i on pao. Dok je bio na tlu, kazao je, upucan je ponovno, ovaj put u ruku.
- Ležao sam potrbuške. Nisam mogao vidjeti ništa od onog što se događalo oko mene, kazao je Jurij. Vojnik je opet pucao ciljajući pritom u glavu. Ali metak je prošao kroz moju kacigu.
'Već je bio mrtav'
Jurij je rekao da je vojnik opet pucao, ovaj put u glavu njegovog oca. Ali Ruslan je već bio mrtav. - Doživio sam mali napadaj panike ležeći tamo s mojom ranjenom rukom ispod mene. Vidio sam da moja ruka krvari.
Tek nakon nekog vremena, kad je vojnik krenuo iza tenka Jurij se podignuo i potrčao, kazao je.
BBC nije neovisno potvrdio detalje Jurijevog svjedočenja, a ono stiže dok dokazi o zločinima koje je počinila ruska vojska pristižu iz Buče i drugih gradova sjeverno od Kijeva.
Samo u Buči, tijela mrtvih ljudi su pronađena na ulici, od njih mnoga s teškim ranama. Neki su upucani u sljepoočnicu, kao da su pogubljeni. Drugima su ruke i noge bile vezane iza leđa. Neke je očigledno pregazio tenk.
Mnoga od ovih tijela su bila primijećena uzduž Jablonske ulice, samo 2 kilometra od ulice u kojoj je Ruslan navodno ubijen.
Jurijeva majka Alla je za BBC kazala da je otišla vidjeti muža nakon što se tinejdžer vratio kući i kazao joj što se desilo. Mislila je da bi Jurij mogao biti u krivu i da je Ruslan ranjen i u potrebi za medicinskom pomoći.
- Moj me sin molio da to ne radim, kazala je Alla. - Rekao je da će i mene ubiti.
'Rekli su mi da ne idem dalje'
Kad je krenula hodati ulicom njezin ju je susjed zaustavio, kazala je. - Rekli su mi da ne idem dalje, napomenuvši da Rusi ubijaju sve na teritoriju pod svojom kontrolom.
Sljedećeg jutra Alla je dovela svoju majku da joj pomogne. Noseći bijele šalove otišle su na lokaciju pucnjave. Njena majka je razgovarala s ruskim vojnicima i uspjele su se probiti. Konačno su preuzele Ruslanovo tijelo i donijele ga kući.
Fotografija djelomično pokrivenog tijela, koju je snimila Alla i podijelila s novinarima BBC-a po svoj prilici potvrđuje Jurijevo svjedočenje. Može se vidjeti rana od metka s desne strane prsa, blizu srca.
Odvjetnik Ruslan je imao 49 godina kad je ubijen. On je bio 'aktivan u zajednici', kazala je Alla. - Nije mogao samo sjediti u skloništu i čekati. Tako je odlučio volontirati i pomoći ljudima.
Pokopali su ga u vrtu obiteljske kuće.
Jurij je rekao da je vojnik koji ga je upucao očigledno bio Rus. Njegova uniforma je bila tamno zelena, a to je tipično za rusku vojsku, kazao je. - Vidio sam da mu na jakni piše 'Rusija' na ruskom jeziku, kazao je.
- Mi nismo bili nikakva opasnost za vojsku, bili smo civili i nosili smo bijele šalove da to pokažemo, kazao je Jurij. - To je vrlo glupo, piše BBC.